Tijekom mjeseca ožujka vrijeme je za sjetvu jarih strnih žitarica, šećerne repe i nekih mahunarki (grašak i bob). Čim agrookolišni uvjeti na svakoj pojedinoj parceli omoguće poljoprivrednoj mehanizaciji „ulazak u polja“ bez narušavanja strukture tla, treba obaviti predsjetvenu gnojidbu, pripremu tla za sjetvu i samu sjetvu.

Jare strne žitarice

Na nekim područjima ove godine radi vlage u tlu nije bilo moguće obaviti kvalitetnu pripremu tla i sjetvu jarih strnih žitarica u optimalnom vremenu (tijekom veljače i prve polovice ožujka). Kasnija sjetva u proljetnom roku može imati za posljedicu značajno smanjenje prinosa, ovisno o vremenskim prilikama tijekom vegetacije, što naročito ovisi o količini i rasporedu oborina i temperaturama. Stoga, sjetvu jarih žitarica treba obaviti što je moguće ranije, do kraja ožujka. Ječam ne podnosi kisela ni pjeskovita tla, ima slabije razvijen korijenov sustav pa za sjetvu ječma treba birati kvalitetnija tla. Za razliku od ječma, zob ima korijen dobre upijajuće moći i dobro koristi teže topiva hraniva iz tla. Zob se može posijati u vlažnije tlo. Dubina sjetve jarog ječma je 2–4 cm (3–5 cm na lakšim tlima), a jare zobi 2-3 cm.

Šećerna repa

Predsjetvena obrada obavlja se neposredno prije sjetve. Na kvalitetnim i dobro poravnatim tlima, u proljeće je dovoljan jedan prohod kombiniranim oruđem (sjetvospremačem). Na težim tlima ponekad u proljeće potrebno je obaviti drljanje radi boljeg prosušivanja tla. Sjeme šećerne repe ima malu količinu rezervnih tvari u sjemenu, klica je slabe probojne moći i upravo zbog toga predsjetvenom obradom treba omogućiti brzo klijanje i nicanje. Pripremu tla za sjetvu šećerne repe treba obaviti do dubine od 3 do najviše 5 cm. Cilj je prilikom pripreme tla postići rahli sloj tla, mrvičasto-graškaste strukture do dubine sjetve (2–3 cm), ispod kojeg se nalazi kompaktan sloj – „sjetvena posteljica“ debljine 0,8-1,0 cm u kojem je uspostavljen kapilarni uspon vode. Sijaćica ulaže sjeme u kompaktan sloj koji osigurava dovoljno vlage za klijanje i nicanje.

Gornji, rahli, prozračni sloj tla u proljeće se bolje i brže zagrijava, a kvalitetna priprema tla omogućuje bolju infiltraciju vode te sprječava formiranje pokorice i gubitak vode iz tla. Sjetva šećerne repe može započeti kad temperatura sjetvenog sloja na dubini 5 cm dostigne 6-8 °C. Kalendarski je to od sredine ožujka do sredine travnja, no treba voditi računa da je šećerna repa u fazi kotiledona osjetljiva na učinke mraza. Klijanje sjemena šećerne repe počinje na 5 – 6 °C, a za brzo i jednolično klijanje potrebne su temperature  10 – 12 °C. Šećerna repa se sije na konačan sklop na međuredni razmak od 45 ili 50 cm i razmak u redu od 16 do 20 cm. Za sjetvu se koristi dorađeno (pilirano), genetski jednoklično sjeme. Potrošnja sjemena računa se u sjetvenim jedinicama (1 sjetvena jedinica  = 100000 sjemenki/pileta). Masa sjetvene jedinice ovisi o apsolutnoj masi sjemena i iznosi 1,5 do 2,5 kg. Na istoj površini šećerna repa može se uzgajati svake pete godine. Dobri predusjevi su kulture koje rano napuštaju tlo i omogućavaju pravovremenu obradu i gnojidbu (strne žitarice i soja).

Bob i grašak

Uspješan uzgoj svih biljnih vrsta ovisi o odabiru pogodnog tla. Ove vrste leguminoza uspijevaju na tlima neutralne reakcije (pH od 6,5 do 7,5) dobrog vodnog kapaciteta. U ranim rokovima sjetve postižu se veći urodi u odnosu na kasnije rokove (i bob i grašak su vrste osjetljive na visoke temperature i nedostatak vlage u vrijeme cvatnje i nalijevanja zrna). Dubina sjetve također značajno utječe na rast i razvoj biljaka te u konačnici na visinu prinosa. Radi većih potreba za vodom prilikom klijanja te boljeg formiranja korijena bob je potrebno posijati na dubinu 6-8 cm. Grašak se sije na dubinu 3-5 cm, ovisno o teksturi tla.

Proljetne prihrane

Prve prihrane uljane repice i ozimih strnih žitarica već su obavljene. Ovisno o kondiciji usjeva, očekivanom urodu i agrooklišnim uvjetima, uskoro će trebati obaviti i drugu prihranu. Količinu i vrijeme primjene dušičnih gnojiva prilikom svake prihrane nužno je prilagoditi svojstvima zasijanih sorti, vremenskim prilikama, stanju tla i kondiciji svakog pojedinog usjeva, ali i očekivanom urodu. Pravodobnom prihranom u optimalnoj količini utječe se ne samo na visinu i kvalitetu postignutog uroda, nego i na ukupne troškove proizvodnje, ali i na očuvanje okoliša.

