U suvremenoj ratarskoj proizvodnji suzbijanje korova temelji se na integriranom pristupu koji uključuje agrotehničke, mehaničke i kemijske mjere. Unatoč sve većem naglasku na racionalizaciju primjene pesticida, kemijske mjere i dalje imaju ključnu ulogu, osobito u velikim proizvodnim sustavima te u kulturama osjetljivima na zakorovljenost, poput širokorednih usjeva koji sporo zatvaraju sklop. Jedan od ključnih, a često zanemarenih čimbenika u suzbijanju korova jest banka sjemena korova u tlu.
Banku sjemena čini ukupna količina živog, dormantnog i potencijalno klijavog sjemena korovnih vrsta prisutnog u tlu. Dinamika banke sjemena u tlu uvelike ovisi o načinu obrade tla, plodoredu i provedenim mjerama suzbijanja korova. Većina sjemena korova nalazi se u površinskom sloju tla, gdje ima povoljne uvjete za klijanje. Minimalna obrada tla ili izostanak obrade mogu dovesti do veće količine sjemena u gornjem sloju tla, gdje je ono, osim povoljnijih uvjeta za klijanje, izloženije djelovanju prirodnih predatora poput ptica, kukaca i mikroorganizama, što dugoročno može pridonijeti smanjenju banke sjemena.
S druge strane, intenzivnija obrada tla može uzrokovati unošenje sjemena u dublje slojeve, gdje se smanjuje mogućnost klijanja, ali se istodobno produžuje razdoblje njegove održivosti. Takvo sjeme može godinama ostati dormantno te se ponovnim obradama tla vraćati u površinski sloj, gdje ponovno postaje izvor zakorovljenosti.
Nepravovremeno suzbijanje korova povećava širenje korova
Procjenjuje se da u intenzivnoj ratarskoj proizvodnji banka sjemena može sadržavati i nekoliko desetaka tisuća sjemenki po četvornom metru. Velik broj korovnih vrsta odlikuje se izrazito visokom sjemenskom produkcijom. Primjerice, šćir, loboda ili ambrozija mogu proizvesti više desetaka tisuća sjemenki po biljci, dok dio sjemena zadržava klijavost više godina. Takva biološka prilagodba omogućuje korovima brzo obnavljanje populacije, čak i nakon nekoliko godina uspješnog suzbijanja. Nepravodobno suzbijanje korova, osobito u kasnijim fazama vegetacije, omogućuje osjemenjivanje i obogaćivanje banke sjemena, čime se problem zakorovljenosti prenosi na naredne proizvodne sezone.
Stoga suzbijanje korova treba promatrati kao dugoročan proces, a ne isključivo kao mjeru zaštite unutar jedne vegetacije. Primjena kemijskih mjera u kritičnom razdoblju zakorovljenosti ima pritom dvostruku ulogu: sprječava gubitke prinosa te smanjuje unošenje novih sjemenki u tlo, čime se dugoročno smanjuje pritisak korova u plodoredu. Suzbijanje korova u ratarskim usjevima zahtijeva sustavan i prilagođen pristup tijekom cijele vegetacijske godine. Ne postoji univerzalno rješenje koje bi odgovaralo svim kulturama i uvjetima uzgoja, stoga je poznavanje biologije korova, kritičnih razdoblja zakorovljenosti i mogućnosti kemijskih mjera od presudne važnosti. U nastavku cilj je prikazati suzbijanje korova u najvažnijim ratarskim usjevima od proljeća do jeseni, s posebnim naglaskom na kemijske mjere i njihovu pravilnu primjenu u odnosu na kritično razdoblje zakorovljenosti pojedinih kultura.
Proljetno suzbijanje korova u strnim žitaricama
Iako se u strnim žitaricama sve više naglašava važnost jesenske primjene herbicida, proljetno suzbijanje korova i dalje ima značajnu ulogu, osobito u godinama s nepovoljnim jesenskim uvjetima ili kod kasne sjetve. U takvim situacijama dio korova niče tek u proljeće ili prezimi u slabije razvijenom stadiju, zbog čega je korektivno tretiranje nužno. Strne žitarice, osobito ozime, kulture su gustog sklopa s relativno dobrom sposobnošću nadmetanja s korovima. Međutim, nepovoljni uvjeti u jesenskom razdoblju često rezultiraju jačom zakorovljenošću u proljeće. U ozimim žitaricama prevladavaju ozimi i prezimljujući širokolisni korovi poput kamilice, broća, čestoslavica i mrtvih kopriva, te travni korovi i samonikle žitarice. Kritično razdoblje zakorovljenosti u strnim žitaricama traje od početka do završetka busanja, stoga je u tom razdoblju važno suzbijanje korova. Kemijske mjere u proljeće uglavnom imaju korektivni značaj, a temelje se na primjeni post-em herbicida. Izbor sredstva ovisi o sastavu korovne flore, razvojnoj fazi usjeva i vremenskim uvjetima.
