Spas za manja obiteljska gospodarstva
Posljednjih tridesetak godina ruralni prostor Europe, pa i Hrvatske doživljava značajnu transformaciju. Nekoliko je tendencija od kojih je najznačajnija da poljoprivreda prestaje biti dominantna gospodarska djelatnost i to posebno po broju zaposlenih. Istovremeno, dolazi do raslojavanja, pri čemu se stvara manji broj površinski velikih proizvodnih jedinica, a i dalje je prisutan veći broj manjih koji su često proizvodno nekonkurentni i za koje postoji opasnost nestajanja s proizvodne karte prostora.
Nepoljoprivredna djelatnost na selu
Da bi se spriječilo njihovo proizvodno gašenje, kao neophodna su se nametnula dva rješenja: 1) poslovno povezivanje u području proizvodnje i/ili prerade i/ili trženja te 2) iznalaženje dopunskih djelatnosti komplementarnim poljoprivredi. Tako se, različitim intenzitetom po pojedinim europskim državama, povećava broj zadruga (kooperativa), a kao dopunska djelatnost intenzivno se potiče razvitak svih oblika ruralnog turizma. Za nas u ovom slučaju je najinteresantniji agroturizam. U Hrvatskoj je registrirano oko 230 tisuća poljoprivrednih gospodarstava koja koriste nešto iznad 1,3 milijuna ha poljoprivrednog zemljišta. Prosječna površina korištenog zemljišta po poljoprivrednom gospodarstvu iznosi 5,6 hektara. Obradive površine većine obiteljskih gospodarstava su rascjepkane i često vrlo udaljene jedna od druge, što je jedan od razloga za neučinkovitost poljoprivredne proizvodnje. Tako se 2011. godine poljoprivredna proizvodnja prosječnog poljoprivrednog gospodarstva odvijala u prosjeku na 15 katastarskih čestica. Stanje agroturizma u Hrvatskoj treba promatrati u širem kontekstu. Socioekonomsku sliku Hrvatske, posljednjih dvadeset godina tranzicije i procesa euroatlantskih integracija, obilježava deindustrijalizacija, te rastući udio turizma u BDP-u. Tako turizam danas oblikuje glavninu međunarodnog gospodarskog identiteta zemlje i osigurava ravnotežu platne bilance države. Uloga i zadatak Ministarstva turizma je ravnomjerno ulagati u turističke potencijale cijele Republike Hrvatske, posjetiti turistička gospodarstva, saslušati probleme turističkih obiteljskih gospodarstva i aktivno ih rješavati.
U Hrvatskoj djeluje veći broj institucija koje se jednim dijelom bave i agroturizmom: Upravni odjeli za turizam i gospodarstvo pri županijama, Hrvatska turistička zajednica, Turističke zajednice županija, Turističke zajednice mjesta, Hrvatska obrtnička komora, različite udruge: Udruga hrvatskih putničkih agencija, Hrvatska udruga hotelijera i restoratera, Kamping udruženje Hrvatske i dr. Specijalizirana organizacija koja se bavi agroturizmom je Zajednica ruralnog turizma Hrvatske gospodarske komore, osnovana u svibnju 2008. godine. Članice Zajednice ruralnog turizma su vlasnici turističkih seljačkih obiteljskih gospodarstava – objekata u seljačkom domaćinstvu vrste: vinotočje/ kušaonica, izletište, soba, apartman, ruralna kuća za odmor i kamp, obiteljska poljoprivredna gospodarstva i sve fizičke i pravne osobe koje na ruralnom prostoru Hrvatske obavljaju poljoprivrednu i/ili ugostiteljsko- turističku djelatnost.
Razlozi pokretanja projekta
Hrvatska je turistička zemlja i u 2014. godini je prihodom od turizma od 7,4 milijarde eura generirano 17,2% BDP-a. Taj trend je nastavljen i u 2015. godini. Ovako visok udjel u BDP nosi opasnost da zbog nepredvidljivih okolnosti, kao što je narušena sigurnost dođe do ekonomskog urušavanja cijelog sustava. U 2014. godini je ostvareno blizu 12 milijuna stranih dolazaka, te oko 65 milijuna noćenja odnosno 5,3 noći po turistu. Prema Strategiji razvoja turizma do 2020. godine, hrvatski turizam trebao bi biti prepoznatljiv, cjelogodišnji, razvijen na području cijele Hrvatske, raznovrstan, te prilagođen potrebama turista. U ovakva kretanja treba se uklopiti i razvoj ruralnog, te i sam agroturizam.
