Što učiniti ako nekoliko godina nismo rezali stabla voćaka na okućnici ? (2.dio)

U prošlom broju Gospodarskog lista (1. ožujka 2026.) u prvom dijelu članka objašnjena je važnost odabira podloge za kasniji rast i razvoj voćke. U nastavku slijede savjeti što napraviti ako u svom dvorištu nekoliko godina niste stigli orezati voćke.

Kad konačno pronađemo vremena pitamo se što sad i kako obaviti rezidbu?

Jači rez za bujnost, slabiji za rodnost

Prvo i osnovno potrebno je znati da jači rez uvijek potiče bujnost, slabiji rez potiče rodnost. Razlog je taj što se kod jačeg reza, energija korijena u proljeće rasporedi na manji broj pupova – potrošača, pa dobijemo jači i dulji rast po pupu, iliti duge mladice. Suprotno tome, ako voćku uopće ne režemo, imamo najslabiji rast po pupu.

Uvijek je potrebno pronaći odgovarajuću ravnotežu. Rezidba mora biti vrlo usklađena s gnojidbom i prihranom. Jaki korijen i jako orezanu voćku ne bi smjeli još i jako pognojiti.

Sljedeći veliki problem je kada na primjerice starom i bujnom, visokom stablu jabuke ili kruške pokušavamo velikim dugačkim škarama s tla orezati vrhove. Tim načinom teško možemo granu odrezati, ili točnije izvaditi van do osnove, pa rezidbom na vrhovima ostavljamo uvijek nove kratke čepove iz kojih rastu nove vodopije. Isto tako, prikraćivanje prošlogodišnjeg rasta (posebno jake prošlogodišnje grane) na zamišljenu visinu, potpuno je pogrešna metoda, jer isto izaziva tjeranje velikog broja vodopija koje dovode do zasjenjivanja uz istovremeno slabljenje nižih dijelova krošnje (slika 4 i 5).

Jabuka, kruška, breskva, trešnja, šljiva, kao najčešće „dvorišne voćke“ spadaju kao i većina voćaka u akrotone vrste. To znači da je najveća koncentracija hormona rasta (auksini i giberelini) u vršim pupovima. Hormoni rasta povlače i veću količinu hranjivih tvari u vršne dijelove. Posljedica toga je jači rast mladica i grana u vršnim dijelovima krošnje, dok niži dijelovi dobivaju manje hormona rasta i hranjiva. Prikraćivanje jednogodišnje grane dovlači u najmlađe pupove vrhova još više hranjiva i time dobijamo samo sve više zagušenu krošnju.

Naš je zadatak okrenuti stvar naopačke i držati vrh stabla uvijek uži, osvijetljeniji, dok u donjim etažama moramo voditi brigu da grane ostanu jače i da se na njima obnavlja rodno drvo. Svako stablo u dvorištu, vrtu, uvijek se reže od vrha prema dolje. Vrh bi uvijek morao, ako je to moguće biti uži od donjih dijelova kako bi i oni dobivali dovoljno sunčevog svjetla i hranjiva potrebnih za formiranje cvjetnih pupova.

Prvo i osnovno je da na vrhu drveta, za novi vrh, odaberemo jednu kraću jednogodišnju granu sa zdravim terminalnim pupom koja se nalazi na dvogodišnjem drvetu, a ova na trogodišnjem drvetu. Poželjno je da se između godišta nalaze i kutevi koji tada još više usporavaju kolanje sokova. Zatim s vrha drveta počistimo rezidbom tzv. vodopije i sve jače i veće grane. Svaka voćna vrsta rađa specifično na određenoj vrsti rodnog drveta. Neke rađaju na vrhu ovogodišnjeg rasta (orah, kesten), neke na prošlogodišnjem rastu, (lijeska, breskva) neke na pupovima koji se formiraju lateralno na dvogodišnjim granama umjerene bujnosti (jabuka, kruška, trešnja, šljiva).

Potrebno je uskladiti jačinu rezidbe i gnojidbe

Stoga je od velike važnosti poznavanje rodnog drveta voćne vrste kako bi u krošnji mogli ostaviti dovoljan broj odgovarajućih grana za urod naredne godine. Kako bi na stablu uvijek osigurali optimalan broj, jačinu i duljinu novog rasta, kojim obnavljamo rodno drvo pojedine voćne vrste, potrebno je uskladiti jačinu rezidbe kao i jačinu gnojidbe, posebice onu dušičnim gnojivima. Kod jabuke i kruške optimalna duljina jednogodišnjeg rasta za obnovu rodnog drveta u glavnom dijelu krošnje je 20 – 40 cm. Kod trešnje i breskve to je 30 – 50 cm. Lijeska ima najviše ženskih cvjetnih pupova na grančicama prošlogodišnjeg rasta duljine 15 – 30 cm. Borovnica treba iz baze grma svake godine potjerati 2 – 4 nove grane duljine 50 – 70 cm. Na njima će se u naredne tri – četiri godine formirati kratko obrastajuće rodno drvo.

