U svijetu intenzivnog voćarstva, uzgoj trešnje opravdano se smatra jednom od najzahtjevnijih disciplina. Dok kod većine drvenastih kultura razvoj ploda traje mjesecima, poput jabuke, trešnja je podvrgnuta ekstremnom fiziološkom pritisku koji bismo mogli nazvati „biološkim sprintom“. Od trenutka pune cvatnje pa do tehnološke zrelosti ploda i berbe, kod ranih i srednje ranih sorata protekne svega 45 do 60 dana. U tom nevjerojatno kratkom periodu, stablo mora simultano podržati tri intenzivna procesa: brzu diobu i ekspanziju stanica ploda, izgradnju lisne mase (fotosintetskog aparata) te inicijaciju cvjetnih pupova za narednu sezonu.
Upravo zbog te dinamike, standardni planovi gnojidbe, bazirani na nepotpunim tehnološkim spoznajama često zakazuju. Tradicionalni pristupi, koji se oslanjaju isključivo na ranoproljetnu osnovnu gnojidbu tlom ili standardne intervale folijarne gnojidbe uglavnom dušikom (N), ne uspijevaju pratiti nagle skokove u potražnji za specifičnim hranjivima.
Postoji nekoliko ključnih razloga zašto konvencionalni modeli ovdje dosežu svoje limite:
- Vremenski nesklad između ponude i potražnje: U rano proljeće, kada trešnja ulazi u fazu intenzivne diobe stanica (Faza I), tlo je često još uvijek hladno i zasićeno vlagom. U takvim uvjetima, mikrobiološka aktivnost je niska, a transport hranjiva kroz korijenov sustav značajno usporen, dok je potražnja nadzemnog dijela na svom vrhuncu.
- Problem „prioriteta“ unutar stabla: Trešnja prioritetno usmjerava asimilate i minerale prema terminalnim porastima (mladicama), često na štetu plodova. Standardni planovi rijetko uzimaju u obzir ovu kompeticiju unutar same biljke, što rezultira plodovima koji, unatoč gnojidbi, ostaju sitniji ili podložniji fiziološkim poremećajima.
- Kratkoća fenofaza: Kod jabuke ili kruške, voćar ima vremena korigirati deficite tijekom ljeta. Kod trešnje, propust u gnojdibi od samo pet dana (npr. u fazi otvrdnjavanja koštice) može nepovratno smanjiti konačni kalibar ploda ili čvrstoću pokožice.
Zbog svega navedenog, moderna tehnologija uzgoja trešnje zahtijeva odmak od „šablonske“ gnojidbe prema preciznoj ishrani u realnom vremenu. To podrazumijeva stratešku kombinaciju biostimulatora koji aktiviraju metabolizam u stresnim uvjetima, ciljanu folijarnu potporu u kritičnim mikrofazama te napredno upravljanje oblicima gnojiva koji su trenutno dostupni biljci. Samo takav, integrirani pristup, može odgovoriti na izazove koje pred uzgajivače trešanja stavlja ovaj fiziološki najdinamičniji period u godini.
Zašto usvajanje kalcija putem korijena nije dovoljno?
U tehnologiji proizvodnje trešnje, kalcij (Ca) se s pravom naziva „čuvarem kvalitete“. On je ključna komponenta središnje lamele stanične stijenke, gdje djeluje kao biološko ljepilo (kalcijev pektat) koje povezuje stanice i daje plodu neophodnu čvrstoću i otpornost na manipulaciju. Međutim, osigurati dovoljnu koncentraciju kalcija u samom plodu trešnje predstavlja jedan od najtežih fizioloških izazova u uzgoju ove kulture.
Glavni problem leži u zakonima fizike i transporta unutar biljke. A to su:
- Pasivan transport i kretanje ksilemom: Za razliku od dušika (N) ili kalija (K), kalcij je u biljci ekstremno slabopokretan. On se kreće gotovo isključivo kroz ksilem (drveni dio, kroz peteljku), i to putem transpiracijskog toka. To znači da kalcij putuje tamo gdje voda najbrže isparava. Budući da listovi imaju neusporedivo veću površinu i broj puči (stoma) od ploda, oni djeluju kao moćne usisne pumpe koje “otimaju” kalcij plodovima. Čak i kada u tlu ima dovoljno kalcija, on će u 90% slučajeva završiti u lišću, dok plod ostaje u deficitu. I drugi važan problem; unutar biljke nema mogućnosti translokacije kalcija. Jednom „zaključan“ kalcij u listu, ne može se više preusmjeriti u plod.
