Šimšir svoju popularnost duguje tradiciji i višestrukim mogućnostima primjene. Može se koristiti kao samostalna biljka ili u kombinaciji s drugim biljkama, za odjeljivanje pojedinih površina u vrtu, kao niski obrub gredica, kao gusta živica, kao pozadina za niske biljke, za obrube terasa, raznih otvorenih prostora i staza, za uzgoj u velikim posudama i za oblikovanje raznih oblika (topiari).
Danas je poznato oko 30 vrsta šimšira. Dvije su vrste, Buxus sempervirens i Buxus microphylla i njihove brojne sorte našle primjenu u hortikulturi i kao ukrasne biljke. U većini domaćih rasadnika, na žalost, naći ćete samo neke od sorti.
Buxus sempervirens gusti je grm ili nisko stabalce sjajnih zelenih listova. Stariji primjerci narastu do 5 m visine, no najčešće su visoki 1,5 do 3 m. Obično se koristi za obrube. Vrsta i njezine sorte dobro podnose hladnoću. Najčešće sorte su “Angustifolia”, “Elengatissima”, “Pendula”, “Suffruticosa”, “Handsworthensis” i “Marginata”. Buxus microphylla je japanski ili sitnolisni šimšir. Niskog je rasta pa naraste do 1 m visine. Listovi su mali, zeleni, a u jesen poprimaju bakrenu boju. Obično se koristi kao niska živica, za obrube ili za sadnju na kamenjaru. Najpoznatija sorta je “Compacta” koja naraste tek 30 cm visoko.
Tlo i sadnja
Iako je prilagodljiv raznim uvjetima staništa, najbolje je saditi ga u dobro drenirana tla. Velika vlaga može prouzročiti oštećenja, pa čak i uvenuće biljaka. Nikada ga nemojte saditi na mjestima gdje je tlo stalno vlažno. Dobro uspijeva na sunčanim, ali i na sjenovitim položajima.
Nakon pripreme tla možemo saditi šimšir. Rupa bi trebala biti dva puta veća od korijenove bale, ali ne i preduboka.
Biljke sadimo do one dubine do koje su bile posađene u rasadniku ili u posudi.
Preduboka sadnja može uzrokovati propadanje biljke. Nakon sadnje jamu ispunimo dobrom vrtnom zemljom kako bi brzo prorastao korijen, zemlju oko biljke dobro ugazimo i zalijemo. Redovito zalijevanje vrlo je važno kod mladih posađenih sadnica. Tijekom godine šimšir treba jednom do dva puta prihraniti. Prvi put se prihranjuje u proljeće, a drugi puta krajem lipnja ili u srpnju. Čestom rezidbom odstranjujemo veliki dio lisne mase i stoga je prihrana nužna. Koriste se mineralna gnojiva s produženim djelovanjem, a postoje i posebna gnojiva namijenjena upravo za šimšir.
