Rezidba pistacija nakon sadnje i formiranje uzgojnih oblika

U posljednjim člancima opširnije je opisana rezidba oraha, lijeske i badema, a u ovom članku navest ćemo najbitnije što treba znati o rezidbi pistacija.

Pistacijo (Pistacia vera L.) je dvodomna biljka, što znači da se muški i ženski spolni organi nalaze na odvojenim jedinkama. Vegetativni pupovi su uglavnom terminalni (vršni) na izbojcima. Može imati svega nekoliko lateralnih, međutim oni obično ostaju dormantni (u mirovanju). Generativni pupovi se nalaze lateralno na jednogodišnjim izbojcima.

Pistacijo ima jaku apikalnu (vršnu) dominaciju, što znači da izbojci imaju tendenciju rasti iz terminalnih (vršnih) pupova, i da lateralni ne nastaju ako vrh izbojka nije uklonjen.

Vaza (tradicionalni uzgojni oblik)

Najčešće korišten uzgojni oblik kod pistacija je otvorena vaza, a ovaj uzgojni oblik je razvijen prvenstveno za sortu ‘Kerman’ te nije tako dobar za sorte s krhkijim granama. Kod sorata kod kojih je mjesto spajanja primarnih grana i debla krhkije, ovaj uzgojni oblik se nije pokazao kao dobro rješenje. U prvoj godini nakon sadnje vrh sadnice se prikraćuje na visinu od oko 1,1 m, kako bi se dobili lateralni izbojci od kojih će se formirati primarne grane. Odabir budućih primarnih grana se odvija tijekom druge vegetacijske sezone (ljeti). Potrebno je odabrati 3 do 4 pravilno oko debla raspoređena izbojka, s vertikalnim razmakom od 20 cm.

Budući da je najčešći oblik berbe mehanički, najniža primarna grana ne bi trebala biti na visini nižoj od 1,2 m od tla. Primarne grane se pinciraju (uklanja se terminalni pup) kada dosegnu dužinu od 35 cm u vegetaciji, a sekundarni izbojci se ne diraju. Ne preporuča se da se u drugoj vegetacijskoj sezoni pokušaju razviti i tercijarne grane, jer će pinciranje biti previše kasno i učinit će voćku slabom, s dugim i tankim izbojcima osjetljivim na ozlijede od niskih temperatura. Izbojci koji nisu odabrani se isto pinciraju, te se eliminiraju rezidbom tijekom mirovanja.

U drugoj rezidbi u mirovanju otklanja se višak sekundarnih izbojaka, tako da u konačnici 2-3 sekundarna izbojka izbijaju iz jedne primarne grane. Pri odabiru sekundarnih izbojaka poželjno je da budu jedan od drugog razmaknuti 8-10 cm, a ako se nalazi jedan nasuprot drugog na primarnoj grani, potrebno je jednog ukloniti. Ostavljeni sekundarni izbojci se potom prikraćuju na 28-33 cm. Aktivnosti u trećoj vegetacijskoj sezoni su slične već spomenutima. Iz sekundarnih grana će izrasti tercijarni izbojci. Međutim tercijarni izbojci se ne pinciraju tijekom vegetacijske sezone, što će rezultirati u tome da narastu toliko dugačko da mogu dotaknuti tlo. Naime cilj je povećati folijarnu površinu voćke i odebljati nosive grane tako da voćka razvije strukturnu stabilnost. Treća rezidba u mirovanju (treća zima nakon sadnje) s razvijenim tercijarnim izbojcima je slična kao prethodna. Dva do tri tercijarna izbojka po sekundarnoj grani se odabiru ovisno o lokaciji i bujnosti i skraćuju se na 46-61 cm.

Ne preporuča se prerano otvaranje središta mladih voćaka pistacija. Uklanjanje cijelog centralnog dijela do 8 godine smanjuje potencijal rane rodnosti i tjera vanjske izbojke da rastu nepotrebno dugačko. U tom slučaju razvijaju se bujni izbojci koji nemaju generativne pupove. To je jako važno za mušku sortu ‘Peters’ jer onda u ranim godinama ne producira potrebnu količinu cvjetova, odnosno polena za oprašivanje. Treba imati na umu da u ranim godinama svjetlost nije ograničavajući faktor. Jednom kad je uzgojni oblik postignut, nakon četiri godine formiranja, rezidbu je potrebno ograničiti kako bi se potaknula rana rodnost.

To će utjecati na rast većeg broja malih grančica koje će nositi rod. Formiranje uzgojnog oblika pistacija je zahtijevan i skup posao u usporedbi s drugim voćnim vrstama. Međutim, jednom kad voćnjak uđe u punu rodnost pokazat će svoju zahvalnost kroz lakšu rezidbu i lakšu berbu. U Turskoj, u suhom području i slabijem tlu na sorti ‘Siirt’ nije zabilježena značajna razlika u prirodu pistacija uzgajanog u obliku popravljene piramide u odnosu na vazu, iako je prosječno popravljena piramida imala veći urod za oko 140 kg/ha.

