Održiva i učinkovita povrćarska proizvodnja: nizozemski model

Hrvatsko povrćarstvo već se godinama suočava s rastućom potražnjom tržišta i istodobnom ovisnošću o uvozu. Unatoč povoljnim agroekološkim uvjetima, proizvodnja ne uspijeva pratiti potrebe, što se ogleda u niskoj razini samodostatnosti i kontinuiranom vanjskotrgovinskom deficitu. Upravo u tom kontekstu stručni skup „Hrvatska i Nizozemska – zajedno gradimo budućnost proizvodnje povrća“, održan u Virovitici u sklopu 29. Viroexpa, otvorio je pitanje kako znanje, tehnologija i organizacija proizvodnje mogu postati pokretač promjena.

Skup je okupio proizvođače, predstavnike institucija i nizozemske stručnjake s ciljem prijenosa iskustava jedne od tehnološki najrazvijenijih poljoprivreda na svijetu u hrvatske uvjete.

Svjetski predvodnik u povrćarstvu

Nizozemska je jedan od najvećih izvoznika poljoprivrednih proizvoda u svijetu (prehrambeni proizvodi čine 20 posto nizozemskog izvoza), a velik dio povrća uzgaja u staklenicima (posebno se to odnosi na uzgoj rajčice, paprike, krastavaca i salate). Vodeća je u svijetu po tehnološkim rješenjima za zaštićene prostore, strojeve i znanje o stakleničkoj proizvodnji. Ukupna vrijednost izvoza nizozemskog sektora hortikulture (voće, povrće i cvijeće) dosegla je 24,8 milijardi eura u 2021. godini. Oko 23.700 poljoprivrednih tvrtki ostvarilo je 24 milijarde eura vrijednosti, a cijeli sektor nizozemskom BDP-u doprinosi 2,8 posto.

Njihovi prosječni prinosi povrća po hektaru, među najvišima su u Europi i svijetu, a pritom imaju jedne od najnaprednijih sustava navodnjavanja. Odnosi se to na sve veće uvođenje inovativnih pristupa, preciznog navodnjavanje kapanjem, ali i recikliranje vode, korištenje senzora u poljoprivrednoj proizvodnji, te integraciju navodnjavanja s gnojidbom. Unatoč ograničenom prostoru, nizinskoj regiji i polderima, nizozemski poljoprivredni sektor uspješno zadovoljava prehrambene potrebe 17 milijuna ljudi uz impresivan izvoz hrane.

Potreba za jačanjem domaće proizvodnje povrća

Podaci ukazuju da Hrvatska u segmentu svježeg povrća izvozi tek oko 37 posto količina koje uvozi, što jasno potvrđuje potrebu za jačanjem domaće proizvodnje. U 2024. godini generirali smo deficit od gotovo 180 milijuna eura u svježem povrću. Hrvatska gospodarska komora kontinuirano upozorava kako proizvodnja povrća, uz proizvodnju mesa, mlijeka i jaja, treba biti naša prioritetna proizvodnja te kako potpore treba usmjeriti na razvoj ovog sektora.

Povrćarstvo se pritom prepoznaje kao sektor s velikim potencijalom rasta, ali i kao grana u kojoj su tehnološki i organizacijski nedostaci najvidljiviji.

Proizvodnja povrća mora biti jedan od prioritetnih sektora hrvatske poljoprivrede. Nizozemska iskustva pokazuju da se uz znanje, tehnologiju i dobru organizaciju proizvodnje može značajno povećati produktivnost i konkurentnost domaćih proizvođača, istaknula je Jelena Đugum, direktorica Sektora za poljoprivredu i prehrambenu industriju Hrvatske gospodarske komore.

Nizozemski model: precizno upravljanje proizvodnjom

Iskustva nizozemskih stručnjaka pokazala su da visoki prinosi nisu rezultat veličine proizvodnih površina, nego potpune kontrole proizvodnog procesa. Takav pristup posebno dolazi do izražaja u stakleničkoj proizvodnji, koja se temelji na automatiziranoj regulaciji temperature, vlažnosti zraka, svjetla i koncentracije CO₂.. Moderni staklenici funkcioniraju kao integrirani sustavi u kojima su grijanje, ventilacija, zasjenjivanje i navodnjavanje povezani u jedinstvenu digitalnu platformu. Time se osiguravaju stabilni uvjeti rasta tijekom cijele godine, precizno planiranje berbe i bolja prilagodba zahtjevima tržišta.

Uspjeh nizozemske proizvodnje povrća nije rezultat veličine, nego učinkovitosti – od senzora u tlu do digitalnog upravljanja cijelim proizvodnim procesom, naglasio je John Jagernath, savjetnik Ministarstva poljoprivrede Kraljevine Nizozemske. Važan segment nizozemskog modela čine sustavi precizne fertirigacije, koji omogućuju istodobno navodnjavanje i gnojidbu uz strogu kontrolu količina vode i hranjiva. Na temelju podataka dobivenih iz senzora za mjerenje vlažnosti tla, električne vodljivosti i pH vrijednosti, sustav automatski prilagođava ishranu biljaka njihovim stvarnim potrebama.

