""Vrijeme je žetve, a najranija strna žitarica je ječam. Ječam je, prema strukturi proizvodnje žitarica u Republici Hrvatskoj, treća žitarica po zastupljenosti, nakon kukuruza i pšenice.

Radi visoke hranidbene vrijednosti uglavnom se koristi kao stočna hrana, ali i za proizvodnju ječmenog slada. Zrno ječma sadrži 78–83% ugljikohidrata, 8 –15% proteina, 2 –3% lipida i 1,9 –2,5% mineralnih tvari. Ječam se u industriji uglavnom koristi u proizvodnji piva i alkohola, jer daje kvalitetan slad koji se upotrebljava i u pekarskoj, konditorskoj, tekstilnoj industriji, u proizvodnji kvasca i škroba. Kontroliranim procesom klijanja zrna ječma u industrijskim razmjerima proizvodi se slad (proklijalo zrno ječma).

Ječam namijenjen za slađenje mora udovoljiti posebnim zahtjevima koje postavlja industrija piva. Iako sladarska kakvoća ovisi o genotipu, značajan utjecaj imaju i okolišni uvjeti (tlo, temperature i oborine) tijekom vegetacije. U svijetu posljednjih godina raste interes za korištenjem golozrnog ječma u ljudskoj ishrani i industrijskoj preradi. Golozrni ječam se nakon žetve može koristiti bez obrade (ljuštenja), a pri njegovoj meljavi može se koristiti ista oprema kao i kod pšenice.

""

Kodeks definira parametre otkupa

Od žetve/berbe 2015. godine na snazi je Kodeks otkupa žitarica i uljarica koji definira parametre otkupa sukladno dogovoru proizvođača, prerađivača i otkupljivača. Kodeks je preporuka proizvođačima za proizvodnju kvalitetne robe koja će biti konkurentna na tržištu, a otkupljivačima preporuka vezana uz otkup, te ujedno predstavlja temelj za sklapanje ugovora između proizvođača i otkupljivača. Prema navedenom Kodeksu pod ječmom za proizvodnju piva podrazumijevaju se sorte ječma odgovarajućih pivarskih odlika istraženih kroz mikrosladovanje, sladovanje i analizu slada. Nakon žetve, zadovoljstvo poljoprivrednih proizvođača ovisit će o postignutom prinosu, kvaliteti uroda, a na osnovu toga i ostvarenom prihodu po jedinici površine (ili po proizvedenom kilogramu ječma). Poznata je činjenica da kvaliteta zrna ovisi o izabranoj sorti, pravilnoj i pravovremenoj agrotehnici, ali i vremenskim uvjetima tijekom vegetacijske sezone. Kasni proljetni mraz koncem mjeseca travnja ove godine utjecao je na smanjenje prinosa ozimog ječma, ovisno o fazi u kojoj se ječam nalazio u doba pojave mraza, duljini trajanja negativnih temperatura, ali i o lokaciji. Na tržištu postoji velik izbor kultivara ječma. Pri izboru kultivara za sjetvu odlučujući je čimbenik namjena proizvodnje. Obzirom na namjenu, potrebno je razlikovati:
• ječam namijenjen industriji slada i piva (pivarski ječam) i
• ječam za ishranu stoke (krmni ili stočni ječam).
Pivarski ječam mora udovoljavati uvjetima koje postavlja industrija slada, a to su okruglo i dobro ispunjeno zrno, fino naborana pljevica, visoka masa 1000 zrna, visok udio zrna prve klase, visoka klijavost, te odgovarajući parametri kakvoće slada, a ječam namijenjen ishrani stoke mora imati odgovarajuću količinu bjelančevina, sastav i udio esencijalnih aminokiselina. Tijekom svibnja i lipnja diljem „Lijepe naše“ održani su brojni dani polja na kojima su predstavljene novosti u programu oplemenjivanja ječma u RH, ali i rezultati i usporedba postignutih prinosa i kvalitete domaćih i introduciranih sorata ječma kroz dulji niz godina.

