Isplativ uzgoj jagoda

Vrtna jagoda (Fragaria x ananassa Duch.) je jedna od najpopularnijih voćnih vrsta kod potrošača i kod ljubitelja uzgoja bilja u vrtovima. O tome svjedoči nagla ekspanzija proizvodnje plodova koja je u svijetu 2016. godine premašila 9 000 000 tona. Jagode za razliku od drugih voćki ne zahtijevaju veliku površinu za svoj rast i razvoj te vrlo brzo donose rod.

Kako ispuniti važne uvjete za kvalitetan i isplativ uzgoj jagoda?

Isplativ uzgoj jagoda u Hrvatskoj moguće je ostvariti, no za to je potrebno ispuniti brojne uvjete. Dakle, uz nastojanje smanjivanja ulaznih troškova, nužno je osigurati potrebnu razinu znanja kako bi se uzgojili što kvalitetniji plodovi te postigla konkurentnost i uspjeh na tržištu.

Nasadi jagoda

Kod podizanja nasada kojim se žele ostvariti pozitivni ekonomski rezultati, treba uzeti u obzir brojne činitelje. Kao prvi i najvažniji je osigurano tržište za plodove s cijenama koje će omogućiti zaradu. U obzir treba uzeti vrlo dobro organiziranu proizvodnju u nekim državama Europske unije (npr. Španjolska, Poljska, Grčka i dr.) gdje se postižu niže cijene proizvodnje, osobito u glavnoj sezoni berbe u njihovim područjima.

Također, ozbiljna se proizvodnja jagoda organizirala u nama susjednim državama, ali i onima ne tako udaljenima izvan EU poput Turske, a gdje je cijena rada niža nego u nas. Isto tako, cijene značajno variraju ovisno o vremenu berbe i načinu plasiranja plodova. Također, i o vremenskim uvjetima pojedine godine kao i pritisku uvozne jagode. Velik broj uzgajatelja zbog ovog razloga ograničava se samo na manju površinu u svojim vrtovima i uzgoju jagoda za vlastite potrebe ili za lokalne prodajne kanale u sezoni.

Radna snaga je ključni faktor

Ako se netko odluči za intenzivniju proizvodnju na većim površinama tada se obavezno veličina nasada prilagođava raspoloživoj radnoj snazi koja će se angažirati od sadnje do berbe. Upravo je berba radno najintenzivnija i najčešće je potrebno desetak berača po jednom hektaru. Često je isplativija proizvodnja na nešto manjim površinama. Iako je osigurano tržište i dobra cijena za jagodu jer se svi agrotehnički i pomotehnički zahvati obavljaju kvalitetnije i na vrijeme.

Nakon što je osigurano tržište i radna snaga, tada je potrebno odabrati sustav uzgoja i pogodan teren za uzgoj. U slučaju kad se planira uzgoj u zaštićenim prostorima, potrebno je osigurati značajna materijalna sredstva za izgradnju infrastrukture, a koja će se amortizirati kroz duže vremensko razdoblje.

Također, ako se uzgajaju jagode na tlu u zaštićenom prostoru, potrebno je osigurati i površine za plodored jer će se plastenici premještati. Kako bi se ostvario zadovoljavajući urod i kvaliteta plodova jagoda potrebno je poznavati brojne čimbenike i njihovu interakciju. To su genotip sa svojim razvojnim ciklusima te uvjeti okoline koju čine klima, tlo te agrotehnički i pomotehnički zahvati.

Odabir terena za podizanje nasada jagoda

Prilikom odabira terena izbjegavaju se mrazišta i položaji na kojima nema strujanja zraka (depresije) te postoji povećana opasnost od tuče (grada) u vrijeme rasta i dozrijevanja plodova.

Vrste tla

Također, ako se jagode sade u tlo, treba izbjegavati teška tla s velikim udjelom gline koja imaju nepovoljan vodozračni režim. Preporuka je da se odabiru propusna tla blago kisele reakcije (pH 5,5-6,5) s najmanje 3 % humusa. Obavezno se prije odabira obavlja analiza uzorka po mogućnosti u certificiranom laboratoriju, i to kemijski i fizikalni sastav. Temeljem rezultata analize ocjenjuje se stupanj pogodnosti tla za uzgoj jagoda. Ako je tlo odgovarajuće, obrada i gnojidba se prilagođavaju potrebama biljke.

Važan je i plodored- Budući da se tako izbjegavaju neobrađene površine te one na kojima su bili višegodišnji travnjaci, kukuruz kao i biljke iz porodice Solanaceae (krumpir, rajčica, paprika). Jagoda se također više ne smije saditi na mjesto gdje je prethodno bila jagoda jer će urod biti smanjen, a javit će se i više problema u zaštiti od bolesti i štetnika.

Nadmorska visina

žNa vrijeme dozrijevanja i kvalitetu ploda izravan utjecaj imaju nadmorska visina, ekspozicija i nagib (inklinacija) terena. Obično povišenje nadmorske visine za 100 metara odgađa fenofaze poput cvatnje i berbe za 3-5 dana. Teren ne bi smio biti izložen jakim, toplim i suhim vjetrovima jer se mogu u vrijeme cvatnje javiti problemi s oplodnjom zbog isušivanja tučkova. Također, na hladnim i vlažnim terenima postoji veća opasnost od pojave bolesti i štetnika, kao i slabijeg oprašivanja od strane kukaca.

Drenaža jagoda

Ako teren nije dobro dreniran, zbog polaganog ocjeđivanja suvišne vode, otežana je proizvodnja. Blago nagnuti tereni imaju prednost u odnosu na ravničarske ili one na strminama. Za uzgoj se izbjegavaju površine s nagibom većim od 10 %. Bez obzira na količinu oborina biljkama se mora osigurati dovoljna količina kvalitetne vode. Bitna je za navodnjavanje i fertirigaciju te o tome treba voditi računa pri odabiru terena.

