U prvom dijelu članka o ljekovitim drvenastim vrstama pisali smo o bijeloj brezi, običnom lovoru i ružmarinu. U nastavku vam donosimo još tri biljke biljke koje su odavno dio tradicionalne medicine, prehrane i svakodnevnog života u ruralnim područjima. To su borovica, bijela vrba i divlji kesten.
Borovica (Juniperus communis)
Borovica pripada u porodicu čempresa (Cupressaceae). Kao drvo ili manji grm raste po cijeloj Hrvatskoj u šumama i suhim obroncima. Borovica ima ljekovitu i kulinarsku primjenu. Postoji više od 170 sortimenata. Rasprostranjena je u Europi, planinskimpodručjima sjeverne Afrike, u Maloj Aziji, na Kavkazu, u Iranu, Afganistanu, na Himalaji, u sjevernoj Aziji te u Sjevernoj Americi. Kao varijetet borovice smatra se patuljasta kleka, planinska česmika ili klečica (Juniperus communis L. ssp. nana) koji naraste tek 20-50 cm visine, no vrlo dobro je razgranat i tvori gusti tepih, a plod je nešto veći od obične borovice.
Obična borovica je vazdazeleni grm ili niže stablo. Uspravna je rasta, naraste 5 metra visine iako rijetko može narasti i do 15 metara. Grane su polegnute, uzdignute ili viseće, korijenov sustav je dobro razgranat, s glavnom žilom. Kora je u mladosti glatka, crvenkasta do smeđa, u starijih primjeraka je sivosmeđa, izbrazdana i ljušti se u krpastim ljuskama.
Pupovi su mali, zelenkasti ili smeđi, ušiljenojajasti, prekriveni bodljastim ljuskama. Iglice su kratke, krute, u osnovi šire, šiljate i jako bodljikave, duge 0,5-2 cm, široke do 2 mm, na licu imaju bijelu prugu, naličje je zeleno, smještene su gusto po tri u pršljenu, a na biljci ostaju do 4 godine. Borovica je češće dvodomna biljka (muški i ženski cvjetovi nisu na istom stablu), a tek rjeđe jednodomna. Muški cvjetovi su jajasti i žuti, usmjereni prema gore i skupljeni su po 2-3 u pazušcima prošlogodišnjih iglica, pelud im je često bjelkast.
Ženski cvjetovi su zeleni, uspravni, dugi 3-4 mm, rastu pojedinačno u pazušcima iglica, imaju 3-6 ljusaka pri dnu s po 1-2 sjemena zametka. Cvate u travnju i svibnju. Plodovi su male okruglaste bobice promjera 6-9 mm koje se nalaze na kratkim drškama, svaka sadrži po tri tvrde, jajolike, trobridne, smeđe sjemenke. Za dozrijevanje im je potrebno 2 godine kad iz zelene prelaze u tamnoplavu boju. U isto vrijeme mogu se naći nedozrele bobice i one koje će tek sljedeće godine sazrijeti.
Bobice se sakupljaju ujesen, ali zbog vrlo bodljikavih iglica teže se ubiru. Može se ispod biljke rasprostrti neka tkanina kao pokrivač te se štapom bobice otresu i kad padnu sakupljaju se. Suše se na hladnom, suhom i prozračnom mjestu te se čuvaju u dobro zatvorenoj posudi na tamnom mjestu. U davnim vremenima smatralo se da bobice borovice imaju čarobne ljekovite, pa čak i čarobne moći. Vjerovalo se da grančica borovice iznad ulaznih vrata pomaže u borbi protiv zlih uroka i vještica. Danas se također koristi u medicini, kao snažan sastojak u raznim lijekovima i tretmanima. Plodovi sadrže do 33% invertnog šećera, eterično ulje, flavonoidne glikozide, biflavonoide, proantocijanidine, katehinske trijeslovine, malo pektina i guma, vosak, smolu, organske kiseline.
