Đumbir (Zingiber officinale) je začin porijeklom iz Indije. Gomoljasta je biljka koja pripada porodici Zingiberaceae. Stoljećima se pouzdano koristi kao hrana i lijek. Zbog svog finog aromatičnog, osvježavajućeg i pomalo pikantnog okusa đumbir je jedna od češćih namirnica u našim kuhinjama. Stotinama godina bio je pod kontrolom arapskih trgovaca. U srednjem vijeku postao je popularan sastojak u slatkišima.
U 16. stoljeću u Indiji s uzgojem biljke započinje Španjolac Mendoza, a prema podacima iz 1547. godine izvezeno je 1,1 milijun tona đumbira. Đumbir je izvezen iz Indije do Rimskog carstva, gdje su se počela vrednovati njegova terapeutska kao i kulinarska svojstva. Đumbirom se dalje trguje u Europi nakon pada Rimskog carstva. Tropskog je i suptropskog porijekla i jedna je od najstarijih kultiviranih vrsta. Koliko je đumbir bio tražen i omiljen začin u srednjem vijeku govori i podatak da je u Baselu jedna ulica nazvana “Đumbirova ulica“.
Najkvalitetniji đumbir
U literaturi o začinima iz 17. stoljeća opisuje se ljekovitost đumbira koji pomaže kod prehlađenog želuca, zubobolje, smanjenje težine i preznojavanja. Na dalekom istoku đumbir se u obliku obloga koristi već 5000 godina za pojačanje cirkulacije krvi, protiv bolova, upale i oteklina. U ajurvedskoj medicini đumbir se smatra univerzalnim lijekom za tjelesno i duhovno čišćenje. Grci su ga koristili za liječenje probavnih smetnji, Afrikanci kao moćan afrodizijak, a Amerikanci su od njega izrađivali popularno pivo od đumbira. Đumbir s Jamajke danas se smatra najkvalitetnijim. Danas se pretežno uzgaja u Indiji, Maleziji, Kini i drugim područjima s tropskim podnebljem.
Biljka raste iz zadebljale podzemne stabljike-rizoma, koja se upotrebljava u liječenju, ali i u pripremi hrane. Kao začin upotrebljava se njegov podanak ili rizom koji u sebi sadrži minerale kalij, bakar, mangan i magnezij, dok su od vitamina zastupljeni vitamin C te vitamini B skupine. Iz podanka izbijaju lisne stabljike visoke do 1,5 m i nalik su stabljikama bambusa. Dvoredno izmjenični, linearno suličasti do suličasti listovi su dugi 10-20 cm, široki oko 1,5 cm, sjedeći, ušiljena vrha. Cvjetovi žute boje su gusto smješteni u klasovima na postranom, uspravnom batvu visokom 15-20 cm. Plod je mesnati, trozaklopčasti tobolac smješten unutar trajnih zalistaka. Rizom je 7-15 cm dug, čvorast, debeo, bež boje i izgleda kao „šaka“.
Na koji način i za što se sve koristi?
Đumbir je važna začinska biljka, koristi se u istočnjačkoj narodnoj medicini te farmaceutskoj i konditorskoj industriji.
Djelovanje đumbira je višestruko: analgetički, sedativno, diuretski, antimikrobno i antiupalno. Može se konzumirati u obliku čaja ili koristiti svježi naribani đumbir. Kao začin se koristi prah, a dobiveno eterično ulje može se koristiti za proizvodnju piva i vina. Za razliku od sušenog, svježi ima veću količinu aktivne tvari gingerola te mu je namjena eliminacija toksina iz organizma kao i poticanje znojenja, dok je sušeni bolji za probavne i reumatske tegobe.
Đumbir sadrži nekoliko stotina aktivnih tvari među kojima su gingeroles, beta karoten, kapsaicin, kafeinska kiselina, kurkumin. U svježem podanku pronađeni su i salicilati u količinama od 4,5 mg/100 mg.
Đumbir je snažan antioksidans koji ublažava ili sprječava generiranje slobodnih radikala. Također, ima svojstvo antiseptika te sprečava rast i razvoj mikroorganizama, djeluje preventivno kod prehlade i gripe, smiruje kašalj, razgrađuje sluz u plućima i pročišćava upale dišnih putova.
Čaj od đumbira potiče znojenje za vrijeme prehlade i snižava tjelesnu temperaturu. Provedenim istraživanjima utvrdilo se da đumbir može spriječiti oštećenje jetre te ublažiti oksidativni stres. Kemijski sastav đumbira također čine i eterična ulja (zingiberan, arkurkumen, beta-bisabolen, neral i geranial, D-kamfor, beta-felandren, linalol i zingiberol) i aril alkalni (gingerol, šogaol i gingerdiol).
Đumbirovo ulje može se koristiti razrijeđeno i u vanjskoj primijeni za masažu jer opušta mišiće i smanjuje bol. Poboljšava cirkulaciju u rukama i nogama, ako se koristi u obliku obloga njegova toplina prodire u tkiva. Svakodnevnim konzumiranjem đumbira mogu se smanjiti bolovi i grčevi izazvani tjelesnim aktivnostima. Vrlo dobrom se pokazala i kupka od đumbira koja se priprema na način da se u malu vrećicu stavi naribani đumbir i ubaci u kupku. Preporuka je koristiti 15 minuta. Također, pomaže i kod menstrualnih bolova jer djeluje kao prirodni analgetik, smiruje bolove te pomaže umirenju grčeva. Pokazao se i kao djelotvoran lijek u liječenju osteoartritisa.