Priprema površine za sadnju jagoda

Nakon što je odabran teren, pristupa se njegovoj pripremi za podizanje nasada. Obvezno prije bilo kojeg zahvata treba isplanirati površinu i to orijentaciju redova, veličine parcela, glavne i sporedne putove. Ako je na površini bilo višegodišnjih biljaka, potrebno ih je iskrčiti i tek nakon nekoliko godina uzgoja jednogodišnjih biljaka i onih za zelenu gnojidbu površina je pogodna za sadnju jagoda. U protivnom mogu se javiti problemi s rastom korijena uslijed pojave štetnika te gljiva i bakterija koje ga inficiraju.

Analiza tla

U skladu s obavljenom analizom tla na kojem se planiraju posaditi jagode, obavlja se gnojidba stajnjakom do maksimalno 50 t/ha. Također,  meliorativna gnojidba NPK gnojivom u kojem se kalij nalazi u sulfatnom obliku. S obzirom na to kako je većina tala u nas deficitarna sa sadržajem pristupačnog fosfora, dobrim se pokazala meliorativna gnojidba sa superfosfatom.

Oranje

Prije samog oranja na površinu se razbacuje stajnjak i 50 % mineralnog gnojiva. Ostatak mineralnog gnojiva se dodaje prije ostalih zahvata (tanjuranje, drljanje, frezanje). Oranje se preporučuje obavljati u smjerovima kako se planiraju formirati gredice. Za postizanje potrebne visine gredice (najmanje 30 centimetara) obavlja se obrada na dovoljnu dubinu kako bi stroj za izradu gredica mogao navući dovoljno zemlje.

Jagode se mogu uzgajati i bez tla uz pomoć supstrata koji se nalazi u posudama ili vrećama na kojima će se uzgajati jagode. U tom slučaju nije potrebno provoditi gore navedenu pripremu. Koja uključuje analizu tla, obradu i meliorativnu gnojidbu, već samo ravnanje terena za postavljanje zaštićenog prostora i nosača na kojima će se nalaziti biljke.

Odabir sadnica i vremena sadnje jagoda

Proizvodnja jagoda iz godine u godinu postaje sofisticiranija i mogli bismo reći kako sve veći broj proizvođača ima programiranu proizvodnju s točno ciljanim vremenom berbe i količinama plodova ubranim u pojedinim razdobljima. Kako bi se to ostvarilo, potrebno je poznavati što se točno može očekivati od sadnice koju se naručuje. Nažalost, zbog nižih cijena plodova koje postižu na našem tržištu, proizvođači uglavnom pribjegavaju onim jeftinijim sadnicama. Tako je u Republici Hrvatskoj najzastupljenije korištenje frigo sadnica slabije kvalitete.

Kod nas trenutno ne postoji organizirana proizvodnja takvog certificiranog sadnog materijala. Tako da se proizvodnja bazira na uvozu sadnica uglavnom iz država EU. Ove sadnice imaju diferencirane generativne organe i vade se iz rasadnika krajem godine. Skladište se u hladnjačama na temperaturi oko -2 oC, a uobičajena je njihova sadnja tek u ljetnom razdoblju sljedeće godine. Ako se koriste kvalitetnije sadnice s bolje razvijenom korijenovom mrežom, tada se takve sadnice mogu saditi i prije ili poslije ljeta.

Odabir sortimenta za sadnju

Sorte jagoda međusobno se razlikuju prema bujnosti, vremenu dozrijevanja, krupnoći ploda, namjeni, kao i reakciji na dužinu dana, tj. fotoperiodizam. Sorte se dijele prema reakciji na dužinu dana na one kratkog dana (SD – short day), dugog dana (LD – long day) i na one neutralne dužine dana (DN – neutral day). Sorte kratkog dana rađaju uglavnom jedanput godišnje u proljeće. Zato jer za početak diferencijacije generativnih organa uz pogodne temperature trebaju dnevno osvjetljenje kraće od 12 sati (sredinom rujna). Upravo u proizvodnji prevladavaju sorte kratkog dana.

Postoji veći broj tipova sadnica jagode, a od kojih se u proizvodnji koriste: svježe zelene sadnice, ohlađene sadnice dobivene iz vriježa (frigo), čekajuće sadnice (WB) i kontejnerske sadnice (TP). Unutar svakog od ovih tipova postoje i gradacije. Razlikuju se ovisno o promjeru korijenovog vrata, razvijenosti korijena i sadržaju rezervnih tvari u samoj sadnici. Navedene sadnice se razlikuju u kvaliteti, potencijalu rodnosti i naravno cijeni po kojoj se nabavljaju.

Izmjena sortimenta u nasadima puno je brža nego kod većine ostalih voćnih vrsta tako da se nekadašnje sorte kratkog dana poput Gorella-e, Red Gauntlet-a i sličnih teško mogu pronaći u rasadnicima. Prije petnaestak godina sorte Miss i Marmolada zauzimale su više od 80 % površina u RH, a sada ih gotovo nema. Danas je u ponudi veći broj sorata. Proizvođači se ipak odlučuju na nekoliko u proizvodnji provjerenih i na tržištu dobro prihvaćenih.

Posljednjih nekoliko godina među zastupljenijim sortama kratkog dana koje se sade kod nas su uglavnom talijanske. To su Alba, Clery, Joly, Arosa i Raurica.