Popravljena piramida i neorezana stabla

U sklopu jednog projekta u SAD-u (Kalifornija) isprobavala su se navedena dva nova uzgojna oblika. Nakon sadnje sadnica korišteni su metalni štapovi. Kod popravljene piramide tijekom prve zimske rezidbe sadnice se prikrate na oko 1,5 m visine. Pri formiranju ovog uzgojnog oblika nije potrebno koristiti pinciranje u vegetaciji, dovoljna je samo rezidba u mirovanju. Nije potrebno uklanjati primarne grane, već one koje narastu više od 45 do 60 cm se prikraćuju. Kako bi se svake godine osigurala pravilna provodnica, odabere se najcentralniji izbojak koji se prikrati i ostavi dulji od svih drugih kako bi imao dominantniji položaj. 

Kod neorezanih stabala nikakva rezidba nije obavljena, izuzev uklanjanja preniskih izbojaka koji bi ometali korištenje tresača pri berbi.

Znanstvenici su došli do zaključka da je popravljena piramida i uzgojni oblik s minimalnom rezidbom ostvario bolje rezultate od tradicionalnog uzgojnog oblika (vaze) u vidu:

• jače vezivanja primarnih grana te izrazito manji udio lomova pri berbi
• stabla su viša
•  raniji ulazak u rodnost
• veća iskoristivost vode
• manji trošak formiranja uzgojnog oblika.

Trošak formiranja uzgojnog oblika za stabala koja se ne orezuju je bio minimalan, što je u današnje vrijeme ograničene dostupnosti radne snage bitna stavka. Glede pogodnosti mehaničkoj berbi i presretanja fotosintetski aktivne radijacije nije uočena razlika između uzgojnih oblika. Također rezidba u rodu (prikraćivanjem) zbog arhitekture uzgojnog oblika će biti jednostavnija te će se čak u prvim godina moći obavljati ručno s tla. Autori navode da u SAD-u mnogi uzgajivači prelaze na navedene uzgojne oblike. Međutim, jako je važno za istaknuti da su navedeni podatci na temelju nasada starosti do 6. ili 7. godine, zbog čega ih treba uzeti s velikom dozom rezerve. Potrebno je vidjeti utjecaj navedenih uzgojnih oblika u daljnjim godinama, zbog mogućih problema sa zasjenjivanjem i, posljedično, ogoljivanjem unutrašnjih dijelova krošnje. Osim toga dobiveni rezultati su na sortama ‘Lost Hills’ i ‘Golden Hills’, dok za sortu ‘Kerman’ još nisu dostupni podatci.

Rezidba u rodu

Opis rezidbe u rodu koji slijedi se odnosi uglavnom na uzgojni oblik vaze, s obzirom da za druga dva uzgojna oblika koji se istražuju po saznanju autora još nisu dostupni podatci. Rezidba odraslih stabala svodi se na održavanje uzgojnog oblika, obnavljanje rodne površine i postizanje dobre distribucije svjetla kroz krošnju. Zbog apikalne dominacije većina bujnih izbojaka razvija vegetativne pupove najbliže vrhu, što dodaje dodatan rast gornjem dijelu krošnje i postranom rubnom dijelu krošnje. Ova situacija limitira dostupnost u unutrašnje dijelove krošnje i rezultat je pomicanje rodne površine na rubne dijelove krošnje. Uklanjanje terminalnih pupova i skraćivanje izbojaka koristi se kako bi se potaknulo razgranjenje trogodišnjeg do petogodišnjeg drveta i skratila dužina predugačkih jednogodišnjih izbojaka. Ovaj rez mora biti dobro distribuiran kroz krošnju radi podjednakog poticanja vegetativnog rasta.

Dobivene izbojke jakog rasta potrebno je skratiti u zimskoj rezidbi kako bi se opet potaklo lateralno grananje na željenoj lokaciji. Pri kraćenju važno je ostaviti barem jedan vegetativan pup iznad cvjetnog. Ako se to ne ostavi rezultirat će u odumiranju grane do sljedećeg rastućeg lateralnog izbojka. Prorjeđivanjem se uklanjaju cijele grane, obično oštećene, one koje se međusobno preklapaju ili su na neželjenom mjestu. Time se postiže smanjenje gustoće unutar krošnje i povećava osvijetljenost u krošnji. U praksi obično se radi mehanička rezidba, gdje je definirana maksimalna širina i visina reza što dovodi do uniformnog prikraćivanja, međutim popratno je nužno proći s ručnom korektivnom rezidbom. Ako se pravilno izvede jačina rezidbe tada dolazi do izbjegavanja alternativne rodnosti, kojoj je ova vrsta jako sklona.

Kad stabla pistacija dosegnu oko 15 godina starosti, počinje redukcija vegetativnog rasta i pad rodnosti. Rezidba radi pomlađivanja je potrebna kako bi se održao pravilan uzgojni oblik stabla i promoviralo formiranje nove rodne površine. Rezidba je slična kako je već navedeno, samo jača. Glavni napori trebaju se usmjeriti na uklanjanje terminalnih pupova prikraćivanjem izbojaka, što eliminira apikalnu dominaciju i stimulira ponovljeni rast iz skeletnih grana. Ovaj način orezivanja trebao bi se izvesti tijekom zime prije loše godine kako bi se minimizirali gubitci uroda. Veličina stabla i bujnost diktira jačinu reza unatrag.