Prije prihrane nužno je pratiti prognozu vremena i očekivanu količinu oborina. Dušik u nitratnom obliku lako se ispire iz zone korijena biljaka. U slučaju ispiranja, ne samo da biljka neće usvojiti njoj namijenjeno dušično gnojivo, nego će isprani dušik nepovoljno utjecati na okoliš. Količine dušika trebaju biti ekonomski i ekološki prihvatljive, temeljene na poznavanju opskrbljenosti tla, pristupačnom dušiku u tlu i potrebama uzgajane poljoprivredne vrste/sorte. Niže u tekstu navode se preporuke za usjeve na tlima prosječne plodnosti ako poljoprivrednik ne raspolaže radije navedenim podacima.

Uljana repica

Drugu prihranu ozime uljane repice treba obaviti u razdoblju pojave prvih cvjetnih pupova iz rozete listova repice u količini 150-200 kg/ha KAN-a, ili 150-200 kg/ha ASN-a ili PETROKEMIJas ili s 50-80 l/ha UAN-a razrijeđenog vodom u omjeru 1:3 – 1:4. U prosječnim godinama druga prihrana slijedi 2-3 tjedna nakon prve.

Ozima pšenica

Druga prihrana obavlja se u trenutku zametanja klasića (u početku vlatanja) što je kalendarski u prosječnoj godini početkom mjeseca travnja ovisno o sorti, datumu sjetve i vremenskim uvjetima. Optimalno vrijeme za drugu prihranu određuje se na temelju stanja razvijenosti usjeva pšenice, odnosno onda kad se zametak klasa primjetno odvoji od čvora busanja (oko 2 cm). Količina primijenjenog dušika po potrebi može biti veća od 55 kg/ha jer više ne postoji opasnost polijeganja, a uglavnom se kreće se u rasponu između 30 i 50 kg N/ha.

Ozimi ječam

Pojedini usjevi ječma na početku „kretanja proljetne vegetacije“ lako su se mogli uočiti po svijetlo zelenoj pa čak i žutoj boji lista. Žućenje ozimog ječma uglavnom je posljedica djelovanja nekoliko čimbenika:

  • veća količina oborina tijekom jesenskog i zimskog razdoblja (ispiranje hraniva iz zone korijena i previše vlage u tlu)
  • nedostatak dušika
  • kiselo tlo

Kod prihrane ozimog ječma treba voditi računa o tome da je ječam daleko osjetljiviji na polijeganje u odnosu na pšenicu. Stoga se ječam u prvoj prihrani ne preporuča prihraniti s više od 40-50 kg/ha čistog dušika (npr. 150-180 kg/ha KAN-a). Kod ječma je važno ne zakasniti s prvom prihranom jer ima kratko razdoblje proljetnog nabusavanja (povećanje broja vlati). Postoje značajne razlike među sortama ječma u odnosu prema potrebama za dušikom. Dinamika i količina primijenjenog dušika u prihrani ovisi o namjeni proizvodnje ječma (pivarski ili stočni). Kod uzgoja pivarskog ječma naročito treba obratiti pozornost na prihranu jer dušik nepovoljno djeluje na sadržaj proteina u zrnu koji je primaran parametar u cijelom ciklusu proizvodnje. Sadržaj proteina na prijemu u tijeku žetve ne smije biti iznad 11,5 %.

Ozima pšenoraž (tritikale)

Potreba za provedbom druge prihrane ovisi o velikom broju čimbenika. U uvjetima intenzivne proizvodne, na srednje plodnom tlu može se preporučiti količina 100 kg/ha KAN-a. Ako pšenoraž iz zimskog razdoblja „izlazi“ u fazi busanja, provest će se većinom samo jedna prihrana.

Ozima zob

U odnosu na ostale strne žitarice, zob ima bolju sposobnost usvajanja hraniva. Zato se može uzgajati i na siromašnim i kiselim tlima. Zob dobro koristi teže topiva hraniva iz tla, ali na optimalnu gnojidbu reagira povećanjem prinosa. Ozima zob se većinom prihranjuje samo jednom, u vrijeme busanja, ovisno o plodnosti tla i stanju usjeva s oko 150 kg/ha KAN-a.

Njega usjeva

Redoviti obilazak usjeva i praćenje pojave štetnih organizama (uzročnika biljnih bolesti, korova, štetnika) poljoprivrednim proizvođačima omogućuje da pravodobno provedu potrebne mjere njege usjeva te prema potrebi suzbijanje štetnih organizama. Preporuke redovito objavljuju savjetnici za biljnu zaštitu, dostupne su na poveznici https://savjetodavna.mps.hr/preporuke/, a odabir je moguć prema području (županiji) i uzgajanim vrstama.

Foto: mr. sc. Tatjana Martinović

Prethodni članakVlada RH ograničila cijenu plavog dizela važnog za redovite aktivnosti u poljoprivredi i ribarstvu
Sljedeći članakPrimjena suvremenih tehnologija u doradi i preradi povrća
mr. sc. Tatjana Martinović, dipl. ing. agr.
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.