Jedan od poznatijih hrvatskih brendova svakako je zagorski puran koji predstavlja tradicionalnu, simboličku, gurmansku i povijesnu vrijednost Hrvatskog zagorja, što je potvrđeno povijesnim dokazima o posluživanju zagorskog purana na bečkom i engleskom dvoru prije više od sto godina.
Posljednjih nekoliko godina učinjeni su značajni pomaci u organizaciji prodaje i marketingu ovog proizvoda. Krapinsko-zagorska županija 2003. godine pokrenula je inicijativu za osnivanje poljoprivredne zadruge za prodaju i marketing zagorskog purana. Iste je godine i osnovana kao Poljoprivredna zadruga “Puran zagorskih brega”. Danas se ova zadruga uz pomoć županije uspjela razviti u značajnoga tržnog proizvođača.
Okuplja više od 40 proizvođača zagorskog purana i za tržište će ove godine biti plasirano oko 6000 kljunova, pa se može reći da su stvoreni uvjeti za zaštitu zagorskog purana oznakom zemljopisnog podrijetla. Na tržištu prehrambenih proizvoda potrošači sve više traže autentičnost, izvornost i zdravstvenu pogodnost proizvoda. Upravo je u tome prilika za proizvođače autohtonih prehrambenih proizvoda, koji zaštitom zemljopisnog podrijetla podižu konkurentnost svojih proizvoda.
Zašto je nužna zatita – zagorski puran
Najveće je ograničenje za daljnje povećanje prodaje ovog proizvoda crno tržište, koje prijeti legalnim tržnim subjektima. Osim toga, čest je slučaj da se purani iz drugih područja nazivaju zagorskim puranom. Sve to potrošače dovodi u zabunu, ugrožava i smanjuje tržnu vrijednost zagorskog purana. Proizvođači zagorskog purana mogu se zaštititi od zlouporabe imena označavanjem svog proizvoda. Postoji više načina označavanja poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na tržištu: zaštita žigom, oznaka geografskog podrijetla, odnosno oznaka izvornosti.
Za zaštitu mesa zagorskog purana najprikladnija je oznaka zemljopisnog podrijetla, jedno od prava intelektualnoga vlasništva namijenjeno zaštiti tržišnog naziva mjesta podrijetla koje posebno utječe na kakvoću i svojstva proizvoda i usluga, te ugled kod potrošača. Naziv mjesta podrijetla može biti tradicionalni zemljopisni, a ponekad i nezemljopisni naziv užeg ili šireg područja, iznimno i cijele zemlje iz koje potječe proizvod ili usluga. Potrošač kupnjom proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla smanjuje rizik kupnje manjkavog proizvoda. Korištenjem oznake zemljopisnog podrijetla proizvođač povećava vrijednost i prepoznatljivost svog proizvoda na tržištu i dodatno se diferencira od konkurencije.
Pretpostavka za prijavu zaštite kod nadležne institucije je izrada specifikacije prehrambenog proizvoda. Nakon toga se ovlaštenom certifikacijskom tijelu predaje zahtjev za utvrđivanje sukladnosti. Nakon utvrđivanja sukladnosti priprema se i podnosi zahtjev za registraciju kod Ministarstva poljoprivrede, koje nakon ispitivanja zahtjeva ako nema prigovora upisuje oznaku u Registar oznaka zemljopisnog podrijetla i objavljuje ju u Narodnim novinama.
