Osnovne prednosti kemijske zaštite bilja sadržane u brzom, jeftinom i učinkovitom suzbijanju štetnih organizama umanjene su negativnim posrednim utjecajem na zdravlje čovjeka. Također onečišćenje okoliša i ekološku ravnotežu. Stoga se, osim konvencionalne poljoprivrede, sve više proizvođača u razvijenim zemljama usmjerava u integriranu, održivu ili samodostatnu i ekološku poljoprivredu.

""

U sustavu integrirane poljoprivredne proizvodnje nastoji se svim raspoloživim metodama spriječiti ekonomska štetnost od uzročnika bolesti, životinjskih nametnika i neželjenih biljaka. Pritom je osim uzgoja otpornijih sorata, provođenja karantenskih, agrotehničkih i fizikalnih zaštitnih mjera, vrlo važna biološka zaštita.

Viši stupanj integrirane proizvodnje čini održiva ili samodostatna poljoprivreda. Ona podrazumijeva uzgoj bilja i stoke, te kruženje tvari u sustavu: tlo – biljka – životinja. Ona štiti tlo, vodu, biljne i animalne resurse, ne degradira okoliš, tehnički je primjerena, ekonomski opstojna i socijalno prihvatljiva.

Ekološka poljoprivreda, definirana posebnim zakonom (u našoj zemlji prvi je zakon usvojen još u siječnju 2001. godine) i pratećim pravilnicima, nastoji svim gospodarski i društveno opravdanim metodama smanjiti negativne posljedice kemijsko-tehnoloških mjera. Time spriječiti onečišćenje okoliša. Svi nabrojeni oblici nekonvencionalne proizvodnje bilja traže puno više znanja i iskustva poljoprivrednika.

Uvođenje biološke zaštite

Jedna od vrlo značajnih mjera kojima se značajno smanjuje ili se može potpuno nadomjestiti uporaba kemijskih sredstva za zaštitu bilja je biološka zaštita bilja. Pri korištenju bioloških mjera koristimo izravno ili neizravno različite organizme i njihove proizvode za suzbijanje štetnih organizama. Premda se još prije stotinu godina biološko suzbijanje nametnika smatralo vrlo perspektivnim, danas u ukupnom globalnom prometu biološka sredstva ne dostižu niti 1%. Od ukupne pak vrijednosti bioloških pripravaka, čak 90% otpada na sredstva koja sadrže spore i toksine bakterije Bacillus thuringiensis. Ona se uspješno koristi za suzbijanje štetnih gusjenica i ličinke kornjaša (npr. krumpirove zlatice).

Sredinom 1990-tih godina se procijenilo da unatoč mjerama suzbijanja izravni gubici od biljnih štetočinja u našoj zemlji iznose 29,2%. Ovisno o vrsti usjeva uzročnici bolesti pritom umanjuju prinose u rasponu od 4-30%. Vrlo velike štete od biljnih bolesti bilježimo u voćarskoj i vinogradarskoj proizvodnji. Najčešće se protiv njih u više navrata tijekom sezone poduzimaju kemijske mjere zaštite primjenom fungicida. Među biološkim agensima protiv biljnih se patogena najčešće primjenjuju korisni mikroorganizmi. Naime, uzročnici bolesti nisu osamljeni. Prije ili poslije uspostavljanja parazitskog odnosa s višom biljkom mogu postati vrlo ranjivi kad se nađu zajedno s prirodnim suparnicima.

U našoj se zemlji mogu nabaviti pripravci koji sadrže antagonističku gljivicu Trichoderma. Pomoću nje se uspješno mogu suzbijati različiti zemljišni patogeni na ratarskim i povrtlarskim kulturama.
Tablica 1: Neki korisni mikroorganizmi kao biološka sredstva za zaštitu bilja od uzročnika bolesti na našem tržištu…TABLICU MOŽETE PRONAĆI U TISKANOM IZDANJU GOSPODARSKOG LISTA BROJ 6/17.
Važno je da se mikrobiološka sredstva koriste odvojeno od ostalih kemijskih pripravaka. Odnosno da se miješaju s drugim djelatnim tvarima samo prema uputama proizvođača.

Pozitivna iskustva primjene korisnih mikroorganizama

U našoj se zemlji posljednjih godina uspješno koristi i vrsta Trichoderma spp. u pripravcima “Tiffi“, “Trifender” i “Trianum” (mikrobiološki poboljšivači tla i stimulans rasta i prinosa), na način da se preventivno prska (1%) površina tla prije sjetve ili sadnje ratarskih i povrtlarskih kultura (npr. suncokret, krumpir, mrkva, celer, peršin, paprika, rajčica, luk i dr.) i inkorporira u zemljište na dubinu 10-20 cm.

Na taj je način pokusima na dva lokaliteta u središnjem dijelu Međimurju (Pribislavec, Šenkovec), na tri gospodarski raširene sorte krumpira (adora, laura, vineta), u iznadprosječno vlažnoj sezoni 2010. godine ostvaren je prosječno 31,4 % veći prinos tržne frakcije gomolja krumpira na dijelu površina gdje je primijenjen pripravak Trifender (3,0 kg/ha) u odnosu na netretirane površine.

Slični su rezultati dobiveni i tijekom sušne 2011. sezone. Osim toga gomolji krumpira koji rastu u zemljištu koje je tretirano antagonističkom gljivicom ne pucaju zbog negativnog djelovanja štetnog biljnog patogena Rhizoctonia solani, a također je smanjena zaraza uzročnikom obične krastavosti gomolja (Streptomyces scabies).

Od 2016. u hortikulturnoj se proizvodnji (voćarstvo, vinogradarstvo, povrtlarstvo) uspješno počeo koristiti mikroorganizam Bacillus subtilis  u pripravku Ekstrasol, koji pokazuje antibiozu prema izrazito značajnim skupinama bolesti (krastavosti, plijesni, pepelnice, bakterijski palež i dr.). Antibiozu možemo definirati kao odnos dvaju mikroorganizma. Od kojih je jedan izrazito štetan za drugoga jer produktima svoga metabolizma onemogućuje drugom da se razmnožava, razvija ili ga uništava…

CJELOKUPNI TEKST S FOTOGRAFIJAMA POKUSA I TABLICOM MOŽETE PROČITATI U TISKANOM IZDANJU GOSPODARSKI LIST BROJ 6/2017.
Prethodni članakBronhi kolač
Sljedeći članakInspekcija vratila u Egipat neispravnu pošiljku od gotovo 25 tona krumpira
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.