Prednost se daje herbicidima selektivnog djelovanja, uz poštivanje optimalnih temperatura i izbjegavanje tretiranja u stresnim uvjetima za usjev. Pravodobno provedeno suzbijanje korova u strnim žitaricama značajno smanjuje zakorovljenost parcela namijenjenih proljetnim ratarskim kulturama.
Šećerna repa – kultura s najvišim zahtjevima za suzbijanje korova
Šećerna repa spada među ratarske kulture najosjetljivije na zakorovljenost. Odlikuje se sporim početnim porastom, niskim habitusom i dugim razdobljem do zatvaranja redova, zbog čega je izložena snažnoj konkurenciji korova. Gubici prinosa uslijed neadekvatnog suzbijanja korova mogu doseći i 100 %. Kritično razdoblje zakorovljenosti šećerne repe obuhvaća prvih šest do osam tjedana nakon nicanja. U tom razdoblju potrebno je održavati usjev gotovo potpuno čistim. U praksi se primjenjuje sustav višekratne primjene smanjenih doza herbicida, pri čemu se tretmani provode vrlo rano, u fazi kotiledona ili prvih pravih listova korova. Kemijsko suzbijanje korova u šećernoj repi temelji se na kombinacijama herbicida različitog spektra djelovanja, uz naglasak na ponavljane tretmane u kratkim razmacima. Takav pristup omogućuje učinkovito suzbijanje širokog spektra korova uz smanjenje rizika od fitotoksičnosti. U šećernoj repi kemijske mjere ne predstavljaju jednokratnu intervenciju, već kontinuirani proces upravljanja zakorovljenošću tijekom ranih faza vegetacije.
Soja – osjetljiva kultura s ograničenim izborom herbicida
Soja je kultura relativno slabe početne konkurentnosti, osobito u ranim fazama razvoja. Osjetljiva je na zakorovljenost, ali i na fitotoksično djelovanje herbicida, zbog čega su izbor i vrijeme primjene sredstava za zaštitu bilja od iznimne važnosti. Najčešći korovi u soji su jednogodišnji širokolisni korovi poput ambrozije, šćira i lobode, dok travni korovi i višegodišnje trave često predstavljaju problem u kasnijim fazama vegetacije. Kritično razdoblje zakorovljenosti obuhvaća razdoblje od nicanja do zatvaranja redova. Kemijske mjere uključuju primjenu zemljišnih herbicida prije nicanja te rane post-em tretmane. Zbog ograničenog izbora herbicida naglasak je na pravodobnoj primjeni i preciznom doziranju. Graminicidi imaju važnu ulogu u suzbijanju travnih korova, osobito kod pojave višegodišnjih vrsta. Uspješno suzbijanje korova u soji zahtijeva dobru pripremu tla, pravilno odabran plodored i pravovremenu primjenu kemijskih mjera.
Suncokret – konkurentna kultura s osjetljivim početkom razvoja
Suncokret je kultura snažnog porasta i relativno dobre kompetitivne sposobnosti u kasnijim fazama razvoja, no u početku vegetacije izrazito je osjetljiv na zakorovljenost. Široki međuredni razmak omogućuje korovima brz razvoj, osobito u povoljnim klimatskim uvjetima. Kritično razdoblje zakorovljenosti traje od nicanja do faze četiri do šest listova. U tom razdoblju potrebno je osigurati učinkovito suzbijanje korova kako bi se spriječili gubici prinosa. Kemijske mjere temelje se prvenstveno na primjeni zemljišnih herbicida prije nicanja, dok su mogućnosti korektivnih tretmana nakon nicanja ograničene. Pravodobno i učinkovito suzbijanje korova u suncokretu ne utječe samo na prinos te kulture, već i na smanjenje zakorovljenosti u sljedećim usjevima plodoreda.
Kukuruz – najraširenija ratarska kultura
Kukuruz je najzastupljenija ratarska kultura u Hrvatskoj i jedna od kultura s najraznovrsnijom korovnom florom. Iako ima relativno dobru sposobnost oporavka od početne zakorovljenosti, pogreške u suzbijanju korova mogu rezultirati značajnim gubicima prinosa. Kritično razdoblje zakorovljenosti kukuruza traje od faze dva lista do faze desetog, odnosno dvanaestog lista. U tom razdoblju korovi mogu uzrokovati najveće gubitke. Korovna flora obuhvaća jednogodišnje i višegodišnje širokolisne te uskolisne korove, što zahtijeva pažljiv izbor herbicida. Kemijske mjere u kukuruzu mogu se provoditi prije nicanja, u ranom post-em razdoblju ili nakon nicanja. U praksi se često primjenjuju kombinirani herbicidi radi proširenja spektra djelovanja i obuhvaćanja sukcesivnog nicanja korova. Korektivni tretmani imaju važnu ulogu, osobito u godinama s nepovoljnim vremenskim uvjetima za primjenu zemljišnih herbicida. Kukuruz može donekle tolerirati početne pogreške, ali dugoročno one rezultiraju povećanom zakorovljenošću i smanjenjem prinosa.
