U praksi u našim dvorištima i vrtovima često nailazimo na razne oblike krošnji i različite načine orezivanja i tumačenja rezidbe voćki. Neke idu tako daleko da se sve voćne vrste orezuju gotovo na isti način. Nekima je jedino bitno da voćka u okućnici lijepo izgleda, drugima je važno da ipak donese i neki urod. Trećima je bitno da ne raste previše u visinu, ostalima nešto četvrto.
U suvremenim proizvodnim nasadima gotovo uvijek je uzgojni oblik visoki uski vretenasti grm sa sortom cijepljenom na slabo bujne podloge, a stabla se orezuju i zimi i ljeti, redovito se obnavlja rodno drvo i provodi izolacija vrhova provodnica.
U voćnjacima ili u okućnicama to izgleda savim drugačije i voćke se orezuju najčešće ne samo zbog uroda već i zbog nekih drugih razloga. Ponekad se dogodi da po nekoliko godina nismo stigli orezati svoja stabla u vrtovima, pa kad konačno pronađemo vremena pitamo se što sad i kako obaviti rezidbu. Pravila nema, postoji samo dobro objašnjavanje fiziologije iz koje sam vlasnik stabala u nedoumici mora zaključiti što se mora učiniti u baš njegovom slučaju sa svakom pojedinom voćkom. Pa krenimo polako.
Svaka voćka ima svoj nadzemni dio koji vidimo, ali također jednako važan dio koji ne vidimo, a to je korijen. Kako raste nadzemni dio, krošnja, grane, tako raste i sustav korijena. Nadzemni dio svake zime orezujemo i skraćujemo, odnosno održavamo volumen krošnje uzgojnog oblika, dok korijen teoretski može rasti koliko za to ima snage i koliko dobiva hranjiva od nadzemnog dijela. Ako imamo vrlo jaki korijenov sustav, jaki rez donijet će nam samo nove jako duge mladice, jer smo ostavili mali broj „pupova“ u odnosu na jaki korijenov sustav. Ukoliko iz nekih razloga imamo slabi korijen, utoliko ostavljanje neorezane krošnje može i dalje voditi slabljenju cijele voćke. Stoga je uopćeno mišljenje – jaki rez za smanjivanje bujnosti, može donijeti upravo suprotan rezultat!
Ako želimo voćku s većim rodom biramo slabije bujnu podlogu
Jačina korijena ovisi prvenstveno o podlozi na koju nam je cijepljena voćna vrsta ili određena sorta. Ista sorta može biti cijepljena na slabo bujnu podlogu, kao i na bujnu podlogu. Odaziv i veličina krošnje bit će vrlo različiti, a time i način i potreba za rezidbu. U načelu, za dvorišta, ako želimo voćku za rod i plodove, odabiremo najslabije bujnu podlogu za tu voćnu vrstu za koju ne treba potpora, stupovi i žica. Ukoliko želimo da voćka naraste visoko, biramo bujne podloge (slika 1).Do prevelike bujnosti može doći i kod preduboke sadnje, kad je cijepljeno mjesto posađeno pod zemljom pa nakon nekoliko godina sorta pušta svoj korijen, dok korijen od slabo bujne podloge odumire. Stoga se potrebno dobro raspitati koje su bujne, a koje slabe podloge za pojedinu voćnu vrstu.
(Nastavlja se)