Obična borovica je blagi diuretik koji pomaže kod zadržavanja vode, nadutosti, PMS-a i infekcija mokraćnog sustava. Snižava šećer u krvi, pomaže u obnavljanju gušterače te povećava proizvodnju inzulina, pa je stoga korisna kod dijabetesa. Suhe, zrele bobice borovice sadrže i do 2,5% eteričnog ulja koje se smatra njihovom najljekovitijom tvari, a osim u ljekovite svrhe upotrebljava se u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji te kao sastojak parfema. Iglice borovice mogu se koristiti kao čaj, bogate su vitaminom C (100 mg%) i karotinom (2-3 mg%). Bobice se koriste za začinjavanje hrane, najčešće kao dodatak varivima. Sirov okus im je intenzivno aromatičan i malo trpak. Čaj od bobica je koristan kao diuretik i za poticanje apetita. U pučkoj medicini upotrebljava se za čišćenje krvi no izbjegava se njegova konzumacija kod slabosti bubrega, pogotovo za dužu upotrebu jer dolazi do oštećenja bubrega. Trudnice bi je trebale izbjegavati.
Čaj od plodova borovice:
2 g plodova prelije se šalicom kipuće vode i pije 2-3 puta dnevno, ne duže od 7 do 10 dana.
Plodovi borovice sadrže eterično ulje (0,5-3%) te se njeno ulje dobiveno destilacijom vodenom parom koristi u aromaterapiji. Zbog analgetskog i protuupalnog djelovanja korisno je kod upalnih i degenerativnih bolesti zglobova. Nalazi se također u recepturama za celulit i ponekad, zbog antiseptičnih osobina, u pripravcima za njegu kože sklone bubuljicama.
Glavni sastojak ginova
Bobice borovice tradicionalno se koriste u proizvodnji gina i glavni su sastojak koji ginu daje njegovu karakterističnu aromu. Ubacuju se u klasični gin tonic kako bi dodatno naglasile sam okus gina. Sama riječ gin dolazi od francuske riječi “genievre”, ili nizozemske riječi “jenever,” koje obje znače juniper ili borovica. Također se koristi pri kuhanju kao začin, a sve se više počinju koristiti i u proizvodnji craft pive. Kao začin, dodaje se paštetama, juhama, ribljim i mesnim prerađevinama, raznim umacima, marinadama, nadjevima, itd. Izvrsno se nadopunjuje s mediteranskim začinskim biljem i citrusima.
Bijela vrba (Salix alba L.)
Bijela vrba je listopadni grm ili stablo iz porodice vrbovki (Salicaceae). Naraste do 20 m visine, tvoreći veliku, široku, prozračnu krošnju. Korijenov sustav je vrlo dobro razvijen, ima duboku centralnu žilu te brojne bočne korijene. Deblo je nepravilno, prosječno promjera do 1,5 metra, grane su horizontalne. Kora je u početku bjeličasta i dlakava, kasnije ogoli, postane svijetlo do tamnosiva, debela 3-4 cm, dublje i mrežasto ispucala. Mlade grane su svijetlosmeđe boje i vrlo elastične, prekrivene dlačicama koje kasnije otpadnu. Pupovi su goli, jajasti, crvenkastožuti ili sivi, prekriveni sa 2 prileglo dlakave ljuske, postrani pupovi su iste veličine kao vršni, svinutog vrha i priliježu uz granu. Listovi su naizmjenični, lancetasti, dugi 4-10 cm, široki do 1,5 cm, ušiljeni na oba kraja, sitno nazubljenih rubova, nalaze se na kratkoj peteljci dugoj do 10 mm, na licu su tamnozeleni i sjajni, naličje im je prekriveno svilenastim dlakama i srebrnastog su odsjaja.
