Tradicionalno se rezidba vinove loze obavlja u vrijeme fiziološkog mirovanja same biljke. Na jugu se s rezidbom može krenuti već u prosincu. U kontinentalnom dijelu je zbog pojave niskih zimskih temperatura bolje pričekati siječanj ili veljaču. Tradicijski se kao „službeni“ datum za početak rezidbe u kontinentalnom dijelu Hrvatske smatra 22.1. kada se obilježava blagdan Sv. Vinka. Međutim, zbog niza okolnosti može se dogoditi da se vinogradi ne stignu orezati do pojave toplijeg vremena i fenofaze suzenja loze.
Suzenje ili „plač“ je fiziološki proces koji je svojstven za vinovu lozu. Počinje dolaskom toploga i sunčanog vremena kad prosječne temperature nekoliko dana uzastopce dosegnu 8-10 0C. Tada vinova loza počinje usvajati vodu iz tla i sprovodi je pod tlakom u vršne dijelove biljke. Ukoliko se mlađi dijelovi trsa (ogranci, rozgva) prerežu, utoliko će se početi na prerezima pojavljivati kapljice tekućine te će one uslijed pritiska kapati i pojavljivati se nove. Zbog toga se čini da vinova loza suzi ili plače pa se i sam fiziološki proces naziva suzenje ili plač. Sastav tekućine koja izlazi suzenjem u osnovi predstavlja vodu s jako malim udjelom minerala i zanemarivim udjelom organskih spojeva pa zbog toga ne predstavlja opasnost za gubitak hranjiva i minerala za biljku.
Može li se rezati u fazi suzenja?
S tehnološkog aspekta pojava suzenja ne predstavlja problem za rast i rodnost vinove loze te se rezidba može i mora odraditi bez obzira na pojavu suzenja. Rezidba u vrijeme suzenja do određene mjere može pozitivno utjecati na zacjeljivanje rana jer rane od reza ne ostaju dugo izložene vremenskim neprilikama i procesima isušivanja ili potencijalnim infekcijama mikroorganizmima. Rane se suzenjem odmah konzerviraju i počinju zacjeljivati. Međutim to ne treba shvatiti kao čvrsti argument za primjenu kasnije rezidbe vinove loze pa se rezidbu zbog niza tehnoloških razloga svakako preporuča odraditi ranije u fazi mirovanja.
Vezanje lucnjeva u fazi suzenja
Ono što se svakako preporuča odraditi u fazi suzenja je vezanje lucnjeva (jednogodišnja rozgva sa 8-12 pupova) pogotovo kod sorata sa debljom rozgvom (npr. ‘chardonnay’, ‘frankovka’). Tkivo kolanjem vode postaje elastičnije i savitljive zbog čega lucnjevi manje pucaju prilikom povijanja preko ili uz žicu. Vezanje bez obzira na povoljne uvjete treba odraditi pažljivo na način da se krene povijati od baze lucnja prema vrhu. Lucanj na bazi treba naprezati pažljivije da ne dođe do pucanja u bazi. Kod vezanja u luk (npr. sustav uzgoja jednostruki ili dvostruki Guyot) prema vrhu se može povijati jače, ali opet treba paziti da se lucanj negdje po duljini ne prelomi i ne dođe do formiranja tzv. „koljena“. Na „koljenu“ kasnije dolazi do smanjenog protoka hranjiva, a time često do slabijeg rasta i rodnosti „iza koljena“.
Nagib prereza suprotan od najgornjeg pupa
Tijekom rezidbe (u bilo kojem razdoblju) na reznicima (kratke jednogodišnje mladice s 2-3 pupa) treba paziti da je nagib prereza suprotan najgornjem pupu kako se suzenjem tekućina ne bi slijevala na sami pup, što zna dovesti do pojave plijesni i truleži na samom pupu zbog čega on često niti ne krene.
Vinova loza može se orezati i kasnije tijekom faze bubrenja i otvaranja pupa, međutim zbog tehničkih razloga to nije preporučljivo. Nakon bubrenja i otvaranja, tkivo pupa postaje jako mekano te malo jači udarac može otkinuti pup. Tijekom rezidbe obavlja se i izrazito „agresivan“ postupka izvlačenja rozgve sa žica pri čemu se one isprepliću, stružu i udaraju jedna u drugu. Ako je pup nabubrio ili se otvorio, veliki je rizik da će dobar dio pupova otpasti prilikom izvlačenja rozgve sa žica.
Svaka rezidba je stres za biljku
Glavni argument kasnije rezidbe vinove loze je fiziološke naravi, a tiče se činjenice da loze koje se kasnije režu kasnije i kreću s vegetacijom. Ta razlika varira ovisno o sorti i mikroklimatskim uvjetima, a kreće se od nekoliko pa do 8 dana. Svaka rezidba je stres za biljku i ona prirodno teži čim prije zacijeliti rane, što dovodi i do ranijeg „buđenja“ biljke ako vremenski uvjeti to dozvoljavaju. Još jedan fiziološki fenomen je i vršna tj. apikalna dominacija, pri čemu pupovi koji su najviši prvi kreću s bubrenjem i otvaranjem. U praksi to znači da će na neorezanom trsu pupovi koji su najviši već krenuti s bubrenjem pa i otvaranjem, dok će oni pri dnu, bliže stablu, još biti u fazi vunastog pupa, možda tek u fazi pucanja ljuskica pupa.
Iz spomenutih razloga, ako nemamo preveliki vinograd koji je na lošijem vinogradarskom položaju i ako se još k tome predviđa se dugoročno hladnije vrijeme, bolje je pričekati s rezidbom. Ako ima više sorata u nasadu, treba prije krenuti s rezidbom kasnih sorata poput ‘rajnskog rizlinga’, ‘graševine’, ‘cabernet sauvignona’, ‘merlota’, a rane sorte treba rezati kasnije (‘chardonnay’, ‘pinot’-i, ‘kraljevina’, ‘sauvignon bijeli’). Isto tako u sustavima uzgoja koji imaju lucnjeve (Jednostruki ili dvostruki Guyot) vezanje samih lucnjeva ne treba forsirati, pogotovo ako se dugoročno najavljuje hladno vrijeme ili proljetni mrazevi. Bolje je da lucanj ostane uspravno u zraku te da krenu gornji pupovi koji će možda i stradati (od npr. mraza) dok će donji pupovi ostati zaštićeni jer zbog apikalne dominacije kasne s kretanjem. Prilikom kasnijeg vezanja lucnjeva isto treba paziti da se savijanjem ne otkinu mekani, tek potjerali pupovi.
Oprez ako radimo kasniju rezidbu
U svakom slučaju kasnija rezidba vinove loze (u fazi suzenja pa i bubrenja pupa) neće rezultirati značajnim smanjenjem rasta, rodnosti i kvalitete, ali se zbog niza tehničkih prepreka ne preporuča. Na lošijim vinogradarskim položajima izloženima mrazevima i kod ranijih sorata svakako je dobro uzeti u obzir kasniju rezidbu, ali uz pažljivije manipuliranje elementima reza kako ne bi došlo do oštećenja pupova.