Poželjne osobine voditelja agroturističkog gospodarstva ili PRAVI ČOVJEK NA PRAVOM MJESTU
Vrlo često svatko od nas pomisli da bi se mogao baviti „onim što drugi čine“. Agroturizam zahtijeva od voditelja da ima nekoliko osobina koji ga predodređuju za dobrog domaćina, jer je agroturizam „druženje velike obitelj na istom mjestu u istom trenutku“. Neke od tih osobina se posjeduju, a druge se izgrađuju tijekom vremena na iskustvu drugih, te najčešće na vlastitom. Prva nužna osobina je gostoprimstvo iz koje se prepoznaje iskrenost veselja posjetom gostiju na vašem, a u tom trenutku i njihovom gospodarstvu. Radost zbog njihova dolaska ne treba biti na štetu vlastitog dostojanstva, jer se ipak mora znati „tko je domaćin, a tko je gost“. Agroturist očekuje višu razinu pažnje nego u klasičnom ugostiteljskom objektu (pa to je i njegov dom, kao što rekosmo), ali bi ipak htio i malo vlastitog mira, pa ne smijete pretjerati s pažnjom. Dolazak u ruralni prostor za mnoge je i povratak u vlastitu prošlost, a za druge je to izlet u do tada neotkriven svijet. Mnogi žele pobjeći od sumorne svakodnevnice strogo određenih pravila ponašanja, pa vedrina i iskreni osmjeh domaćina često će suzbiti mrzovoljnost gosta i njegovo „cjepidlačenje“ oko nebitnih stvari. Domaćin u komunikaciji s gostima treba biti smiren i strpljiv. Pojedina pitanja, znatiželja ili nesuvisla očekivanja ne smiju biti razlog za gubitak strpljenja, nego naprotiv. Uvijek su mogući konflikti između samih gostiju, gosta i namrgođenog susjeda koji ima „neraščišćene račune s domaćinom“, gosta i člana gospodarstva, a dobar domaćin će pronaći pravi način da se sve to pretvori u dogodovštinu koju će gost brzo zaboraviti ili će kao „dobar štos“ sa zadovoljstvom pamtiti. Mnoštvo na jednom mjestu uvijek je prilika za konflikt, a posebno kada se u isto vrijeme zajedno nađe nekoliko skupina gostiju različitih zahtjeva i ukusa. Različitost dobar domaćin iskoristi kao prednost ili jednostavno, on to može jer ima osobinu diplomata. I kada se misli da vas ništa ne može iznenaditi onda…. nestane struje. Kreativan domaćin će, dok se problem ne riješi, uz svijeće povesti goste u podrum pazeći da se ne polome. Ili, iznenadno pogoršanje vremena prilika je da organizira besplatnu tombolu s bogatom nagradom kao što je „piće za sve“. Ako ste otkrili u sebi da imate većinu navedenih osobina onda možete razmišljati o ulasku u projekt agroturizma. A što je to? Postoje mnoge službene, a još više neslužbenih definicija i mišljenja o tome, a najbliža je da je „agroturističko takvo obiteljskog gospodarstva kod kojega je osnovna aktivnost poljoprivredna proizvodnja dok turističke usluge smještaja i prehrane gostiju čine dodatnu aktivnost“. Ovime ne želimo prejudicirati da se „više novaca dobiva iz poljoprivredne proizvodnje“ nego da je „poljoprivreda temelj turizma“ te zbog toga i jeste to složenica od agro-grčki agros:polje i turist-fr. touriste: onaj koji putuje iz zadovoljstva. Možemo se još „igrati“, pa AGRO čitajući s druge strane postaje ORGA(nsko). Za svaki ozbiljniji posao osim želje neophodno je znanje, vještina i sposobnost. Već za poljoprivredu često ističemo da se radi o vrlo kompleksnoj djelatnosti gdje su nužna osnovna znanja iz biologije, zoologije, kemije, hidrometeorologije, tloznanstva, tehnike, ekonomike, a agroturizam zahtijeva još i poznavanje ugostiteljstva, psihologije, i … dosta da ne bi već sada odustali.