Dvodomna je biljka, razlikujemo muške i ženske biljke. Cvjetovi su skupljeni u rese duge oko 7 cm, stvaraju se istovremeno s listovima. Muški cvjetovi imaju 2 prašnika, antere su zlatnožute a pri osnovi imaju dvije nektarije. Ženski cvijet ima jednu golu plodnicu i jedan nektarij, dva režnja njuške povinuti su na stranu. Cvate u ožujku i travnju. Plodovi su sjedeće, jajasto čunaste čahure koje uzdužno pucaju na dva dijela, dozrijevaju u lipnju, sadrže brojne sitne, oko 1,5 mm duge sjemenke s bijelim dlačicama. Dobra je medonosna biljka, pčele dnevnim prinosom od oko 3 kg mogu sakupiti oko 20 kg meda po košnici, a na jednom hektaru do 150 kg.
Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi, u središnjoj Aziji i sjevernoj Africi. Raste na svijetlim, vlažnim i poplavljenim, bazičnim i vapnenačkim, pjeskovitim i šljunkovitim tlima. Nalazimo je uz rijeke, potoke i jezera, uz rubove poplavnih područja, od nizina do pretplaninskog područja 1000 m nadmorske visine. Razmnožavanje je sjemenom i vegetativno. Potrebno je krajem zime odrezati grančice i staviti ih u vazu vode ili direktno u vlažnu zemlju. Uspjeh je sigurno zajamčen, reznice će vrlo brzo pustiti korijenje, a biljke vrlo brzo rastu. Biljke imaju i veliku izbojnu snagu iz panjeva. Životni vijek im je 100 godina.
Koristi se kora stabla i grana koja se obično sakuplja u proljeće, iako se može i kroz cijelu godinu. Koristi se kod prehlada, snizuje temperaturu, djeluje kao analgetik kod različitog uzroka bolova, kod glavobolje, zubobolje, bolova u mišićima itd. Za fitoterapiju se mogu koristiti i druge srodne vrste, primjerice rakita (S. purpurea), krhka vrba (S. fragilis) ili veleresna vrba (S. daphnoides).
Čaj od bijele vrbe:
1 žličica kore prelije se sa 300 mL vode (malo više od 1 šalice) i kuha se 10-15 minuta. Ostavi se još 5 min poklopljeno da odstoji i procijedi. Pije se dvaput dnevno.
Divlji kesten (Aesculus hippocastanum L.)
Divlji kesten je listopadno stablo iz porodice sapindovki (Sapindaceae). U 16. stoljeću divlji je kesten s područja sjevernog Irana, Kavkaza i Himalaje unesen u Europu gdje je ubrzo postao omiljenim stablom u drvoredima i parkovima. Za liječenje se počeo koristiti razmjerno kasno. Sredinom 19. stoljeća postao je cijenjenom ljekovitom biljkom, čija se kora kod bolesti s vrućicom, malarije, proljeva i kožnih bolesti upotrebljavala kao nadomjestak za kininovu koru. Listovi su se koristili kod kašlja, artritisa i reume, a iz cvjetova se spravljao čaj. Danas se kesten uglavnom koristi u obliku gotovih pripravaka, koji su standardizirani na saponinsku mješavinu escin. Stablo divljeg kestena može narasti do 35 metara visine, a promjera je do dva metra.
Krošnja je gusta i široko razgranata, a korijen također razgranat i dobro razvijen, ali više površinski smješten. Kora debla je tamnosmeđa, debela oko 1 cm, dugo glatka, kasnije nepravilno ispucana i ljušti se u tankim ljuskama. Grančice su debele, prekrivene lenticelama, pupovi su nasuprotni, krupni, goli, sjajni, smolasto ljepljivi, maslinastosmeđe do crvenosmeđe boje, svjetlije obrubljenih ljusaka, vršni pup je najveći.
Listovi su nasuprotni, smješteni na oko 15-20 cm dugačkim peteljkama i sastavljeni od 7 listića koji su duge 8-20 cm, široki 4-10 cm, pri osnovi su suženi, a prije samog vrha širi, srednji listić je najveći, krajnja dva su mala. U jesen poprimaju zlatnožutu boju prije nego što otpadnu. Cvjetovi su veliki i uspravni, sakupljeni u oko 20-30 cm duge piramidalne grozdove, čaška ima 5 nejednakih lapova, latica je također 5, bijele su boje s izraženim žutim i rozim mrljama. Cvatu 7-8 dana u travnju i svibnju nakon listanja.