Suzbijanje korova na strništu – temelj uspješne sljedeće sezone
Nakon završetka proljetno-ljetnih mjera u ratarskim usjevima, upravljanje zakorovljenošću nastavlja se na strništu. Strnište predstavlja jednu od najvažnijih faza u dugoročnom suzbijanju korova jer se u tom razdoblju sprječava osjemenjivanje i iscrpljuju podzemni organi višegodišnjih vrsta poput pirike, slaka, osjaka i divljeg sirka. Učinkovitost kemijskog suzbijanja korova ne mjeri se isključivo stupnjem uništenja korova u trenutnoj vegetaciji, već i njegovim utjecajem na sprječavanje osjemenjivanja i daljnjeg širenja populacije korovnih vrsta. Kasno nicanje korova, osobito u širokorednim kulturama, omogućuje im razvoj do faze cvatnje i formiranja sjemena, čime se obogaćuje banka sjemena u tlu. Uz mehaničke mjere poput plitke obrade i prašenja strništa, kemijske mjere imaju izuzetno važnu ulogu. Primjena kontaktnih, ali i sistemičnih herbicida provodi se kad korovi imaju razvijenu lisnu masu, uz strogo poštivanje uputa i ograničenja primjene. Pravodobno suzbijanje korova na strništu smanjuje zakorovljenost sljedeće kulture i olakšava provedbu mjera u narednoj vegetacijskoj sezoni. Osim agronomskog, suzbijanje korova na strništu ima i važan ekološki značaj jer smanjuje potrebu za intenzivnijom primjenom herbicida u sljedećoj sezoni te doprinosi održivijem upravljanju ratarskim površinama.
Mehanizmi djelovanja herbicida i njihova važnost u integriranom pristupu
U suvremenoj ratarskoj proizvodnji dostupni su herbicidi različitih mehanizama djelovanja, koji se razlikuju prema načinu ulaska u biljku, mjestu djelovanja i spektru korova koje suzbijaju. Razumijevanje osnovnih mehanizama djelovanja ključno je za pravilno planiranje kemijskih mjera. Herbicidi mogu djelovati kao zemljišni ili folijarni, a prema kretanju u biljci razlikuju se kontaktni i sistemični. Zemljišni herbicidi najčešće djeluju na klijajuće korove i mlade biljke, dok se folijarni primjenjuju nakon nicanja i djeluju putem lista. Sistemični herbicidi translociraju se unutar biljke, što ih čini posebno učinkovitima protiv višegodišnjih korova. U praksi ratarskih kultura zastupljeni su herbicidi koji prema mehanizmu djelovanja inhibiraju fotosintezu, sintezu aminokiselina, sintezu lipida ili djeluju kao regulatori rasta.
Kombiniranje herbicida različitih mehanizama djelovanja omogućuje proširenje spektra djelovanja i smanjenje rizika od pojave rezistentnih populacija korova. Dugogodišnja i ponavljana primjena herbicida istog mehanizma djelovanja može dovesti do pojave rezistentnih populacija korova, osobito kod jednogodišnjih vrsta s velikom sjemenskom produkcijom i kratkim životnim ciklusom, poput šćira, lobode ili ambrozije. Rezistentnost smanjuje učinkovitost kemijskih mjera i povećava troškove suzbijanja, zbog čega se naglašava potreba za izmjenom mehanizama djelovanja, kombiniranjem kemijskih i nekemijskih mjera te racionalnom primjenom herbicida u integriranom sustavu proizvodnje. S obzirom na česte promjene u registraciji sredstava za zaštitu bilja, u ovom radu nisu navođena pojedinačna trgovačka imena herbicida. Aktualne informacije o registriranim herbicidima, njihovim djelatnim tvarima, spektru djelovanja i uvjetima primjene dostupne su u Fitosanitarnom informacijskom sustavu (FIS) te u Glasilu biljne zaštite, koje proizvođačima i savjetodavcima omogućuju pravovremeni uvid u važeće preporuke.
Pročitajte:
Agrotehničke mjere za uspješan uzgoj ratarskih kultura