Koraci ili etape u pokretanju projekta agroturizma
U literaturi, ali i u praksi nekoliko je pristupa u pokretanju agroturizma. Najlošiji je onaj kada se bez puno razmišljanja uđe u projekt, pa se naknadno „otkrivaju“ loše strane i „rupe bez dna“. Pokušajmo se pripremiti kroz analizu nužnih skupina mjera popularno prihvaćeno i kao pristup „korak po korak“. Pa krenimo redom.
Korak 0. PROUČITI ZAKONODAVNI OKVIR
Uz strateške smjernice za razvoj svake djelatnosti važan je zakonodavni okvir. I bilo bi dobro malo proučiti neke od najvažnijih alata koji uređuju djelatnost agroturizma kao što su:
• Zakon o poljoprivredi (Narodne novine, broj 30/15.)
• Zakon o pružanju usluga u turizmu (Narodne novine, broj 68/07., 88/10., 30/14.)
• Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 138/06., 152/08., 43/09., 88/10., 50/12., 80/13., 30/14., 89/14., 152/14.)
• Zakon o trgovini (Narodne novine, broj 87/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14.)
• Zakon o obrtu (Narodne novine, broj 143/13.)
• Pravilnik o dopunskim djelatnostima na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (Narodne novine, broj 76/14.)
• Pravilnik o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu (Narodne novine broj 5/08., 46/08.- ispravak, 44/11. i 118/11.).
• Pravilnik o dopunskim djelatnostima na poljoprivrednom gospodarstvu (Narodne novine, broj 76/2014.) definira vrste dopunskih djelatnosti na OPG-u: „…Pružanje turističkih i ugostiteljskih usluga koje obuhvaća: 4.1. Pružanje turističkih i ugostiteljskih usluga na OPG-u u prema posebnom propisu dopuštenom obuhvatu i sukladno propisima koji reguliraju ovo područje; 4.2. Pružanje ostalih usluga i aktivnosti na OPG-u;“
Korak 1. IDEJA
Na izgled, baviti se turizmom, pa i agroturizmom se čini vrlo jednostavnim. Neupućeni i nepromišljeni misle da je za početak dovoljno imati višak prostora, najčešće već sagrađen objekt i namijenjen nekoj drugoj svrsi, kao što je primjerice stara staja, pomoćni stambeni objekt ili slično, prostor koji može poslužiti, u početku najčešće, primanju gostiju. Takove objekte često se nestručno „nakiti“ svime što se pronađe u okolici i „prostor je spreman“. Gostima treba nešto i ponuditi, te se to za početak planira podmiriti iz vlastite poljoprivredne proizvodnje, a ostatak pokušati nabaviti iz bliže okolice. Sve navedeno suštinski i ne mora biti loše. Jer, neiskorišten prostor je gubitak i „sramota“. Mala poljoprivredna proizvodnja nije zanimljiva za velike otkupljivače, a sami da prodajete na tržnici ili slično je skupo zbog transportnih i drugih troškova, a nemate ni vremena. Ako bi uspjeli to učiniti u krugu dvorišta, tada bi uz proizvod mogli prodati i ugođaj, priču, tradiciju i u konačnici cjelokupnost života na selu. A sve bi pomoglo da oživite poljoprivrednu proizvodnju, preradu, kućnu radinost, da „zemlja ne podivlja, nego da se sije“. Međutim, ipak treba razmisliti, jer pomisao i jasno i dobro osmišljena ideja su dva suštinski različita pojma. Ako se krene u projekt, nema odustajanja jer bi to, u bilo kojoj fazi, a posebno nakon pokretanja projekta, bilo skupo i demotivirajuće za sve one koji imaju slične ideje. Iako o sebi često imate visoko mišljenje, a često i drugi potiču i podržavaju nerealne ideje (posebno jalni ili oni koji posuđuju novac), mora se pronaći odgovor na nekoliko stožernih pitanja:
• jeste li vi baš za za agroturizam i je li agroturizam za vas?
• što će se nuditi i ima li toga dovoljno, a posebno postoji li dovoljno znanja i iskustva potrebnih za tako zahtjevan posao.
• tko su mogući gosti i to osobito u početku?
• kako i koliko truda zahtijeva „papirologija“ i tko će sve to odraditi?