Alba

(NF 311) – bujna sorta krupnih ujednačenih plodova izduženo konusnog oblika. Izvrsne rodnosti i ranog dozrijevanja. Plodovi su vrlo atraktivnog izgleda i dobre tvrdoće. Nedostatak joj je osjetljivost na sivu plijesan ako se uzgaja na otvorenom i to posebice u vlažnijim godinama.

Clery

Gotovo desetak godina vodeća sorta kod nas jer se odlikuje ranim dozrijevanjem (približno kao i Alba). Također, izvrsnom kvalitetom ploda (okus i aroma) i dobrim potencijalom rodnosti. Plod je dobre krupnoće, izduženo konusan, ujednačenog oblika tijekom cijele berbe. Nedostatak je što pri kraju berbe plodovi ostaju tamni, mekani i presitni.

Joly

Sorta registrirana 2011. godine. Srednje bujna do bujna, rađa krupnim plodovima konusnog oblika. Vrlo dobre je rodnosti (potencijal je veći nego kod prethodnih sorata), a po dozrijevanju je srednje rana (5-6 dana nakon sorte Alba). U odnosu na sortu Alba plodovi su krupniji i organoleptički kvalitetniji, ali su nešto manje tvrdoće.

Arosa

Srednje kasna sorta koja se počinje brati oko 2 tjedna nakon Albe i Clery-a. Vrlo krupnih plodova i velikog potencijala rodnosti. Plodovi su konusnog oblika i tamnije obojeni.

Raurica

Najkasnija sorta od gore navedenih te s najvećim potencijalom rodnosti. Izražene je bujnosti te otpornija na niske temperature. Plodovi su veliki, konusni i svijetlo crvene boje. Sadržaj šećera u plodovima dosta varira ovisno o proizvodnim uvjetima, a ako je obilna gnojidba i navodnjavanje ostaju slabije kvalitete. Iako je još davno bilo pokušaja proizvodnje jagoda neutralnog dana, tek prije petnaestak godina pojavom novih sorata to se i ostvarilo. Nekadašnje sorte Selva i Irvine prvo je zamijenila sorta Diamante, a kasnije su se pojavile i danas su kao vodeće zastupljene Albion, Portola, San Andreas, Murano i Capri. Sorte neutralnog dana ovisno o vremenu berbe mogu donositi rod tijekom cijele vegetacije, i to od travnja pa sve do studenog. Upravo to je razlog što su od nekad zanemarivog udjela iz godine u godinu ove sorte sve popularnije.

Albion

Američka sorta izvrsne kvalitete ploda što se najbolje pokazuje na ocjenjivanjima jagoda od strane potrošača gdje je pobijedila više puta. Najzastupljenija je od jagoda neutralnog dana. U odnosu na sortu Diamante je tamnija i otpornija na Phytophthora cactorum (vlažna trulež korijenova vrata). Vrlo dobre je rodnosti.

Portola

Američka sorta koja je u odnosu na Albion bolje rodnosti te nešto svijetlije obojenih i krupnijih plodova. Kao i Albion ima zadovoljavajuću tvrdoću što joj omogućuje dobru transportabilnost. Kao nedostatak je nešto izraženija osjetljivost na Colletoricum acutatum (antraknoza jagode).

San Andreas

Američka sorta vrlo visoke rodnosti i krupnih na izgled atraktivnih plodova. Biljka je bujnija i ima nešto tvrđe plodove od sorte Albion, ali je osjetljivija na Phytophthora cactorum. Razlikuje se što prosječni broj latica po cvijetu je oko 7, dok je kod većine sorata bliže 5.

Murano

Talijanska sorta registrirana prije nekoliko godina. Biljka je srednje bujna do bujna, sa srednje velikim plodovima, izduženog i uglavnom konusnog oblika, dobrog okusa i solidne tvrdoće. Dobre je tolerantnosti na glavne bolesti.

Capri

Talijanska sorta registrirana 2012. godine. Odlikuje se najvećom tvrdoćom od sorata neutralnog dana u uzgoju kod nas. Plodovi su krupni, srednje visokog sadržaja i šećera dobrog okusa. Srednje je osjetljivosti na Mycosphaerella fragariae (obična pjegavost lista), dok je dobre otpornosti i tolerantnosti na ostale glavne bolesti.

Sadnja jagoda

Prilikom sadnje jagoda u obzir se uzima sorta te vrsta i kvaliteta sadnice, a temeljem kojih određujemo najpogodnije vrijeme sadnje. Uobičajena je sadnja nešto slabijih frigo sadnica sorata kratkog dana tijekom srpnja u kontinentalnoj i tijekom kolovoza u mediteranskoj klimi.

Vrijeme sadnje

Odabrati idealno vrijeme sadnje jagoda nije nimalo lako jer preranom sadnjom prijeti nam zametanje prevelikog broja cvjetova te nam plodovi mogu biti presitni. Prekasnom sadnjom moguće je da biljka ne zametne dovoljan broj cvjetova i rodnost bude premala.

Kvaliteta sadnica

Sorte se međusobno razlikuju genetskom konstitucijom, a tijekom godina i iz iskustva otprilike se zna kad je koju najbolje posaditi. Također, i kvaliteta sadnica ima značajnu ulogu u određivanju vremena sadnje. Što je sadnica kvalitetnija to se ona može kasnije saditi. Kod slabijih frigo sadnica potrebno je nakon sadnje uklanjati prve godine sve razvijene cvjetove kako bi se biljka bolje razvila i formirali generativni organi u dovoljnom broju za sljedeću godinu.