- Problem niske transpiracije ploda: Plod trešnje transpirira vrlo malo, osobito kako se približava zrenju i razvija voštanu prevlaku. Onog trenutka kada plod prestane intenzivno transpirirati, dotok kalcija putem korijena praktički prestaje. Zato se često događa paradoks: analiza lista pokazuje višak kalcija, dok plodovi istovremeno pate od nedostatka, što rezultira mekom teksturom i kraćim rokom trajanja.
Ograničenja i strategija folijarne gnojidbe
S obzirom na to da se na korijen ne možemo u potpunosti osloniti, folijarna gnojidba postaje imperativ, ali i ona ima svoja stroga pravila:
Vremenski okvir propusnosti: Pokožica trešnje je najpropusnija za kalcij u najranijim fazama – od opadanja latica do faze “tvrde koštice”. Kako plod raste, kutikula postaje deblja i manje propusna. Stoga su tretmani u kasnim fazama, netom prije berbe, često manje učinkoviti jer kalcij ostaje na površini ploda umjesto da uđe u stanične stijenke.
Kvaliteta formulacije: Standardne soli kalcija (poput kalcijevog klorida) mogu biti fitotoksične ako se koriste u visokim koncentracijama, uzrokujući ožegotine na listu i malim plodovima. Moderna tehnologija nudi kelatne oblike ili formulacije s dodatkom aminokiselina i bora (B), koji olakšavaju prodor kalcija kroz kutikulu i njegovo pravilno raspoređivanje unutar ploda. Bor je ovdje ključan partner jer on “otključava” vrata staničnih stijenki za ulazak kalcija.
Učestalost, a ne količina: Zbog nemogućnosti redistribucije unutar biljke, jedan “jaki” tretman ne znači ništa. Ključ uspjeha je u kontinuiranim, višekratnim aplikacijama manjih doza tijekom cijelog perioda intenzivnog rasta ploda. Iako ovaj pristup zahtjeva veći broj ulazaka u nasad, dobit na kvaliteti i količini plodova, potpuno opravdava ovaj pristup.
Tablica 1. Oblici gnojiva na bazi kalcija (Ca) i specifičnosti u gnojidbi trešnje
| Oblik kalcija (Ca) | Prednosti | Nedostaci | Kada koristiti u folijarnoj gnojidbi trešnje |
| Kalcij (Ca) u kompleksu sa karboksilnim kiselinama niske molekularne mase (LMW) | Maksimalna mobilnost: Najbrži ulazak kalcija izravno u plod. Bez dušika: Može se koristiti do same berbe bez straha od omekšavanja ploda. Nizak fitotoksični rizik: Potpuno siguran za list i plod, čak i pri stresnim temperaturama. Kompatibilnost: Izvrsno se miješaju s većinom pesticida. | Malo dostupnih preparata na tržištu | Koristi se u završnim fazama rasta i dozrijevanja plodova |
| Kalcij-klorid (CaCl2) | Izuzetno jeftin, sadrži visok postotak kalcija i brzo je dostupan biljci. | Visok rizik od fitotoksičnosti (ožegotina) na listu, posebno pri visokim temperaturama. Može ostaviti bijele mrlje na plodovima ako se koristi neposredno pred berbu. | Koristiti isključivo u ranim fazama i po oblačnom vremenu ili navečer. |
| Kalcijev nitrat (Ca(NO3)2) | Vrlo topiv i brzo djeluje. Nitratni dušik djeluje kao “nosač” koji olakšava ulaz kalcija u stanicu. Dušik služi za početni rast ploda Povoljne pH vrijednosti | Sadrži dušik koji u kasnim fazama zrenja trešnje može biti kontraproduktivan – može uzrokovati pretjerano bujanje vegetacije, omekšavanje plodova i odgađanje obojenosti. | Idealan za prva dva tretmana nakon cvatnje (Faza I) kada je dušik potreban za rast ploda |
| Kalcij u helatnom obliku (Ca-EDTA) | Visoka stabilnost i izvrsna miješalica s drugim sredstvima. Smanjen rizik od fitotoksičnosti | Kelatne molekule poput EDTA su velike, pa im je nekad teško prodrijeti kroz gustu voštanu kutikulu ploda trešnje u kasnijim fazama. | Odlični za preventivne tretmane tijekom cijele sezone, ali manje učinkoviti za brzu korekciju teškog deficita u samom plodu |
| Kalcij u kompleksu sa aminokiselinama ili ekstraktima morskih algi | Biljka prepoznaje aminokiseline ili ekstrakte algi kao hranu i aktivno ih uvlači u sustav, povlačeći kalcij sa sobom. Djeluju čak i kad je biljka pod stresom. | Skuplji od klorida i nitrata. | Najbolji izbor za fazu III (naglo povećanje ploda). Zbog male molekularne mase, ovi kompleksi najlakše prodiru u plod trešnje. |
| Kalcij u kompleksu sa borom (B) | Visoka koncentracija kalcija. Dodatak Bora (B) je ključan jer on djeluje kao “prometnik” koji omogućuje kalciju da se ugradi u staničnu stijenku. | Potrebno je stalno miješanje u prskalici; slabija usvojivost u usporedbi s aminokiselinama | Najbolji izbor za fazu III (naglo povećanje ploda). |
Zaključno, uspješna gnojidba kalcijem nije samo pitanje količine unesenog gnojiva, već vještina voćara da nadmudri prirodni transportni sustav biljke i usmjeri ovaj dragocjeni element tamo gdje je najpotrebniji – u plod.