Sve su to jednostavna pitanja kod promišljanja ideje, jer osim „pozitivnih“ opasniji su pogrešni motivi i očekivanja od kojih su najčešći “vidio sam susjeda, idem i ja, lako je i biti ću bolji od njega“, zatim „to je popularno, brzo i lako se zaradi“ te „čuo sam da i Država daje poticaje koji su već sami po sebi dovoljni“. Ideja je u suštini svaka dobra, ali već njenu vrijednost iskušavamo u sljedećem koraku.
Korak 2. FINANCIJSKA KONSTRUKCIJA I MOGUĆI IZVORI FINANCIRANJA
U suštini, za financiranje se koriste vlastita te posuđena sredstva ili njihova kombinacija. Najbolje, u našim uvjetima, je imati dovoljno vlastitih sredstava ili ići korak po korak u skladu s pučkom „pruži se koliko se možeš pokriti“. Kod posuđenih sredstava značajne su razlike, radi li se o darovanim sredstvima, sredstvima komercijalnih banaka ili iz izvora s povoljnijim uvjetima (EU fondovi, potpore ili specijalne kreditne linije komercijalnih banaka). Najnepovoljniji su uvjeti komercijalnih banaka i bilo bi dobro ne ulaziti u takve aranžmane, a „dobro“ je da i banke nisu baš prijateljski raspoložene za takve projekte visoke rizičnosti, odnosno one ponekada odvrate investitora od ulaska u rizik ili poslovni krah. Kada se riješi i taj „mali“ problem, može se pristupiti sljedećem koraku (ne isključuje usporedno činiti obadvoje uz rizik nezatvaranja financijske konstrukcije).
Korak 3. UREĐENJE OBITELJSKOG GOSPODARSTVA
Samo uređenje obiteljskog gospodarstva možemo, uvjetno, podijeliti u tri neovisne, ali nadopunjujuće cjeline i to: vanjsko uređenje objek(a)ta, unutarnje uređenje objek(a)ta, te uređenje okoliša. Najbolje bi bilo da se veličina i izgled objekta ne diraju, da se zadrži izvorno posebno kod onih objekata koji su dio tradicijske arhitekture. Ako se pristupa uređenju, dobro je koristiti tradicionalne materijale područja (ako je moguće). Jedini problem s kojima se susreće je nedostatak „starih“ majstora za pojedine zahvate, zatim arhitekata i drugih stručnjaka koji imaju iskustva s adaptacijom i rekonstrukcijom tradicijskih objekata. Proširenje odnosno nadogradnju treba činiti u najnužnijem dijelu i to najčešće da bi se dobili prostori koji u prvotnim građevinama i namjenama nisu postojali kao što je npr. sanitarni čvor. Zbog neznanja ili nedostatka sredstava rijetko se angažiraju etnolozi koji bi pomogli kod zaštite originalnih etnografskih elemenat koji još uvijek postoje u ruralnom prostoru, a koje bi se pod njihovim nadzorom sačuvalo te izložilo na gospodarstvu, a jedan dio iskoristio pri uređenju i opremanju objekata. Dobro uređen okoliš trebao bi gostu omogućiti povratak u prošlost, ali i biti funkcionalan.