Mjesto sadnje

U zaštićenim grijanim prostorima jagode se mogu saditi tijekom cijele godine. To se izbjegava u zimskom razdoblju zbog visokih troškova grijanja. Također, kvalitetnije sadnice jagoda kratkog dana mogu se saditi ranije ili kasnije od frigo sadnica te odmah nakon sadnje ući u cvatnju i berbu. Za jagode neutralnog dana se sve više koriste zelene kontejnerske sadnice, a one se mogu saditi od proljeća do početka jeseni.

Osigurati sortno čiste i zdrave sadnice

Prilikom sadnje treba osigurati velike količine vode, pogotovo ako se ona obavlja u srpnju. Vrijeme sadnje određuje proizvođač ovisno o sortimentu i tehnologiji proizvodnje te planiranju berbe. Sadnice koje se nabavljaju moraju biti certificirane poznatog podrijetla (od selekcioniranih matičnih biljaka), sortno čiste i zdrave (bez virusa i ostalih patogena). Najčešće greške koje mogu imati velik utjecaj na uspjeh je postupanje sa sadnicama od vađenja u hladnjačama do same sadnje. Tijekom transporta biljke se ne smiju naglo stavljati na višu temperaturu već se trebaju postupno aklimatizirati. Također se sadnice ne smiju izlagati izravnom sunčevom svjetlu kao ni niskoj vlazi i vjetru.

Tlo

Prije sadnje potrebno je pripremiti površinu tako da se na gredicama nalazi dobro zategnuta folija ispod koje su cijevi sa sustavom za fertirigaciju. Ovisno o sorti i tehnologiji odabire se boja folije te razmaci sadnje između biljaka, ali i između redova.

Neposredno prije sadnje provjerava se stanje tla te ako je potrebno navodnjava se do željene vlage (ne smije biti previše vlažno). Sadnja se može obavljati strojno i ručno. Zbog primitka i detalja koji su bitni za uspjeh u proizvodnji sadnja se isključivo obavlja ručno i to posebno izrađenim sadilicama. Na gredicama folije obično imaju tvornički napravljene otvore na točno određenom razmaku, a kod nas prevladavaju s jednorednim ili dvorednim otvorima.

Vrijeme

Saditi je najbolje rano ujutro ili za oblačnog i prohladnog vremena. Sadnice se vade iz pakiranja i uklanjaju se suhi i oštećeni dijelovi. Korijen je potrebno rezati oštrim škarama ako vrhovi nisu skroz svijetle boje na dužinu od desetak centimetara. Sadnice se nakon toga obično potapaju u otopinu s biostimulatorom i ako je potrebno s dodatkom fungicida.

Tako tretirana sadnica uzima se za korijen i namješta za sadnju sadilicom s kojom se korijen lagano pritisne na željeno mjesto. Zatim se prihvaća za korijenov vrat jednom rukom dok se drugom sa sadilicom pritisne do željene dubine. Biljka se tada čvrsto drži kako bi korijenov vrat bio na razini s tlom dok se sadilicom korijen mora u potpunosti izravnati i u donjem dijelu (okomit položaj). Ako se nije prikraćivao korijen, tada se to uradi izravnavanjem korijena biljke sadilicom. Srednje jakim pritiskom zemlja se rukama sabija uz samu biljku da ona ne bi ostala u „zraku“ bez adekvatnog kontakta s tlom.

Važno je biljke posaditi na ispravnu dubinu s izravnatim korijenom, inače će rodnost biti značajno slabija. Biljkama je potrebno odmah nakon sadnje osigurati vodu, tako da se navodnjavanje uključuje što je prije moguće.

Održavanje nasada nakon sadnje

Kako bi se osigurao izvrstan primitak sadnica, njihov zadovoljavajući rast i razvoj te rodnost, potrebno je provoditi odgovarajuće agrotehničke i pomotehničke mjere. Nakon sadnje i obaveznog navodnjavanja sustavom kap po kap, potrebno je ovisno o uvjetima nastaviti osiguravati dovoljne količine kvalitetne vode. U pravilu se prvih 7 dana ne preporučuje dodavanje gnojiva, a kako bi se stimulirao razvoj što većeg broja korijenovih dlačica. Kod sadnje slabijih frigo sadnica obavezno se odstranjuju cvjetovi koji se mogu pojavljivati već desetak dana nakon sadnje i to obavezno škarama, a kako bi se biljka što bolje ukorijenila i zametnula dovoljan broj cvjetova.

Prve fertirigacije koje traju desetak dana započinju s gnojivima bogatih fosforom u kojima je najbolji omjer NPK oko 1:4:1, a kako bi se stimulirao porast korijena. Nakon toga se u jesen nastavlja gnojidba s vodotopivim gnojivima (omjer NPK oko 1:1:1) kako bi se stimulirao rast i razvoj. Treba paziti da se ne pretjera s dušikom jer se biljke neće dobro pripremiti za zimu i niske temperature. Ako dođe do razvijanja vriježa, potrebno ih je uklanjati škarama kako se ne bi oslabila biljka i njen potencijal rodnosti. Kod slabijeg primitka vriježe se mogu iskoristiti za popunjavanje praznih mjesta u nasadu.

Međuredni prostor koji nije prekriven folijom održava se čistim, tj. bez korova, a to se postiže obradom, malčiranjem, ili češće primjenom herbicida pri čemu treba paziti na drift, tj. zanošenje kapljica na jagode (koriste se štitnici i ne smije se tretirati po vjetrovitom vremenu). Ako dođe do razvoja korova uz same jagode na otvoru gdje su posađene, potrebno ih je ručno plijeviti.