U nekim dijelovima svijeta sok od đumbira se aplicira na kožu kako bi se liječile opekotine. Posebno je djelotvoran protiv mučnine u vožnji te kod morske bolesti. Često se upotrebljava kako bi se umanjile tegobe tijekom kemoterapije, koje se najčešće ogledaju u obliku mučnine i povraćanja. Kako za vrijeme trudnoće nije preporučljiva upotreba kemijskih lijekova, đumbir se pokazao idealnim lijekom ako se koristi u maloj dozi zahvaljujući svom aktivnom sastojku gingerolu koji potiče izlučivanje probavnih sokova te sadrži fenole koji opuštaju mišiće trbuha. Osim toga đumbir ima svojstvo karminativa te će tako pomoći i kod sindroma iritabilnog kolona koji može izazvati niz nuspojava od bolnih grčeva, proljeva pa do zatvora. Smanjuje nadutost te neutralizira višak želučane kiseline, a zahvaljujući svom detoksikacijskom djelovanju čisti organizam od nakupljenih toksina i otrova, ubrzava metabolizam te može pomoći pri mršavljenju.
Novija istraživanja pokazuju da može pomoći i u zaštiti srca, smanjenju kolesterola te čak u prevenciji demencije i raka. Đumbir sadrži spojeve koji mogu pomoći u zaštiti mozga od degenerativnih bolesti poput Alzheimerove i Parkinsove. Kronična upala i oksidativni stres povezani su s razvojem demencije, a istraživanja pokazuju da antioksidansi iz đumbira mogu usporiti te procese i očuvati kognitivne funkcije. Znanstvena istraživanja također potvrđuju i učinkovitost đumbira kada je riječ o kolesterolu. Pokazalo se da redovitom konzumacijom đumbira mogu se smanjiti trigliceridi LDL, poznat kao „loš“ kolesterol, dok istodobno povećava HDL ili „dobar“ kolesterol. Osim toga đumbir može pomoći i u snižavanju krvnog tlaka.
Zanimljivo je da se pozitivan učinak pokazao i pri manjim dozama od 1500 mg dnevno. Posebne koristi mogli bi imati oboljeli od dijabetesa tipa dva. Provedena istraživanja potvrdila su da svakodnevnim uzimanjem đumbira u dozi jednog do tri grama tijekom nekoliko tjedana poboljšava se i razina šećera u krvi. Stručnjaci vjeruju da đumbir poboljšava osjetljivost na inzulin, smanjuje oksidativni stres i olakšava unos glukoze u stanice, dok njegova protuupalna svojstva dodatno štite kardiovaskularni sustav.
Energetski sok od đumbira: 4 mrkve, 2 naranče, 1 limun, ½ do 1 cm podanka đumbira. Sve sastojke staviti u sokovnik i procijediti.
Uzgoj đumbira
Đumbir dobro uspijeva u područjima umjerene klime i vlage zraka, nadmorske visine 300-900 m. Tijekom vegetacije zahtijeva veliku količinu oborina, a ako se uzgaja u području s manje oborina, vodu je potrebno osigurati svakih dva tjedna. Ovisno o vlažnosti tla u vrijeme sadnje, potrebna su dva do tri navodnjavanja kako bi se pospješilo klijanje i ukorjenjavanje mladih biljčica. Druga kritična faza razvoja je faza zametanja gomolja. U vrijeme i nakon sadnje temperatura tla i zraka ne bi smjele biti niže od 10°C. Ako sadni rizomi nisu naklijali, temperatura tla u vrijeme sadnje bi trebala biti oko 20°C, što znači da je sadnju najbolje obaviti u drugoj polovici svibnja. Optimalne temperature za rast i razvoj su 25-30°C.
Za uzgoj su povoljna ilovasta tla s visokim sadržajem organske tvari te aluvijalna tla blago kisele reakcije. Tlo treba biti ocjedito i dobro drenirano, a dubina profila bi trebala biti barem 1 m. Optimalna pH vrijednost je između 6 i 6,5. Miješanjem vrtnog tla s kompostom dobiva se optimalni supstrat za uzgoj. Ako se đumbir uzgaja u loncima, oni moraju biti duboki barem 30-ak cm s dobrom drenažom. Đumbiru odgovaraju mjesta zaštićena od vjetra, s blagom sjenom, toplo vrijeme, visoka vlaga zraka i vrlo plodno, vlažno tlo. Najbolji rizomi za sadnju su čvrsti, svježi sa zelenkastim „pupoljcima“ koji se formiraju na krajevima i liče na klice krumpira. Ako se želi posaditi više od jedne biljke, rizomi se mogu izrezati s dezinficiranim nožem ili škarama na više dijelova. Svaki dio veličine 4 do 5 cm s aktivnim pupoljkom može producirati posebnu biljku.
Nakon rezanja, dijelove treba ostaviti na suhom nekoliko dana kako bi rane dovoljno zarasle da ne budu podložne infekcijama. Pripremljeni đumbir sadi se na razmak 20-25 cm s pupoljcima okrenutima prema gore. Nakon sadnje obavlja se navodnjavanje u manjim obrocima. Nicanje započinje 25-35 dana nakon sadnje. Nastupom nižih temperatura u ranu jesen listovi đumbira počinju žutjeti, što je znak ulaska u tehnološku zrelost. Berba se obavlja nakon odumiranja nadzemne mase. Potpuna tehnološka zrelost đumbira nastupa oko 10 mjeseci nakon sadnje, a rizomi se mogu početi vaditi najmanje 8 mjeseci nakon sadnje.
 je začin porijeklom iz Indije. Gomoljasta je biljka koja pripada porodici Zingiberaceae. Stoljećima se pouzdano koristi kao hrana i lijek.){kind=link}