Korak 4: ORGANIZACIJA USLUGA
Najveći dio agroturističkih gospodarstava nudi hranu i piće uz mogućnost šetnje u blizini objekta. Manji dio ih ima i smještaj za kraće ili dulje razdoblje. Kod osmišljavanja usluge prehrane susrećemo se dva problema i to od prostora pripreme i konzumacije do osmišljavanja same ponude. Kod oboje je velika mogućnost kreacije. Jedno gospodarstvo će imati prostor za pripremu hrane tako postavljen da svatko zainteresiran može vidjeti što se i kako priprema, ne ugrožavajući sam proces svojim prisustvom (zbog sigurnosnih i zdravstvenih razloga). Drugi će ta dva prostora odvojiti, a treći će dio pripreme, koji je moguće, približiti stolovima za objedovanje. Hrana se može nuditi „restoranski“ ili prema želji s obzirom na količinu. Ponudu hrane i pića-vina bilo bi dobro poslužiti s kratkom besjedom koja mora dužinom odgovarati zainteresiranosti gostiju, ali i upozoriti ih da sve mogu pitati. Ili još bolje, za određena jela ponuditi jednostavne recepte na kojima će diskretno biti ime, telefonski broj i mail na koji se mogu javiti, ali i da ih pokatkad podsjeti gdje su bili. Nenametljivo ih upozoriti da pri odlasku za uspomenu mogu kupiti i druge proizvode koji se nude. Ako postoji „opasnost“ da zaborave, onda jedna zgodna kratka degustacija u podrumu ili piće zahvale na odlasku su zgoda da ih se podsjeti. Pa čak da nitko „ne reagira kupnjom“ radi se o skromnom trošku u odnosu na iskazanu pažnju. Ipak, u ponudi se ne smiju zaboraviti niti dodatne usluge koje se mogu koristiti i to od onih koje se dodatno i plaćaju (jahanje, bicikliranje i sl.) kao i besplatne kao što su stari i/ili suvremeni športovi, razna natjecanja i sl. Sve dodatno mora biti u pravom trenutku ponuđeno primjereno želji, ali i mogućnosti gostiju. Ne nuditi jahanje nakon degustacije i konzumacije vina, jedna je od preporuka. Svaki gost bi trebao znati „što ga čeka“ i koliko to košta. Cijena treba biti primjerena odnosno „pogoditi“ omjer kvalitete i cijene. Ponekada je bolje „malo zažmiriti“ nego dobiti nezadovoljnog gosta, jer ne smijete zaboraviti da „selom ne prolazi u svakom trenutku brojnošću osoba kao Jelačić placem“. I vi goste opet trebate, ali trebate ih da i drugima ukažu da se isplati doći kod vas.
Korak 5: REGISTRACIJA
Nakon uređenja i organizacije objekata i usluga na agroturističkom gospodarstvu slijedi registracija u uredima državne uprave na području gdje se nalazimo. Mnogi se žale na veliku papirologiju i naš savjet je da se taj dio prepusti nekome vičnijem, a vi to vrijeme iskoristite pametnije i to od osmišljavanja sadržaja do „špijuniranja“ onih koji su već duboko u agroturizmu. Za registraciju je potrebno početi predavanjem zahtjeva za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga građanima na gospodarstvu, posjedovati osobnu iskaznicu, te zbog toga što „pružate ugostiteljske usluge“ za sve koji će doći u kontakt sa hranom i gostom morate pribaviti liječničku potvrdu da je „zdrava duha i tijela“. Zlu ne trebalo. I da, morate ipak biti vlasnik ili imati dokaz o pravu korištenja objekta i/ili zemljišta u kojemu i na kojemu će se pružati ugostiteljske usluge. Naizgled jednostavan uvjet, ali ponekad teško premostiv i savjet je da se taj „problem“ riješi već na početku i ponajbolje razgovorom s vlasnikom (roditeljem, najčešće ocem) kojega treba uključiti u cijeli projekt. Naročito u komunikaciji s gostima i „priči kako je nekada bilo bolje“. Ima još uvjeta na koje će vas upozoriti u državnoj upravi ili još pametnije je da puno prije od njih dobijete „crno na bijelo“ što sve trebate. A tu je već od davno rješenje o upisu u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava jer poljoprivredne potpore već koristite. Kada ste zadovoljili sve uvjete, pa i one koje niste ni znali da trebate i konačno imate rješenje o registraciji, požurite i izradite pečat, otvorite kunski i devizni žiro-račun, te se prijavite u Registar poreznih obveznika. I došao je trenutak da primite goste, nudite sve najbolje što imate, ali ne smijete zaboraviti da postoje neke obveze prema Državi koje se ne smiju zaboraviti. Jedan dio možete obavljati i sami, ali bi bilo poželjno da zbog izbjegavanja mogućih kazni to radi netko „tome vičan“.
Korak 6: ZAKONSKE OBVEZE TIJEKOM POSLOVANJA
Tijekom poslovanja ne smije se zaboraviti na porezne obveze kao niti na doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Obvezno je vođenje poslovnih knjiga. Dok se ne uhodate, nije naodmet podsjetiti još na mnoštvo obveza od toga da se goste prijavi u turističku zajednicu, da su vidljivi cjenici, te normativi jela i pića, te da obvezno osigurate goste. Ako želite ponuditi i berbu gljiva, jestivog i ljekovitog bilja morate ishoditi nužna odobrenja. Da, i ako zapošljavate dodatnu radnu snagu, pobrinite se da sve bude prema zakonu. I kako vrijeme odmiče shvaćate nužnost komunikacije s tržištem.