Takav pristup smanjuje gubitke hranjiva, ograničava negativan utjecaj na okoliš i omogućuje veću učinkovitost proizvodnje, što je posebno važno u uvjetima rasta cijena inputa. Sudionici skupa istaknuli su da upravo fertirigacija predstavlja jednu od tehnologija koja je relativno lako primjenjiva i u hrvatskim uvjetima, osobito u zaštićenim prostorima.

Digitalna poljoprivreda: odluke temeljene na podacima

Digitalizacija proizvodnje povrća u nizozemskom modelu podrazumijeva kontinuirano prikupljanje i analizu podataka. Meteorološke stanice, senzori u tlu i sustavi za praćenje rasta biljaka omogućuju proizvođačima praćenje mikroklimatskih uvjeta u realnom vremenu, rano otkrivanje stresnih situacija te optimizaciju navodnjavanja, gnojidbe i zaštite bilja. Istaknuto je da digitalna poljoprivreda ne znači nužno velike početne investicije, već postupno uvođenje tehnologija prilagođenih veličini i financijskim mogućnostima gospodarstva, uz značajno povećanje sigurnosti proizvodnje. Jedna od ključnih poruka skupa bila je da nizozemska rješenja nisu univerzalni recept, već okvir koji se mora prilagoditi lokalnim uvjetima.

Nizozemska poljoprivreda temelji se na inovacijama i rješenjima prilagođenima lokalnim izazovima. Upravo takav pristup želimo razvijati u suradnji s hrvatskim partnerima, poručila je Charlotta van Baak, veleposlanica Kraljevine Nizozemske u Hrvatskoj.

Hrvatski proizvođači povrća istaknuli su da im nedostaje upravo sustavna tehnička i organizacijska podrška koja bi omogućila konkurentniju proizvodnju.

Na ovom području postojali su i veliki staklenički sustavi izgrađeni još osamdesetih godina, koji su u to vrijeme bili tehnološki vrlo napredni i razvijani uz sudjelovanje nizozemskih stručnjaka. Jedan takav kompleks imao je više od šest hektara grijanih staklenika s modernom opremom za proizvodnju i sortiranje, ali je s vremenom ugašen. Danas više ne proizvodi. Slična je situacija i s drugim staklenikom na području Podravine, površine oko tri i pol hektara, koji je donedavno proizvodio povrće u hidroponskom sustavu, a prema dostupnim informacijama već dvije godine ne radi. Gašenje takvih sustava predstavlja izgubljeni proizvodni potencijal i jasno pokazuje potrebu za novim, održivim modelima stakleničke proizvodnje. Naši povrtlari znatno zaostaju za nizozemskima, ponajprije u tehnologiji i organizaciji proizvodnje. Ovakvi skupovi važni su jer donose znanja koja se mogu odmah primijeniti na terenu, rekao je Matija Erhatić, predsjednik Udruge podravskih proizvođača povrća.

Ferenc Farkas, generalni direktor mađarske podružnice tvrtke Koppert, predstavio je održiva rješenja u biološkoj zaštiti bilja i smanjenju uporabe kemijskih pesticida, dok je Maryna Yermakova, regionalna direktorica prodaje KUBO Grupe, govorila o digitalnim i tehnološkim rješenjima „ključ u ruke“ za modernu stakleničku proizvodnju, s naglaskom na optimizaciju energije, vode i resursa. Govorila je i Annie Van de Riet, predsjednica AVAG Greenhouse Technology Centra, udruženja tvrtki iz sektora tehnologije stakleničke proizvodnje zaduženog za razvoj inovativnih rješenja za modernu hortikulturu širom svijeta. Uloga lokalne i regionalne razine pritom se pokazuje ključnom, osobito u poticanju ulaganja, edukacije i povezivanja proizvođača.

Poljoprivreda danas traži tehnologiju, održivost i digitalna rješenja, ali i snažno povezivanje proizvođača s tržištem, istaknuo je Marijo Klement, zamjenik župana Virovitičko-podravske županije.

U panel raspravi pod nazivom „Energetska tranzicija za održivu povrtlarsku proizvodnju – kako energija i klimatske politike mogu smanjiti troškove proizvodnje povrća“ sudjelovali su državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Tugomir Majdak, načelnica Sektora u Ministarstvu gospodarstva Jadranka Leško, John Jagernath iz nizozemskog Ministarstva poljoprivrede, direktor strategije, javnih i vladinih poslova iz udruge Glastuinbouw NL Jesse Schevel te proizvođač povrća iz Virovitičko-podravske županije Mario Čajkulić. Raspravljalo se o važnosti udruživanja proizvođača, sudjelovanju u kreiranju poljoprivrednih politika, ulozi državnih potpora te potencijalu geotermalne i drugih obnovljivih izvora energije u smanjenju troškova i jačanju domaće samodostatnosti povrća.

Stručni skup u Virovitici jasno je pokazao da bez ulaganja u tehnologiju, znanje i organizaciju proizvodnje hrvatsko povrćarstvo teško može ostvariti iskorak. Nizozemski model, prilagođen domaćim uvjetima, može poslužiti kao snažan orijentir u razvoju konkurentne, tehnološki napredne i održive proizvodnje povrća, sposobne odgovoriti na tržišne i klimatske izazove koji su pred sektorom.