Plodovi su veliki tobolci promjera oko 6 cm, imaju bodljikavu ovojnicu, a unutra se nalaze po 1-3 krupne sjemenke koje su sjajno crvenosmeđe, čvrste i kožaste. Dozrijevaju u rujnu i listopadu. Prirodno raste na području jugoistočne Europe, od nizinskog do brdskog područja. Često se i uzgaja kao ukrasno drvo u perivojima, u gradskim i šumskim parkovima, sadi se pojedinačno, u grupama ili u drvoredima. Razmnožava se sjemenom koje klija za 3-4 tjedna ako se posije u proljeće. Povremeno se uz stablo mogu pronaći male biljčice koje su niknule iz proklijalih plodova, te se samo presade prema želji. Odgovara im vlažna, duboka i plodna tla bogata humusom, podnose sjenu, hladnoću i sušu.
Plodovi za razliku od pitomog kestena (Castanea sativa) nisu jestivi, ali sakupljaju se tijekom jeseni kad padnu sa stabla. Sjemenke divljeg kestena sadrže mješavinu triterpenskih saponina koji su poznati pod nazivom escin (3-6%), a povoljno djeluju na stjenke kapilara i vena, te se tako koriste za liječenje bolesnih vena i kapilara, natečenih vena, hemoroida, teških i umornih nogu. Također, triterpenski saponini nalaze se i u smeđoj ovojnici, dok listovi, cvjetovi i kora sadrže tek malo saponina. Njihovi su glavni sastojci flavonski glikozidi, osobito kvercetin, izokvercetin i kemferol. U listovima i kori nalaze se i kumarinski glikozidi (9%) eskulin, skopolin i fraksin, a plodovi ne sadrže kumarine. U listovima, kori i sjemenkama nalaze se i katehinske trjeslovine, proantocijanidi i različiti steroli. Kao rezervne tvari u sjemenkama nalaze se šećer, škrob (35%), djelomično i ulje (4-6%), koje se koristi za izradu sapuna.
Tinktura divljeg kestena
Sjemenke kestena isjeckaju se i stave do polovice staklenke proizvoljnog omjera i prelije se rakijom ili 70%-tnim alkoholom. Još lakše je ako se posjeduje kvalitetan blender, tada se sve to samo nakratko samelje. Ostavi se na toplom mjestu 3-4 tjedna, tada se filtrira i tekućinom se masiraju bolna reumatična područja. Oralno uzimanje divljeg kestena je otrovno, simptomi su povraćanje, proljev, jakog povećanja zjenica i u težim slučajevima može doći do gubitka svijesti.
Čaj od listova kestena
Jedna čajna žličica svježih ili suhih listova prelije se šalicom kipuće vode i treba odstajati 5-10 minuta. Kod kašlja pije se po jedna šalica čaja dva do tri puta dnevno.
Čaj od cvjetova kestena
Dvije čajne žličice suhih cvjetova prelije se šalicom kipuće vode i treba odstajati 5-10 minuta. Kod prehlade pije se po jedna šalica čaja dva do tri puta dnevno.
Čaj od osušene kore kestena
Pola čajne žličice osušene kore prelijemo šalicom i prokuhamo te koristimo izvana, kod opeklina od sunca, ozeblina i rana koje ne zacjeljuju.
Tonik od plodova kestena
Oko 20 svježih zrelih kestena, očistimo, sitno narežemo ili naribamo i prelijemo jednom litrom 70%-tnog etanola. Nakon dva tjedna tekućinu procijedimo i možemo ju čuvati duže vrijeme. Prije korištenja razrijedimo je jednakim dijelom vode i koristimo u oblozima kod bolesnih i oteklih nogu, upaljenih krvnih žila ili kao dodatak kupeljima za noge. Često se koristi i kao dodatak kupeljima kod reumatskih tegoba. Taj se tonik nikada ne smije koristiti na oštećenoj koži.