Korak 7: POVEZIVANJE S TRŽIŠTEM
Iz anonimnosti u sferu prepoznatljivosti i poželjnosti koristite sve raspoložive kanale javnog predstavljanja agroturističkog gospodarstva. Izradite vlastitu internetsku stranicu, posjetite bliže i udaljenije sajmove i manifestacije, „približite“ se turističkim agencijama, a zgodno bi bilo i oglasiti postojanje preko „jeftinijih a dostupnijih“ kanala kao što su internetski portali. Bilo koji oblik bio, ne smijete zaboraviti zbog koga ste krenuli u cijeli projekt i bez koga nema opstojnosti, a to je gost. Da bi znali što učiniti danas, a posebno što vas sutra čeka, morate komunicirati s gostom prije njegova dolaska, tijekom njegovog boravka na gospodarstvu te nakon njegovog boravka na gospodarstvu. Prije dolaska „pripremiti“ ga i upoznati zašto je dobro što dolazi i što ga očekuje. Tijekom boravka učiniti mu provedeno vrijeme ugodnim i potaknuti ga da već tada pronađe razlog zašto će ponovo doći. Nakon odlaska saznati što nije bilo dobro, jer to želite ispraviti, ali ga i podsjetiti da svojim prijateljima prenese informacije o sebi i da vam bude najbolji glasnogovornik i promicatelj. Zato, ne štedite vremena, riječi i novca kada je ON kod vas, jer, zapamtite, selom ne šetaju tisuće dokoličara i osoba željnih vas i vaših proizvoda. Vi ih morate pronaći zajedno s onima koji su već kod vas i bili.
PRIMJER ISTRAŽIVANJA NEKIH ASPEKATA AGROTURISTIČKE POTRAŽNJE
Mnoštvo je istraživanja zadovoljstva turista ponudom kako pojedinih zemalja, tako i destinacija, pa i pojedinih oblika turizma. Očekivanja su vrlo bitna u kreiranju ukupne i agrorurističke ponude. Prema istraživanju iz 2008. godine, provedenom na području grada Zagreba na uzorku od 914 ispitanika mogli su od 1 do 5 procijeniti važnost ponuđenih vrijednosti za odluku gdje provesti svoj godišnji odmor. Na prvom mjestu je bila ljubaznost osoblja u ugostiteljstvu, a odmah zatim izgled krajobraza. Značajno za donošenje odluke je i komfor smještaja, ponuda hrane i pića, te prijateljsko okruženje odnosno ljubaznost lokalnog stanovništva. Za odluku gdje provesti godišnji odmor najmanje je važna ponuda sportskih sadržaja. Vrlo slične vrijednosne odgovore smo dobili kada smo ih zamolili da ocijene posjećene agroturističke destinacije. Krajobraz i gostoljubivost domaćina su bile dvije značajke koje su ispitanici ocijenili najvećim ocjenama. Da bi agroturističko gospodarstvo bila destinacija za odmor elementi koji bi ih privukli su krajobraz, kvaliteta smještaja i hrana. Nešto manje je očekivana gostoljubivost domaćina, te lijepo uređeni okoliš. Njihove izjave u ovom slučaju se nešto razlikuju od općenitih važnosti značajki za odabir odredišta za odmor, jer se ipak radi o specifičnom obliku turizma s drugačijim očekivanjima i strahovima. Najveći dio ispitanika za posjet agroturističkim gospodarstvima bira proljeće (34,9%) i to preko vikenda (46,8%), što ponuđačima stvara značajne probleme. Udaljenost takvih destinacija od Zagreba za skoro polovicu ispitanika nije bitna, ako se radi o onome što oni žele posjetiti.