Provjera za bolesti

Nakon sadnje treba pratiti uvjete za pojavu bolesti i štetnika te poznavajući zahtjeve sorte pravodobno reagirati. Često oslabljena biljka može izgubiti veliki dio potencijala rodnosti zbog neodgovarajuće zaštite. U najraširenijem sustavu uzgoja jagoda kratkog dana i sadnje frigo sadnica, biljke se moraju dobro pripremiti za zimu. Ako su provedene adekvatne mjere, tada imamo dobro razvijeno lišće s kojim biljke ulaze u zimu. Također je potrebno pripremiti i sustav za fertirigaciju kako ne bi došlo do njegovog oštećenja zbog niskih temperatura. Tijekom zime biljke mogu stradati od niskih temperatura, posebice su opasne one ispod -15 oC, kad nema snježnog pokrivača (golomrazica).

Održavanje nasada prije berbe

Krajem zime nakon mirovanja biljaka započinju intenzivni radovi u nasadima. Na početku se odstranjuje staro lišće te neposredno nakon toga obavlja zaštita. Počinje se i s navodnjavanjem i fertirigacijom vodotopivim gnojivima. Kvalitetna voda mora imati što je moguće niži EC i povoljan pH. Poželjno je koristiti tenziometre kako bismo cijelo vrijeme vegetacije mogli održavati zadovoljavajuću vlagu u zoni korijena. Smanjena vlažnost tla značajno umanjuje urod. Prevelika dovodi do ne malih dodatnih troškova te povećane opasnosti od pojave nekih bolesti i štetnika.

Gnojenje

Na početku vegetacije, desetak dana se preporučuje gnojidba s NPK gnojivima koja su bogata fosforom te dodatkom mikroelemenata (ME). Zatim se prelazi na gnojiva u kojima prevladava dušik, a kako bi imali bolji porast biljke (NPK u omjeru 3:1:2). Važno je izbjegavati sve formulacije koje u sebi sadrže klor jer je korijen jagode na njega osjetljiv.

Pri početku cvatnje za bolje zametanje plodova i razvoj kvalitete ploda preporučuju se vodotopiva NPK gnojiva s omjerom 2:1:4, naravno sve prilagođeno analizama tla. Obavezno se dodaju i ME ako ih već nema u formulaciji koja se primjenjuje. Neke sorte imaju znatne potrebe i za Mg i S, dok je kod nekih neophodna folijarna prihrana ME u fazi cvatnje a od kojih su najvažniji B, Fe, Mn i Zn.

Posljednjih nekoliko godina proizvođači se suočavaju s kasnim proljetnim mrazovima koji mogu ugroziti kompletnu proizvodnju. Na samu štetu osim negativne temperature glavni utjecaj imaju stanje i fenofaza biljke (zametnuti plodovi su najosjetljiviji), brzina vjetra i relativna vlaga zraka. U slučaju da se predviđa mraz u vrijeme kad jagode cvatu ili već imaju plodove, kao zaštita preporučuju se polipropilenske folije odgovarajuće debljine ili ako su tanje u dva sloja.

Polipropilenske folije

Mogu se koristiti i neovisno o pojavi mraza za ubrzavanje rasta i razvoja biljke te ovisno o godini mogu utjecati na ranije dozrijevanje plodova jagoda obično 7-10 dana u usporedbi s uzgojem na otvorenom. Kod korištenja polipropilenskih folija bitno je u fenofazi cvatnje tijekom dana kada su temperature iznad 15 oC skinuti ih s biljaka kako bi oprašivači mogli doprijeti do cvjetova. Osim gnojidbe i zaštite od niskih temperatura potrebno je provoditi i mjere zaštite od bolesti i štetnika, pri čemu zbog brzog razvoja plodova treba paziti na karence i tolerance sredstava za zaštitu bilja (pesticide).

Berba plodova

Vrijeme berbe plodova ovisit će o samoj sorti, stupnju zrelosti (omjer šećera i kiselina, boja i tvrdoća), daljini tržišta i načinu iskorištavanja (stolna potrošnja ili prerada). Za razliku od nekih drugih voćnih vrsta plodovi jagode nakon berbe više ne dozrijevaju i ne mogu se dugo čuvati. Prednost jagoda uzgojenih u Hrvatskoj u odnosu na uvoznu je što plodovi mogu brže doći od nasada do kupca tako da se jagode beru zrelije.

Plodovi se beru s peteljkom i čaškom, kod nas obično u plastične posudice od 250 ili 500 grama koje se zatvaraju poklopcem. Jagode zbog građe cvata cvjetaju kroz duže razdoblje tako da se i berba kod onih kratkog dana obavlja višekratno (7-12 puta) i traje obično 3 do 4 tjedna što ovisi o sorti i vremenskim uvjetima. Berba je ručna i u posudice, a najbolje je obavljati u rano jutro kad su temperature nešto niže. Brzina berbe ovisit će o veličini ploda, sorti, sustavu uzgoja, bujnosti biljke, preglednosti i dostupnosti plodova te organizaciji u samom nasadu. Treba paziti da ubrani plodovi nisu vlažni te ih nakon berbe ne smijemo izlagati izravnoj sunčevoj svjetlosti jer inače brzo gube kvalitetu.

Štete na jagodama

Jagoda je tijekom svoga rasta i razvoja izložena vanjskim čimbenicima koji određuju zdravstveno stanje biljke te visinu i kvalitetu uroda. Cilj uspješnog proizvođača jagoda je smanjiti razinu stresa i štetan utjecaj istih na biljku, a kako bi se ostvario maksimalni potencijal sorte koju uzgaja. Na samoj biljci štete mogu biti uzrokovane genetskim ili okolinskim čimbenicima (abiotski i biotski). Kad gledamo dijelove biljke koji trpe štetne posljedice to su cijela biljka ili njeni pojedini dijelovi (npr. plod, korijen, list).

