Zima je vrijeme kada je povećana potreba za šarenilom. Rezano cvijeće je skupo, osim toga, upitno je koliko će dugo ostati svježe u vazi. Stoga nije loše kupiti neki cvijet koji cvate zimi. Bitno je poznavanje osnovne njege, i samo će dobro njegovana biljka dugo i obilno cvasti. U umjereno grijanoj prostoriji, pri 15 do 18° C cvatnja će biti duža nego u jako grijanoj prostoriji od 22 i više Celzijeva stupnja.
Jaglaci su načelno vrtno cvijeće, no, mogu se uzgajati kao sobne biljke. Djelomice spadaju u jednogodišnje zeljaste biljke, a djelomice u trajnice. Listovi imaju peteljku, no, mogu biti i bez nje, kad rastu u prizemnim rozetama. Poredak cvjetova, oblik i boja ovise o vrsti i sorti. Kao lončanica cvate zimi i u proljeće, dok kao vrtna biljka cvate u proljeće.
Primula malacoides – mirisavi, jorgovanski ili vjerenički jaglac naziva se i zbog rasporeda cvjetova i jaglac na kat.
Tek je prije 100 godina (1905./1906.) uvezen u Englesku iz Kine, a 1912. preuzeli su ga njemački vrtlari. Ova se jednogodišnja biljka smatrala vrtnom. Tek su postupno nastajali oblici prikladni za sobni uzgoj. Boja cvjetova može biti od bijele preko sjajnoružičaste, različitih nijansi ružičaste, vatrenocrvene sve do plavocrvene. Cvatnja, ovisno o uzgoju, traje od prosinca do travnja. Biljke kupujte u cvatnji. Ocvale cvjetove redovito uklanjajte, tako ćete cvatnju održati 2 – 3 mjeseca. Ovaj je jaglac vrlo skroman, osjetljiv je samo na preveliku toplinu, sunce i suhu korijenovu balu. Najviše mu odgovara svijetlo mjesto, no, ne izravno sunce, umjerena vlaga i temperatura od 10 do 12° C. Nažalost, nakon cvatnje nema daljeg uzgoja, biljku bacite.
Primula vulgaris – jastučasti jaglaci- smatra se najstarijim i najvažnijim vrtnim jaglacem, a postaje sve važnijim i kao sobna biljka.
Kod ove vrste govori se o svjetskom sortimentu i nude se F1 hibridi u bijeloj boji, žutoj s crvenim žilicama, različitim nijansama crvene i tamnoplave boje. Jastučasti jaglac sadi se u zdjelice ili sandučiće. Mjesto uzgoja mora biti svježe, zračno, polusjenovito i ravnomjerno vlažno. Cvate od prosinca do svibnja. Nakon cvatnje više se ne može uzgajati kao sobna biljka, no, moguće ga je presaditi u vrt.
Primula sinensis – kineski jaglaci donesen je u Englesku 1821., gdje su od njega uzgojene bezbrojne vrste.
Postoje sorte sa cvjetovima veličine ruža ili karanfila. Cvate od veljače do svibnja. Listovi su veliki, a cijela je biljka dlakava. Kineski jaglac je trajna biljka koja se dobro drži. Mjesto uzgoja mora biti svijetlo, no, bez izravnog sunca i temperaturu od oko 15° C. Zalijeva se oprezno jer je osjetljiv na stalnu vlagu. Tijekom cvatnje zalijeva se malo obilnije, dok se kroz ostali dio godine vlaga održava ujednačenom jer nema pravo vrijeme mirovanja. Prihranjuje se oprezno, jer je osjetljiv na soli, svaka dva tjedna polovicom preporučene koncentracije. Nakon cvatnje presađuje se u posudu iste veličine ili za broj veću, u laganu humusnu zemlju ili supstrat uz dodatak malo oštrog pijeska. Razmnožava se sjemenom. Uzgaja se pod staklom.
Primula x kewensis nastala je 1898. u početku kao slučajan rezultat uzgoja u staklenicima Kew, blizu Londona.
Cijela je biljka često brašnjava, iako ima sorata bez tog svojstva. Listovi su jajoliki, nepravilno nazubljeni. Cvjetovi stoje na stapci visine do 30 cm. Boja cvijeta je žuta. Cvate od veljače do travnja, prema uzgoju može biti ranija ili kasnija. Jedan je od najboljih jaglaca u loncu. Nažalost, jednogodišnja je biljka.
Primula obconica – čaškasti jaglaci na lošem je glasu zbog izazivanja alergije.
Iz Kine je donesen u Englesku oko 1880. Cijela je biljka manje ili više pokrivena mekim dlačicama. Listovi stoje na dugim peteljkama, do 25 cm su dugi i do 12 cm široki. Sočno su zeleni s valovitim rubom. Cvjetne su stapke pojedinačne ali brojne, visoke do 25 cm. Cvjetovi su u višecvjetnim štitnicima, a dostižu do 8 cm u promjeru. Boja cvijeta je bijela, crvena, ružičasta ili lavandnoplava. Cvate gotovo cijelu godinu, ali su najtraženije biljke koje su prezimjele u vrtlariji, odnosno, koje cvatu potkraj zime ili početkom proljeća.
Njihov cvat najdulje traje od svih jaglaca, a prikladan je čak i za rez. Čaškasti jaglac uzgaja se na polusjenovitu mjestu, no, ono ipak mora biti svijetlo, svježu prostoriju i zimsku temperaturu od 12 do 14° C. Zalijeva se i prihranjuje kao P. sinensis. Ispravna njega i redovito uklanjanje ocvalih cvjetova rezultira snažnim rastom, koji omogućuje dalji uzgoj u loncu, a ljeti se može smjestiti u vrtu. Treba ga pravodobno unijeti u kuću, prije prvog mraza. Ukratko, svi jaglaci traže polusjenu, zimi više svjetla, zimsku temperaturu oko 12° C, osjetljivi su na suhu korijenovu balu ali i na preveliku stajaću vlagu. Voda za zalijevanje mora biti sobne temperature. Voda s previše vapnenca uzrokuje žuto lišće. Previsoka temperatura zimi skraćuje cvatnju, a boje cvjetova blijede.