""

Ječam za proizvodnju piva pri isporuci mora biti zdrav, suh, bez neugodnog mirisa i bez živih štetnika. Prilikom prodaje kakvoću ječma određuju: primjese, udio fizički oštećenih i proklijalih zrna, te lom zrna. Osim toga, ječam za proizvodnju piva mora zadovoljiti uvjete čistoće sorte, kalibracije zrna, klijavosti, sadržaja bjelančevina i vlage u zrnu. Prilikom prodaje ječma za hranidbu životinja primjenjuju se sljedeći kriteriji kvalitete: ječam mora biti zdrav, prirodne boje, te na njemu ne smije biti živih štetnika. Kodeks propisuje udio primjesa (fizički oštećena zrna, udio nečistoća zrna i ostalih nečistoća, udio proklijalih zrna) i hektolitarsku masu.

Prethodni članakSud pogriješio u postupku ostavinske rasprave
Sljedeći članakSTIHL motorne prskalice nude mogućnost apliciranja zaštitnih sredstava
Ljiljanka Mitoš Svoboda
Slobodna novinarka, specijalnost okolišno novinarstvo, urbana permakultura, urbana agrikultura, socijalna ekolologija, ekološka poljoprivreda. Vanjska suradnica i predavačica u institucionalnim i vaninstitucionalnim obrazovnim institucijama i kulturnim ustanovama. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Osijeku te nastavila studij sociologije na Filozofskom univerzitetu u Novom Sadu. Do 1991. godine radila u odgojno obrazovnom sustavu, a od 1996. do danas radi kao slobodna novinarka. Kroz program UN-REREP za Srednju i istočnu Europu specijalizirala je okolišno novinarstvo. Za potrebe razvoja okolišnog novinarstva u Hrvatskoj i regiji osniva Press centar za okoliš Hrvatske (2004.) , kojeg i danas vodi. Istraživačke priče, reportaže i komentare iz područja politike zaštita okoliša pisala je  za društveno-političke i poslovne magazine Nacional, Objektiv, Bankamagazin, Aktual,  te za  Dansku mrežu istraživačkih novinara SCOOP, kao i za mnoge druge domaće i strane medije. Od 2005.godine dopisnica je  stručnih časopisa za okoliš i poljoprivredu Ekorevija, Agroglas –agroturizam, i Gospodarski list. Od 2006. do 2012.godina bila je članica Savjeta za održivi razvoj i zaštitu okoliša Ministarstva zaštite okoliša RH, te članica Radne grupe za pripremu pregovora za ulazak Hrvatske u EU-poglavlje Okoliš. Izvaninstitucionalno cjeloživotno i dopunsko obrazovanje stekla je u Hrvatskoj i inozemstvu: seminari, tečajevi i obuke za provedbu Nitratne direktive, IPPC direktive,  Arhuške konvencije, te usklađivanje domaćih politika zaštite okoliša s direktivama i politikama EU. Aktivno članstvo održava u stručnim organizacijama i udrugama: Hrvatsko bioetičko društvo,Agencija za bioetiku i socijalnu ekologiju,Press centar za okoliš Hrvatske,Greenaccord Italija i dr. Najznačajniji projekti koje je vodila, a koji su pokazali dugogodišnje rezultate su: Zaštita ribnjaka Podunavlje u Kopačkom ritu, (1998),  Promocija Aarhuske Konvencije” (1998.-2003.), Nezavisni magazin za okoliš ALERT (2003.-2012.),. Forumi okolišnih novinara „Požega 2004“ i „Karlovac 2007“ ,”Erdut 2010”, “Dubrovnik 2011”, Radionice permakulture , 2012-2015. te Urbani vrtovi Osijek- Mreža urbanih vrtova Slavonije, 2014. Surađivala je u izradi i donošenju važnijih programa, poput priprema radnih materijala za izradu pregovaračke platforme za pregovore Hrvatska –EU Poglavlje 27 Okoliš, priprema  Strategije održivog razvoja RH-2009-2010., Ministrstvo zaštite okoliša RH, te priprema izvještaja Nacionalnog programa ublažavanja posljedica suša i suzbijanja oštećenja zemljišta (NAP). Sudionica je i predavačica na mnogim međunarodnim i domaćim konferencijama i stručnim skupovima. Suradnica je i koordinatorica na međunarodnim i prekograničnim projektima  za Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju,  Srbiju i dr. Autorica je nekoliko priručnika i publikacija, od kojih su zanimljivi i korisni „Tko je tko u zaštiti okoliša u Hrvatskoj–vodič za novinare“ (izdanje Mediacentar Sarajevo), „Kako istražiti i napisati okolišnu priču, „ Uvod u urbanu permakulturu“, „ Gradski vrtovi“. “(izdanje Press centar za okoliš Hrvatske). Živi i radi u Osijeku.