FINANCIJSKI UČINCI AGROTURIZMA NA PRIMJERU HIPOTETSKOG SLUČAJA
Agroturizam je poduzetnička aktivnost koju odlikuju značajke svojstvene svim oblicima poduzetništva: potreba za investicijskim sredstvima, visoka razina rizika, neizvjesnost povrata ulaganja. Iako se ove značajke i ne čine odviše privlačnim, agroturizam, ako je dobro isplaniran, uz realno procijenjenu i ostvarenu razinu prodaja, te uz racionalno upravljanje troškovima može ostvariti poželjne financijske učinke i visoku dohodovnost. Poslovno planiranje preduvjet je svake uspješne poduzetničke aktivnosti. Poslovni plan dokument je koji se najčešće izrađuje na zahtjev banaka koje na osnovu projekcije financijskih učinaka donose odluku o plasmanu vlastitih kreditnih sredstava u agroturizam. Ipak, daleko je važnija uloga poslovnog plana u informiranju samog investitora u isplativost i prihvatljivost projekta. Stavke koje je potrebno predvidjeti i analizirati u okviru poslovnog plana su analiza tržišta prodaje i nabave, tehnološko-tehnička analiza, kalkulacija cijene koštanja i prodajne cijene, organizacijska rješenja i financijska analiza uz izračun investicijskih pokazatelja. U nekim situacijama poslovni plan može izraditi sam investitor, iako se češće za to angažiraju konzultanti koji prilagođavaju strukturu i izražajni stil plana potrebama banaka ili drugih institucija koje sudjeluju u financiranju aktivnosti predviđenih planom. U pokušaju što realnijeg opisa očekivanih financijskih učinaka, u nastavku će se prikazati projekcija poslovnih rezultata modelnog agroturističkog gospodarstva kontinentalne Hrvatske. Ulazne varijable za model određene su temeljem uobičajene turističke ponude i prosječnog stanja cijena proizvoda i usluga na desetak agroturističkih domaćinstava kontinentalne Hrvatske. Modelno gospodarstvo posjeduje 3 ha vinograda, te proizvodi vina sorti graševina, chardonney, frankovka, rajnski rizling i manje količine vina drugih sorti. Osim vina, na približno 0,7 ha proizvode voće i povrće koje koriste za vlastitu gastronomsku ponudu. Jedan dio voća namijenjen je proizvodnji voćnih sokova, rakija i likera koje se također pripremaju na vlastitom imanju. Osnovna aktivnost gospodarstva je ugostiteljstvo koje se sastoji od etno restorana i smještajnih kapaciteta. U etno restoranu kapaciteta 150 sjedećih mjesta organiziraju se svatovi, rođendani, poslovni ručkovi i slično. U tu se svrhu poslužuju jela pripremljena na tradicionalan način. Sve namirnice koje nisu porijeklom s vlastitog imanja, kao što je primjerice meso, gospodarstvo nabavlja od lokalnih poljoprivrednika. Uz restoran postoje i dvije poslovne dvorane s 40, odnosno 70 sjedećih mjesta u kojima se odvijaju prezentacije, seminari i poslovne radionice. Smještajni objekti sastoje se od 5 dvokrevetnih soba koje predstavljaju ugodan prostor opremljen tradicionalnim detaljima kao što su kalijeva peć na drva, starinski stol i stolci, slike s krajobrazom specifičnim za ruralni prostor. U ograđenom dvorištu nalaze se ljuljačke, klackalice, igralište za mali nogomet i košarku, te kuglanje na drvenoj kuglani. Ukupna vrijednost imovine gospodarstva iznosi 3,3 milijuna kuna, a čine je poljoprivredne površine (14% ukupne vrijednosti imovine), etno restoran i dvorane (58%), smještajni objekti (19%), vinski podrum (5%), poljoprivredna mehanizacija (4%). Najznačajniju stavku prihoda čine primici od plasmana vina. Ukupna godišnja proizvodnja od približno 20 tisuća litara plasira se jednim djelom kroz restoran, a ostalo velikim kupcima. Uz prosječnu cijenu vina od 27,50 kn/l (cijena vina u restoranu je 40 kn/l, dok se velikim kupcima prodaje po cijeni 15,00 kn/l), prihod od prodaje vina je 550 tisuće kuna. Tijekom jedne poslovne godine proda se 2500 obroka od kojih su u većoj mjeri prisutne večere. Uz prosječnu cijenu obroka od 70 kuna, očekivani godišnji prihod iznosi 175 tisuća kuna. Uz prosječnu cijenu noćenja za dvije osobe od 460,00 kn i popunjenost 40 dana u godini, očekivani prihod od smještaja gostiju u pet dvokrevetnih soba iznosi 92 tisuće