Pravilna priprema tla za uzgoj voćnih vrsta je jedna od najbitnijih mjera. O njoj će ovisiti eksploatacijski vijek i ostvareni prirodi te kvaliteta plodova. Iako postoje neki univerzalni čimbenici pripreme, specifičnosti variraju u odabranoj voćnoj vrsti.

Polazi se od pretpostavke da je selekcija najpovoljnijeg prostora za podizanje nasada već odrađena, a potom i kemijska analiza zemlje. Priprema tla ovisi o tome u kakvom je ono prvotnom stanju bilo. Ako je to zemljište do sada bilo iskorištavano u svrhu ratarskog ili povrćarskog uzgoja, tada posebnih zahvata neće biti. Međutim, ako je prisutna trajna drvenasta vegetacija (voćnjak, grmlje, šuma) tada nije dovoljno navedene kulture samo ukloniti. Tada iz zemljišta treba povaditi i sve panjeve i veće žile (što više žila to bolje) kako ne bi došlo do razvoja nepoželjnih bolesti u tlu.

Osim toga takva zemljišta bi trebala mirovati nekoliko godina uz uzgoj biljaka u plodoredu, kako ne bi došlo do razvoja truleži na uzgajanoj jagodastoj voćnoj vrsti. Navedeno razdoblje se može iskoristiti i za zelenu gnojidbu čime će se povećati sadržaj humusa u tlu. Osim toga može se održavati i ugar. Pri tome će se pomoću herbicida pristupiti suzbijanju korova (što je kod uzgoja jagode iznimno bitno).

Mikrodepresije na parceli treba izravnati pomoću mehanizacije kako na njima ne bi došlo do zadržavanja vode. To je glavni uzrok pojave i širenja određenih bolesti. Ako dolazi do zadržavanja vode, potrebno je napraviti drenažu. Ukoliko se drenaža ne izvede zadovoljavajuće, na dijelu gdje je prisutan višak vlage, utoliko će doći do odumiranja ili kržljanja nasada.

Agromeliorativna gnojidba

Agromeliorativna gnojidba je sljedeći iznimno bitan zahvat. Na temelju kemijske analize tla dodaju se točno definirane količine organske tvari i elemenata (najčešće fosfora i kalija). Cilj agromeliorativne gnojidbe je tlo učiniti dovoljno „plodnim“ kako bi se omogućili zadovoljavajući prirodi uzgajanih jagodastih voćnih vrsta. Agromeliorativna gnojidba se izvodi prije obrade tla.

Prije se obično izvodila prije duboke obrade tla, međutim onda većina gnojiva završi na dnu brazde i kod kultura s plićim korijenom ne bude dovoljno iskorištena. Stoga preporuča se za jagodu primijeniti nakon duboke obrade, a prije plitke obrade, a kod većine ostalih jagodastih kultura (malina, kupina, ribiz itd.) pola prije duboke obrade, a druga polovica prije plitke obrade.

Priprema za sadnju jagoda na foliju

Osim navedenih elemenata, ako je pH nepovoljan moguće je pristupiti njegovoj korekciji. Željeni pH tla varira u ovisnosti o odabranoj jagodastoj voćnoj vrsti koja će se saditi. PH bi se trebao kretati za: jagodu od 5,5 do 6,5; malinu i kupinu od 6 do 7; borovnicu od 4,2 do 5,2; ribiz od 6,2 do 6,5; aroniju od 5,1 do 6,5 (tolerira i veći); goji od 6,5 do 7 itd. Najčešće je potrebno povisiti pH.

Podizanje se obavlja kalcifikacijom, a kod većih zahvata ne provodi se od jedanput (kako ne bi došlo do imobilizacije određenih hranjiva), već postepeno (najkraće unutar 2 godine te se stoga može početi i za vrijeme mirovanja zemljišta). Za zakiseljavanje tla (borovnica zahtijeva kiselo tlo) mogu se koristiti elementarni sumpor, gnojidba dušičnih gnojiva koja sadrže amonijski (NH4+) (kao amonijev nitrat, urea, amonijev fosfat i amonijev sulfat) oblik dušika i određeni organski materijal.

Ukoliko je potrebno zakiseliti tlo, utoliko je elementarni sumpor najbolja opcija, jer većina poljoprivrednika želi brže rezultate. Bakterije u tlu pretvaraju sumpor u sumpornu kiselinu i time smanjuju pH tla. Kako bi proces protekao normalno, elementarni sumpor se mora unijeti u tlo. Potrebno je napomenuti da je to biološki proces (spor), a ne kemijska reakcija (rapidan). Bakterije nisu dovoljno aktivne tijekom zime. Stoga će aplikacija kasno u jesen imat mali učinak na promjenu pH u sljedeće proljeće.

Većina organskih malčeva povisuje pH tla, no postoje neki koji mogu smanjiti pH tla kao npr. malč od borovih iglica, od borove kore, hrastova lišća (inicijalno poveća pH tla, no kontinuirana primjena ovog malča uzrokuje smanjenje pH), tresetne, mahovine itd. Navedene količine u agromeliorativnoj gnojidbi definira stručna osobna nakon obavljene kemijske analize tla. Nakon agromeliorativne gnojidbe sljedeći zahvat je obrada tla. Sastoji se od duboke i plitke obrade. Duboka obrada (duboko oranje ili rigolanje) varira o uzgajanoj kulturi (o dubini rasprostiranja korijenovog sustava) i tipu tla.

Kod jagode se treba obaviti na dubinu od 30 do 40 cm. Kod maline i kupine na dubini od 30 (kod dubokih i lakših tla) ili 40 cm (teža, zbijena, plića tla). Kod ribiza se treba obaviti na dubinu od 40 (lakša tla) ili 50 cm (teža tla), borovnice od 40 cm itd. Plitka priprema tla se obavlja neposredno pred sadnju. Tada se tanjuračom, frezom i drljačom obavi fina priprema gornjeg sloja tla te unosi gnoj u tlu. Kod jagode to treba biti minimalno do 25 cm kako bi stroj mogao napraviti gredice. Neke jagodaste voćne vrste, kao npr. američka brusnica, imaju nešto drugačiji način pripreme zemljišta jer se biraju tereni koji se mogu potopiti vodom. Sve kako bi se lakše obavila berba (s obzirom da podnosi suvišak vode i plod ima međustanične vakuole ispunjene zrakom što omogućava da pri „vodenoj berbi” ispliva na površinu).

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakTradicionalni sirevi sjeverne Hrvatske
Sljedeći članakOtpornost voćki na niske temperature
Avatar
Asistent na zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: učinak agroekoloških čimbenika na kakvoću voća, introdukcija manje poznatih voćnih vrsta, podloge voćaka i lupinasto voće. Pred diplomski studij, usmjerenje hortikultura, je završio na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu 2013. godine na temu „Djelovanje podloga na kakvoću plodova voćaka“. Diplomirao je na istoj znanstvenoj ustanovi 2015. godine, usmjerenje voćarstvo, na temu: „Vegetativni i generativni rast i kakvoća ploda crne bazge (Sambucus nigra L.)“. Trenutno je zaposlen kao asistent na zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje sudjeluje u provedbi europskog projekta na temu nisko pesticidne, održive proizvodnje voća. Znanstveni interesi su: učinak agroekoloških čimbenika na kakvoću voća, introdukcija manje poznatih voćnih vrsta, podloge voćaka i lupinasto voće.