Izborne berbe grožđa bile su naš ponos i značile prestiž na tržištu, ali klimatske promjene su takve da izbornih berbi jednostavno u Međimurju ne može biti, kaže vrsni vinogradar i vinar Petar Kocijan iz Štrigova, ali i dodaje kako to ne znači da od njih odustaje.
Vinogradarstvo i vinarstvo u hrvatskom Međimurju snažno se počelo razvijati početkom stvaranja nove, moderne, nezavisne i europske Hrvatske ranih devedesetih godina minulog vijeka. Mnogo je toga uvjetovalo taj ogroman iskorak iz gotovo seoskog vinogradarstva u prema elitnom obrađivanju tla i osuvremenjivanja proizvodnih procesa, te naravno i uvođenje ili sadnju novih sorti grožđa. Stvaranjem novih samostalnih država Hrvatske i Slovenije između ostalog rezultiralo je otpuštanjem velikog broja hrvatskih, pa tako i međimurskih radnika iz slovenskih poduzeća i ustanova. Na veliku sreću, ogroman broj takvih ‘otpuštenika’ nije napustio svoje gruntove (ognjišta) nego je ostao i za buduće zanimanje odabrao vinogradarstvo i vinarstvo, učeći od iskusnih domaćih vinogradara kao i vodećih agronoma iz Hrvatske i Slovenije. Iznjedrena su nova kvalitetna, a kasnije i vrhunska vina, a među njima savršenstvom su se isticala vina izbornih berbi.
Prve izborne i ledene berbe u Svetom Urbanu
U ono vrijeme vodeći i vrsni vinogradari profesor Franjo Lovrec i Stjepan Matanović iz Svetog Urbanastvorili ili proizveli su prve ledene berbe 1991. i 1992., što je bio povijesni podvig u ovom dijelu Europe. Bio je to poticaj i drugima te su još obitelji Štampar i Cmrečnjak iz Svetog Urbana stvorile ledene berbe, a kasnije su se stvarale izborne i kasne berbe grožđa, a posebno su se isticale berbe prosušenih bobica iz kojih su stvorena bajkovita vina.
Struka i tržište obilato su prihvatile ovu novost, a zadovoljni su bili svi dionici, a među njima isticala se i obitelj Kocijan iz Štrigove, danas prijestolnice svih međimurskih kvalitetnih vina. Kocijanovi su 2009. godine proizveli ili stvorili savršeni Traminac mirisavi, vrhunsko poluslatko vino izborna berba s 12,0 volumnih postotaka alkohola. Na žalost kraljevanje izbornih berbi nije potrajalo i danas ih uopće nema, a samo poneka butelja je ostala sačuvana u arhivama vina, pa tako i vlastitoj vinoteci vašeg novinara.
Nova kultura pijenja, a proizvodnja preskupa
Zašto ili zbog čega posljednjih godina međimurski vinogradari i vinari više ne stvaraju ili proizvode izborne berbe, pa time samim i vina izbornih i kasnih pa i ledenih berbi, pitamo Petra Kocijana jednog od vodećih međimurskih vinogradara i vinara iz Štrigove.
Više je razloga i čimbenika zašto je to tako. Na prvom mjestu razlog su klimatske promjene ili kako mi u Štrigove velimo ‘vrejme se je spreminilo’. Grožđa ranije dozrijevaju, a snijega i hladnog vremena koji su potrebni za ledene berbe nije bilo desetak godina. Drugo, stvaranje izbornih berbi, njihovo obavljanje, spremanje i plasiranje danas bi bilo preskupo, jer se promijenilo tržište rada. Nekada su vinograde obrali članovi obitelji, rodbina, prijatelji i susjedi i to se nije moralo platiti novcem, nego domjencima i veseljem.
Nastao je i novi naraštaj konzumenata koji vole suha vina te pjenušce koji se sada piju na veliko i posvuda. Isto tako ugostitelji su nam sada glavni kupci, naravno uz one na ‘kućnom pragu’, a 2000.-ih godina vrhunska vina izbornih berbi kupovali su gospodarstvenici, poduzetnici i ustanove za darivanje svojih poslovnih partnera i zaposlenika u raznim prigodama, posebice za Božić i Novu godinu. Dakle, ovo je vrijeme u kojemu bi proizvodnja te samim time i cijena vina bile preskupe. Ovako, za svoja kvalitetna i vrhunska vina klasičnih berbi svi dobivamo ili imamo korist i zadovoljstvo, smatra Kocijan.
Ali i dodaje, ako i kad se stvore uvjeti, u prvom redu vremenske prilike, vinogradari i vinari štrigovskog vinogorja spremni su opet stvarati vina izbornih, kasnih i ledenih berbi.
Foto: Stjepan Mesarić