kuna. Uz navedeno, gospodarstvo ostvaruje prihod od prodaje voćnih rakija, kao i prihode na osnovi izravnih plaćanja u poljoprivredi. Obzirom da je u ukupnoj strukturi prihoda riječ o zanemarivim udjelima, ovi prihodi nisu uključeni u analizu. Neodvojiv dio svake poduzetničke aktivnosti su i troškovi. Najznačajniju stavku troškova čine troškovi proizvodnje vina koji uključuju troškove unajmljenog rada, gnojiva, zaštitnih sredstava. Ukupna vrijednost ovih troškova procijenjena je na 205.109 kuna. Prosječna cijena koštanja obroka iznosi 17,50 kuna, a obuhvaća troškove mesa i ostalih namirnica koje se ne proizvode na vlastitom gospodarstvu uvećano za troškove vlastite proizvodnje povrća i voća. Za spomenutih 2500 obroka ukupni trošak obroka iznosi 43.750 kuna. Od ostalih troškova prisutnih u poslovanju gospodarstva potrebno je uključiti troškove rada. U izračun su uključeni i troškovi rada članova obitelji obračunati po prosječnoj bruto mjesečnoj plaći u Hrvatskoj (u rujnu 2015. prema podacima DZS-a iznosila je 7.945 kuna). Na gospodarstvu su stalno zaposlena tri člana obitelji dok još četvero sezonskih zaposlenika tijekom godine odradi 90 radnih dana. Ukupni troškovi rada iznose 343.620 kuna. Troškovi održavanja objekata obračunati su u visini 1% vrijednosti dugotrajne imovine te godišnje iznose 33.000 kuna. Troškovi energije procjenjuju se na 25.000 kuna, a još 12.000 kuna odnosi se na opće troškove. Operativna dobit (EBITDA) koja predstavlja zaradu prikazanog gospodarstva prije odbitka amortizacije, kamata i poreza iznosi 154.521,00 kuna. Ako se vrijednost operativne dobiti stavi u omjer prema prihodima, dobiva se EBITDA marža, kao jedan od pokazatelja profitabilnosti. Prema prikazanim podacima za modelno gospodarstvo ona iznosi 18,9%. Koliko je ovaj iznos dobar ili loš, moguće je utvrditi usporedbom s najvažnijim predstavnicima drugih djelatnosti. Razvidno je zaostajanje u pogledu EBITDA marže poljoprivrednog i prehrambenog sektora za turizmom, pa je tako agroturizam kao integrirajuća djelatnost ovih sektora svojim rezultatima puno bliža turističkim, nego poljoprivredno-prehrambenim poduzećima.
Izvori financiranja poduzetništva u agroturizmu
Kao i kod drugih poduzetničkih projekata, ulaganja u agroturizam zahtijevaju značajna inicijalna financijska sredstva. Rijetke su situacije u kojima investitor raspolaže dovoljnom količinom vlastitog gotovog novca nepotražujući kredite i izbjegavajući kamate kao naknadu za posuđeni novac. Ipak, dojam je da je novac danas dostupniji investitorima više nego je to bilo ikad ranije. Uvidom u kreditne programe pet vodećih komercijalnih banaka u Hrvatskoj primjetno je da sve u svom kreditnom portfelju za poduzetnike imaju turističke kredite s agroturističkim poduzetnicima kao jednim od prihvatljivih korisnika. Iskustvo autora ovog članka govori da su i manje banke čak i ako nemaju posebnu kreditnu liniju za agroturizam spremne poduprijeti dobro planirane i obrazložene poduzetničke ideje u ovoj djelatnosti. Kod uzimanja kredita posebno je važno da on bude namjenski utrošen i da, bez obzira na možebitno nisku kamatnu stopu, ne posluži za financiranje minusa na tekućem računu i sličnih dubioza. Jedan od mogućih bespovratnih izvora financiranja projekata u ruralnom turizmu su i sredstva iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske. Potencijalnim ulagačima na raspolaganju su dvije podmjere: Podmjera 6.2. Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom području Podmjera 6.4. Ulaganja u razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima Predmet financiranja u obje podmjere može biti turizam u ruralnom području, uz tu razliku što se podmjerom 6.2. financira pokretanje turističke djelatnosti, dok se podmjerom 6.3. financira daljnji razvoj već postojeće turističke djelatnosti. U prvom slučaju iznos potpora iznosi do 100% ukupnih prihvatljivih troškova u iznosu 50.000 EUR-a po korisniku. U drugom slučaju veći je iznos potpore, do čak 200.000 EUR-a, uz povrat do 70% ukupno prihvatljivih troškova. Tijekom 2015. nije