Tablica 2. Prijedlog programa folijarne gnojidbe trešnje kalcijem u fazi rasta ploda
| Faza razvoja ploda | Izbor oblika kalcija (Ca) i doza primjene* |
| Faza (I) – početni razvoj ploda nakon završetka cvatnje (faza traje 2-3 tjedna) | Gnojiva na bazi Ca-nitrata 3-5 lit/ha 2-3 tretmana u razmaku od 5-7 dana |
| Faza (II) – otvrdnjavanje koštice (lignifikacija) (faza traje 1-2 tjedna) | Gnojiva na bazi kalcija (Ca) u kompleksu sa biostimulatorima i borom (B) 2-3 lit/ha 1-2 tretmana u razmaku od 5-7 dana |
| Faza (III) – naglo povećanje volumena ploda i početak dozrijevanja (faza traje 2-3 tjedna) | Gnojiva na bazi kalcija (Ca) u kompleksu sa karboksilnim kiselinama niske molekularne mase (LMW) 2-3 lit/ha 2-3 tretmana u razmaku od 5-7 dana |
*Kod primjene komercijalnih gnojiva na tržištu, uvijek je potrebno slijediti preporučenu dozu proizvođača gnojiva
Zašto kompleksi kalcija sa karboksilnim kiselinama niske molekularne mase (LMW) imaju važnu ulogu u folijarnoj gnojidbi trešnje?
Osnovni problem kod folijarne primjene kalcija je barijera kutikule na plodu. Pokožica ploda trešnje je prekrivena voskovima koji su po prirodi hidrofobni (odbijaju vodu). To je važan problem u folijarnoj gnojidbi, te se primjenom ovog oblika kalcija, nastoji povećati učinkovitost folijarne gnojdibe kalcijem. To se postiže kroz nekoliko važnih fizioloških mehanizama:
Fenomen “prirodnog prepoznavanja” karboksilnih kiselina
Karboksilne kiseline su prirodni metaboliti unutar same biljke (dio su Krebsovog ciklusa i stalno su prisutne u biljci). Kada ih nanesete na plod, biljka ih ne prepoznaje kao “strano tijelo” ili sol (poput Ca-klorida), već kao poznatu organsku molekulu. To omogućuje aktivni transport kroz membranu, pri čemu karboksilna kiselina služi kao “trojanski konj” koji brzo uvlači kalcij (Ca) duboko u tkivo ploda.
Iznimno mala molekula karboksilne kiseline
Za razliku od EDTA kelata, koji imaju ogromnu i tešku molekularnu strukturu, karboksilne kiseline su vrlo male. To im omogućuje prolazak kroz mikropore na kutikuli koje su za veće molekule neprohodne. To je ključno u Fazi III rasta trešnje, kada je kutikula najdeblja, a potrebe za kalcijem još uvijek su visoke.
Neutralizacija naboja
Ion kalcija (Ca2+) je pozitivan i voli se “zalijepiti” za negativno nabijene stanične stijenke ploda, ostajući zarobljen na površini. Karboksilne kiseline neutraliziraju taj naboj, čineći kalcij “kliznim” i omogućujući mu da se kreće kroz međustanične prostore (apoplast) unutar samog ploda.
Nastavlja se…