Vanjski čimbenici koji mogu izazvati štete

Problemi s ishranom biljaka

Nedostatak ili suvišak pojedinih hraniva kod jagode može biti presudan kod pojave šteta na jagodama. Naime oslabljene biljke uslijed neadekvatne ishrane podložnije su napadu bolesti i štetnika. Pojedini okolinski čimbenici koji inače ne bi imali većeg utjecaja, uzrokuju štetu. Prije bilo kakvog zaključivanja o potencijalnom problemu u ishrani biljaka potrebno je obaviti analizu tla, analizu lista kao i imati uvid u prethodna postupanja na površini gdje se uzgajaju jagode (agrotehničke i pomotehničke mjere). Često i vremenski uvjeti imaju presudan utjecaj u primanju pojedinih makro- ili mikroelemenata što treba uzeti u obzir. Simptomi nedostatka ili suviška pojedinog hraniva značajno se razlikuju, a mogu se primijetiti na različitim dijelovima biljke.

Zaslanjenost tla

Poznato je kako su jagode vrlo osjetljive na povećanu koncentraciju soli u tlu te često imamo smanjenu rodnost zbog ovog razloga, iako ponekad nema vidljivih simptoma. Potrebno je provjeravati kvalitetu vode za navodnjavanje te pH i koncentracije hraniva u fertirigaciji. Elektrovodljivost (EC) u zoni korijena ne bi smjela premašivati 2 dS/m, a najveća opasnost od većih šteta je pri visokim temperaturama te smanjenoj vlazi tla i zraka. Kao najštetniji ioni za jagodu su klor (Cl) i natrij (Na). Glavni simptomi su sušenje vršnih dijelova na plojkama lista ili vrhu listića čaške.

Neodgovarajuća gnojidba ili primjena pesticida

Neodgovarajuća gnojidba ili primjena pesticida može dovesti do značajnih šteta i smanjenja rodnosti kod jagode. Prilikom primjene folijarnih gnojiva ne smiju se prekoračiti preporučene koncentracije. Samu aplikaciju treba provoditi u skladu s uputama (uglavnom ne po suhom, vrućem i sunčanom vremenu). Ako sustav za fertirigaciju nije adekvatno postavljen moguća je povećana ili smanjena koncentracija hraniva u pojedinim dijelovima nasada.

Korovi

Oni mogu imati izravan ili neizravan utjecaj na zdravstveno stanje i razvoj jagoda. Jagoda je relativno niska grmolika biljka s plitkim korijenom. Ako se ne koristi polietilenska folija korovi mogu predstavljati veliki problem.

Kvaliteta i sastav zraka

Izuzetno važan čimbenik u uzgoju jagoda u zaštićenim prostorima ili transportu i čuvanju plodova. Strani mirisi preko zraka vrlo lagano prelaze i na samu biljku ili plodove koji tada mogu postati neupotrebljivi. Nedovoljne koncentracije ugljičnog dioksida u zraku dovode do značajnog smanjenja uroda.

Vjetar

Jaki vjetar može izravno izazvati štetu pogotovo u cvatnji i dozrijevanju plodova. Može dovesti i do oštećenja, pri čemu je biljka oslabljena te je podložnija napadu bolesti i štetnika.

Tuča (grad) i munje

Prilikom ovih pojava obično dolazi do velikih šteta jer se u uzgoju jagoda ne koriste protugradne mreže, niti je u olujama moguće spriječiti udar groma (munje). Ako je led uslijed grada krupniji tada su i štete značajnije. Tako pri promjeru leda većeg od 30 mm moguće su štete i na plastenicima kao i polietilenskoj foliji na gredici. Tada uz uništene i oštećene biljke imamo i opasnost od pojave korova na mjestima gdje je probušena polietilenska folija.

Štete od poplava

Iako se jagode ne bi smjele saditi u poplavnim područjima na nekim slabije dreniranim površinama moguća je pojava poplavljivanja nasada. Jagode su jako osjetljive na suvišak vode i stradat će ako su poplavljene i pod vodom duže od tjedan dana.

Štete od suše

Jagode se u intenzivnom uzgoju redovito navodnjavaju, no ipak su moguće pojave štete uzrokovane stresom pod utjecajem suše. Naime suhi vjetrovi u kombinaciji s visokom temperaturom dovode do problema u rastu i razvoju, a plodovi ostaju sitniji. U takvim uvjetima preporučuje se navodnjavanje u više navrata tijekom dana jer je izražena evapotranspiracija i biljka može ostati bez vode.

Štete od niskih temperatura

Niske temperature su štetne ne samo zimi i u proljeće, već tijekom cijelog razdoblja od sadnje do krčenja nasada. Naime niske temperature dovode do stresa i osim izmrzavanja biljnog tkiva utječu i na usporavanje i prekid pojedinih procesa koji određuju kvalitetu i visinu uroda.

Štete od visokih temperatura

Optimalne temperature za rast i razvoj jagode u vrijeme vegetacije su obično od 10 do 26 oC. Jagode se u nas uglavnom uzgajaju na crnoj polietilenskoj foliji koja zbog zagrijavanja dodatno povisuje temperaturu u zoni biljke u odnosu na okolni zrak. Ovo je najizraženije u plastenicima koji nemaju adekvatno provjetravanje. Kod temperatura iznad 40 oC jagoda prestaje s fotosintezom i tada su urodi značajno manji. Obično temperature iznad 50 oC ako potraju duže vrijeme mogu dovesti do uvenuća biljaka. Sorte se međusobno razlikuju u osjetljivosti na stres od visokih temperatura.