Najosnovnija pravila kojih se moramo pridržavati u slučajevima kad nekoliko godina nismo rezali jabuku ili krušku:

1. Procijeniti bujnost stabla po broju i duljini jednogodišnjih grana. (10-30-50-100 cm ?)
2. Jako bujna stabla s mnogo novog i dugačkog rasta potrebno je orezati slabije i izostaviti gnojidbu.
3. Slabo bujna stabla, s malo novog rasta bit će potrebno jače orezati i pognojiti dušikom da se pokrene novi rast.
4. Vrh drveta, ukoliko je moguće morao bi biti najuži dio stabla.
5. Svaka grana koja je ostala, morala bi imati samo jedan vrh, odnosno treba provesti izolaciju vrhova svih grana što je vrlo važno za smanjivanje bujnosti perifernog rasta i obnovu rodnog drveta u unutrašnjosti krošnje.

6. Nikako ne prikraćivati jednogodišnje grane, već prevesti, skratiti na novu dvogodišnju ili jednogodišnju granu koja raste prema dolje i prema van.

7. Vodopije je potrebno vaditi van do njihove osnove jer ostavljanje čepa može donijeti samo razvoj još više novih vodopija (slika 9)

8. Unutrašnjost krošnje mora biti prozračna jer se cvjetni pupovi najčešće formiraju samo na onim granama na koje padne više od 35% direktne dnevne sunčeve svjetlosti.

9. Ako desetak godina nismo orezivali stabla voćaka, nijhov je korijen najčešće uravnotežen s rastom i bujnošću i bit će vrlo teško (već zbog same visine) obaviti rezidbu i uskladiti jačinu novog rasta. U tom slučaju najbolje je samo pilom povaditi nekoliko unutarnjih grana koje zasjenjuju unutrašnjost krošnje. Sve rezove deblje od 3-4 cm, potrebno je premazati kistom s voćarskom voskom radi spriječavanja ulaska patogena u drvo i lakšeg zaraštavanja sloja kambija te same rane od rezidbe.

10. Na svakom stablu postoje vidljivi jednogodišnji pupovi, zatim latentni pupovi koji nisu krenuli pa ih je pokrila kora, ali pod određenim uvjetima mogu krenuti, te adventivni pupovi koji se razvijaju kada se na mjestima rana od rezidbe nakupilo mnogo hormona rasta. Što je voćka starija, teže kreću latentni i adventivni pupovi. Koštićave voćke uglavnom teže kreću sa ovim pupovima, dok na jezgričavim poput jabuke i kruške mogu lakše krenuti. Posebno na kruški cijepljenoj na sjemenjaku mogu se iz ovih pupova nakon jakog reza razviti mnogobrojne vodopije (uspravne duge grane) koje nažalost ne pomažu u obnovi rodnog drveta.

11. Odaberimo voćnu vrstu prema mjestu na kojem će biti u našem dvorištu. Negdje ćemo posaditi niske, negdje visoke. Niske voćke kupujemo na slabo bujnim podlogama, visoke na bujnijim podlogama. Cijepljeno mjesto je uvijek iznad tla 15-20 cm. Voćke na slabo bunim podlogama ipak je potrebno svake godine lagano orezivati i dohranjivati kako bi svake godine uskladili jačinu korijena sa potrebom novog rasta. Bujna stabla najbolje je prvih godina ispravno formiorati rezidom, a kasnije obaviti laganirez po potrebi.

Jedan rez može ugroziti vaš voćnjak ili vinograd

Pravi rez je samo pola posla – dezinfekcija alata i zaštita rane čuvaju zdravlje biljke tijekom cijele sezone. Zato je Gospodarski list za vas pripremio Voćarsko-vinogradarski set za rezidbu – praktično i cjelovito rješenje za sigurnu rezidbu voćaka i vinove loze u kućnom voćnjaku, vinogradu ili na OPG-u.

Set uključuje:

• kvalitetne škare za precizan i čist rez
• hladni voćarski vosak s propolisom za zaštitu rana nakon rezidbe i cijepljenja
• ekološki dezinficijens za dezinfekciju alata i smanjenje širenja bolesti

Kombinacijom reza, dezinfekcije i zaštite smanjuje se rizik od infekcija, sušenja grana i prijenosa patogena s biljke na biljku. Ovaj set idealan je za hobi voćare i vinogradare koji žele jednostavno, ali stručno rješenje za sezonu rezidbe. Vaš set naručite na broj tel: 01 3843 555 ili putem internetske trgovine Gospodarskog lista www.gospodarski.hr