Štete od intenzivnog sunčevog zračenja

Krajem proljeća i početkom ljeta dan je dosta duži od noći, a kut sunčevog zračenja prema biljkama veći te kod vedrih dana može doći do štete na biljkama i pogotovo plodovima izravno izloženih svjetlosti. Pojava kada se vide promjene u tkivu ploda (svijetlija boja i mekanije meso ispod površine) zbog izloženosti sunčevoj svjetlosti nazivamo ožegotina ili sunčeva palež ploda. Ako se planira proizvodnja u uvjetima kad postoji realna opasnost od ove pojave, potrebno je osigurati zasjenjivanje.

Deformacija plodova jagoda

Pojava deformiranih plodova uzrokovana je slabijom oplodnjom uslijed koje se svi dijelovi ploda ne razvijaju ravnomjerno. Potrebno je osigurati dovoljno kukaca oprašivača u vrijeme cvatnje. Najčešće se javlja kod prvih plodova jer su temperature u cvatnji nešto niže nego kasnije, i tada nema dovoljan broj pčela u nasadima. U zaštićenim prostorima obavezno se postavljaju košnice s oprašivačima jer pri hladnom vremenu u izvansezonskoj proizvodnji sve je zatvoreno i nema doleta kukaca.

Bolesti na jagodama

Uzročnici bolesti na jagodama mogu se podijeliti na gljive i pseudogljive, bakterije, fitoplazme, viruse i viroide. Osnova u borbi protiv bolesti je certificiran i zdrav sadni materijal, dobro odabrana i pripremljena površina za sadnju, izbor odgovarajuće sorte i tehnologije uzgoja. U literaturi se navodi više od 50 uzročnika bolesti koji se javljaju na jagodama u svijetu. Kod nas je desetak onih koji mogu prouzročiti značajnije gubitke u proizvodnji.

Najvažnije bolesti su:

Siva plijesan jagode

(Botryotinia fuckeliana; anamorf Botrytis cinerea) je najznačajnija bolest jagoda u Hrvatskoj koja dovodi do propadanja plodova. Kod uzgoja na otvorenom u vlažnim godinama štete mogu biti i veće od 50 %. Infekcija započinje već u cvatnji i formiranju ploda, a simptomi su vidljivi tek kod razvoja i dozrijevanja ploda. Najizloženiji su plodovi naslonjeni na podlogu gdje se zadržava vlaga. Kod uzgoja jagoda kratkog dana na otvorenom obično se obavlja 3 do 5 tretiranja botriticidima, ovisno o vremenskim uvjetima.

Obična pjegavost lista jagode

(Mycosphaerella fragariae; anamorf Ramularia brunnea). Nekada je bila gospodarski najvažnija bolest lista, no danas se uzgajaju manje osjetljive sorte, a ako je potrebno koriste se djelotvorni fungicidi.

Crvena pjegavost lista jagode

(Diplocarpon earlianum; anamorf Marssonina fragariae) je prva bolest koja se javlja na listovima kretanjem vegetacije.

Palež lista jagode

(Phomopsis obscurans syn. Dendrophoma obscurans) može osim lista napasti i plodove, i u tom su slučaju štete veće.

Gnomonijska mrljavost lista jagode

(Gnomonia comari) je bolest čiji se simptomi osim na peteljci i plojkama lista zamjećuju i na dijelovima cvijeta te plodova. Kao i kod većine bolesti lista uzgoj otpornijih sorata i uklanjanje starog lišća iz nasada smanjuje potencijal zaraze, dok pri jednogodišnjem uzgoju jagoda imamo smanjenu pojavu bolesti listova u odnosu na višegodišnji. Kao najdjelotvorniji preparati pokazali su se oni na osnovi djelatnih tvari azoksistrobin i iprodion.

Pepelnica jagode

(Podosphaera aphanis syn. Sphaerotheca macularis; anamorf Oidium fragariae) javlja se najčešće pri vlažnijem vremenu u proljeće ili jesen kada iscrpljuje biljku i smanjuje potencijal rodnosti. Napada sve zelene dijelove biljke, a pri intenzivnijoj pojavi dolazi i na plodovima u dozrijevanju.

Antraknoza jagode

(Colletotrichum spp.) može biti uzrokovana od više vrsta iz roda Colletotrichum. Očituje se na zrelim plodovima u obliku udubljenih ovalnih lezija koje pri toplom vremenu poprimaju smeđu do crnu boju. Treba izbjegavati sorte koje su osjetljive na ovu bolest.

Bolesti korijenovog vrata i podzemnog dijela jagode

Uzrokuje veći broj parazita iz rodova Phytophtora, Verticillium, Rhizoctonia, Phytium i dr. Od svih vrsta iz ovih rodova najopasnija je Phytophtora fragariae ili crvena trulež korijena jagode koja se teško suzbija. Kako bi se spriječila pojava bolesti korijena potrebno je provoditi preventivne mjere od odabira otpornih sorata, korištenja zdravog sadnog materijala, izbora pogodnih terena adekvatno pripremljenih za uzgoj.

Štetnici na jagodama

Jagode napada velik broj štetnika specifičnih za vrstu ili polifagnih (koji napadaju više vrsta biljaka), a u ovom tekstu su obrađeni samo oni najznačajniji u našim nasadima.

Lisne uši

Postoji više od 10 različitih vrsta lisnih uši koje se pojavljuju na jagodama, a od kojih najveće štete mogu prouzročiti jagodina mala lisna uš (Aphis forbesii) i lisna uš (Chaetosiphon fragaefolii). Osim izravne štete sisanjem biljnih sokova, lisne uši mogu činiti i indirektnu štetu prijenosom različitih virusnih oboljenja ili izlučivanjem medne rose stvarati uvjete za razvoj drugih parazita. Obično napadaju najmlađe zelene dijelove biljke. Suzbijaju se ako je potrebno primjenom insekticida u razdoblju pred samu cvatnju ili ranije.

Pipe

Ovo su polifagni štetnici, a mogu napraviti značajne štete u nasadima jagode. Kao najzastupljenije su vrste iz roda Otiorhynchus. Ličinke žive u tlu i hrane se korijenjem jagoda i time je njihovo suzbijanje otežano. Kako bi se izbjegle ili smanjile štete obavezno se provodi plodored, a prije same sadnje mogu se koristiti zemljišni insekticidi. U nasadima se javlja i pipa jagodine peteljke koja se naziva i jagodin svrdlaš (Caenorhinus germanicus) koja odlaže jaja u peteljke listova i cvjetne stapke, a pri čemu se prekidaju provodni snopovi i dolazi do venuća listova i cvjetova.

U nasadima gdje postoji opasnost od pojave ovog štetnika potrebno je provesti obično dva tretiranja insekticidima, jedno kod kretanja vegetacije i 10-15 dana nakon prve aplikacije. Također vrlo zastupljen je i malinov cvjetar (Anthonomus rubi) koji se ponekad zbog značajnih šteta u jagodama naziva i jagodinim cvjetarom. Ženka odlaže jaja u cvjetne pupove pri čemu oštećuje stapku tako da se pup osuši. Smatra se da jedan cvjetar na 50 m2 može izazvati veće štete. Zaštita se obavlja odmah pri njegovoj pojavi prije odlaganja jaja, a obavezno treba uklanjati korove i biljke s kojih može migrirati u nasad.

Grinje

Najznačajnije grinje koje ako se pojave uzrokuju značajne štete su jagodina grinja (Steneotarsonemus pallidus fragariae syn. Tarsonemus pallidus [Phytonemus pallidus]) i koprivina grinja (Tetranychus urticae). Ženke polažu jaja na naličju lista gdje po razvoju ličinke sišu sokove. Pri većem napadu dolazi do propadanja lisne mase i cijele biljke. Ovi štetnici imaju više od 5 generacija godišnje, a koje se međusobno preklapaju. Suzbijaju se insekticidima u rano proljeće ili nakon berbe, dok se u zaštićenim prostorima preporučuje uporaba prirodnih neprijatelja.

Tripsi

Kao najznačajniji trips koji može uzrokovati značajne štete na jagodama je kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis). On dolazi na velikom broju vrsta, a kod jagoda se javlja najviše u ljeto na izvansezonskoj proizvodnji jagoda za sušnog razdoblja. U nekim sezonama imamo brojnu populaciju ovog štetnika, a zatim ima godina kad ga uopće nema. Osim navedenih štetnika na jagodama značajne štete mogu nastati i od različitih nematoda, puževa, glodavaca, ptica i sisavaca, tako da pri podizanju nasada o tome treba voditi računa. Prilikom aplikacije pesticida u proizvodnji jagoda u obzir treba uzeti vremenske uvjete i potrebe pojedinih parazita za razvojem te naravno i fenofazu biljke za čije određivanje koristimo BBCH skalu (raspon od 0 do 100). Problem u zaštiti jagoda predstavlja obavljanje berbe svakih nekoliko dana do završetka, i tada proizvođači imaju na raspolaganju mali broj pesticida zbog zadovoljavanja karence i tolerance.

Octena muha

Najopasnija je invazivna vrsta octene muhe (Drosophila suzukii) podrijetlom iz Azije. Za razliku od većine ostalih octenih muha koje napadaju prezrele ili oštećene plodove, ženke ove vrste odlažu jaja u plodove koji dozrijevaju u nasadu. Iako se radi o novom štetniku (prva pojava u Hrvatskoj 2010. godine) već sada pričinjava značajne štete u pojedinim nasadima. U budućnosti možemo očekivati pojavu Drosophila suzukii u većini nasada jagode te je potrebno poduzimati mjere praćenja pomoću lovki s atraktantima (najčešće jabučni ocat) kako bi se utvrdila prisutnost i potreba za primjenom insekticida.

Korisni organizmi u uzgoju jagoda

U intenzivnoj proizvodnji jagoda prvi korisni organizmi uneseni od strane čovjeka u nasade bili su kukci oprašivači i to pčele (košnice). Kasnije su uvedene uglavnom za zaštićene prostore i košnice s bumbarima. U borbi protiv štetnika sve širu primjenu nalaze brojni predatori koji se hrane štetnim organizmima.

Kao najznačajnije možemo spomenuti: Orius insidiosus i Neoseiulus cucumeris za suzbijanje kalifornijskog tripsa; Stratiolaelaps scimitus za nematode i tripsa; Adalia bipunctata, Hippodamia convergens, Chrysoperla rufilabris i Aphidius colemani za lisne uši; Phytoseiulus persimilis, Neoseiulus californicus i Neoseiulus cucumeris za grinje. Osim predatora, zadnjih godina sve više se istražuje utjecaj gljiva, bakterija i ostalih organizama na rast i rodnost jagode te se neki preparati na bazi onih vrsta koje imaju povoljan učinak već koriste u uzgoju jagoda. Kao najznačajniji preparati su na bazi endomikoriznih gljiva, zatim vrsta iz rodova Trichoderma i Bacillus.

Biljni regulatori rasta jagoda i biostimulatori

U začecima programirane proizvodnje kad želimo brati jagode izvan glavne sezone počeli su se koristiti biljni regulatori rasta i biostimulatori. Danas je ova praksa uvedena u intenzivnu proizvodnju jer njihovom primjenom možemo osnažiti biljku koja je tada manje podložna stresu. Također, pomoću njih mogu se olakšati pojedini zahvati u nasadu, povećati kvaliteta ploda i ukupan urod.