Ekološki uzgoj kupusa za kiseljenje

227
ekološki uzgoj kupusa

Ekološki uzgoj kupusa zadnjih godina dobiva sve veći zamah, kao i uzgoj ostalog voća i povrtnih kultura. Kontrolirana primjena pesticida dopuštenih u ekološkoj proizvodnji, uzgoj na površinama bez kontaminacije i upotreba organskih gnojiva odlike su ekološke proizvodnje. Od svih kupusnjača u Hrvatskoj, upravo je najveća proizvodnja kupusa.

U ekološkoj proizvodnji kupusa važno je da sjeme bude kontroliranog podrijetla iz ekološkog uzgoja. Kupus sadrži u prosjeku 6-10 % suhe tvari, 4-1 % ugljikohidrata, 1-2 % bjelančevina te 3-50 mg C vitamina, po čemu ima iznimnu važnost u ishrani tijekom zimskih mjeseci. Danas se sve više prepoznaje zdravstvena vrijednost kupusa.

Tablica 1. Hranidbena vrijednost kupusa

Prve godine kupus stvara vegetativne organe, a druge cvjetno stablo i sjeme. Najbolje uspijeva u prohladnom i vlažnom podneblju. Optimalna temperatura za rast je 15-18 ºC i tada sjeme klije i niče za 3-4 dana. Visoke temperature, iznad 25 ºC djeluju štetno na rast i razvoj glavice. U fazi rozete izdrži temperaturu od –3 do –5 ºC, a neke sorte i do –8 ºC. Starije biljke bolje podnose niske temperature, bez štetnih posljedica mogu izdržati do –12 ºC, pa i niže temperature. Prema svjetlosti ima umjerene zahtjeve, ali ne podnosi jako zasjenjivanje, osobito u fazi presađivanja te savijanja i porasta glavice. S obzirom na klimatske uvjete, kod nas se kupus obavezno navodnjava.

Ekološka proizvodnja kupusa vrlo je zahtjevna, te su za uspješan uzgoj potrebni češći pregledi nasada (i više puta tjedno) kako bi se pravovremeno spriječio razvoj bolesti i smanjio broj štetnika. Suvremena ekološka proizvodnja kupusa moguća je, i to uz visoke i kvalitetne prinose, zahvaljujući sve većoj paleti pripravaka za profesionalan ekološki uzgoj.

Značajnije bolesti i problemi                 

U proizvodnji kupusa postoje ekonomski važne gljivične i bakterijske bolesti. Na početku proizvodnje često se  susrećemo s problemom polijeganja rasada (Pythium spp., Rhizoctonia solani, i dr.) i venuća (Fusarium oxysporum). Osnovne mjere zaštite jesu plodored i osiguranje najpovoljnijih uvjeta za klijanje, rast i razvoj, pri kojim će se razviti čvrste presadnice koje brzo prolaze osjetljivu fazu razvoja. Za uspješnu borbu protiv ove skupine bolesti rješenje se nalazi u kompetitorskim korisnim organizmima koji se unose u supstrat prilikom sjetve ili sadnje u polje ili plastenik. Takvi pripravci djeluju na uspješno klijanje, rast i razvoj, rast korijenovog sustava te onemogućuju razvoj patogena oduzimajući im prostor i hranu.

Presadnice kupusa

Prije same sjetve ili sadnje potrebno je u tlo unijeti optimalne količine hraniva te tokom vegetacije biljke prihranjivati. Osnovna gnojidba preporuča se obaviti dozvoljenim gnojivima kojima u tlo unosimo 45 % organske mase i različite količine hraniva za dobar start i razvoj. Nakon sadnje potrebno je obaviti prihranu dušikom. Kupus kao i većina povrtnih kultura zahtijeva veću količinu kalija.

Izbor kultivara i sadnja

Dvije se osnovne grupe kultivara razlikuju po boji: bijeli s bijelim listovima unutar glavice i crveni s antocijanom i u unutrašnjim listovima. Rani kultivari dolaze za berbu 55 do 80 dana nakon sadnje. Srednjekasni i ljetni stignu za 81 do 100 dana, kasni jesenski za 101 do 150 dana, a zimski i ozimi u mediteranskom području i za više od 200 dana. Zahvaljujući velikom izboru kultivara različite dužine vegetacije, sjetva i sadnja kupusa može se dobro uskladiti s planiranim razdobljem berbe. U kontinentalnom području razdoblje berbe traje od kraja travnja za ozime kultivare, odnosno za najranije proljetne od kraja svibnja do kraja studenoga. U mediteranskom području dobrim usklađivanjem rokova sjetve i sadnje kultivara u sustavu navodnjavanja, kupus se može brati cijele godine. Za razdoblje uzgoja odlučujuća je mikroklima proizvodnog područja. Razmak sadnje ovisi o habitusu kultivara, namjeni proizvoda i načinu međuredne obrade i drugih agrotehničkih mjera. Najraniji ozimi kultivari sitnih srcolikih glavica (0,7-1 kg) sade se na razmak 40 do 60 cm red od reda i 30 do 40 cm u redu.

Tablica 2. Mogući rokovi sjetve, sadnje i berbe kultivara kupusa u ekološkoj proizvodnji
Kupus za berbu

Berba kupusa

Kad se glavica potpuno ispuni i postane čvrsta, što se ocjenjuje pritiskom rukom, zrela je za berbu. U nekih kultivara rub zadnjeg lista koji omata glavicu zavije se prema van. Bere se ručno, rezanjem ispod glavice, a istovremeno se odstrane listovi koji je sasvim ne omataju. U proizvodnji za tržište i preradu na većim površinama prednost ima jednokratna berba. Ubrani kupus se slaže u kašete prema zahtjevima tržišta za prodaju. Uz suvremene tehnologije prinos hibridnih kultivara kupusa u ranoj proizvodnji može biti 25 do 35, u ljetnoj 30 do 40 t/ha. U vrijeme berbe kupus treba pažljivo rukovanje da se što manje oštećuje. Ako je berba ručna, obično se već u polju s glavice odstrane svi oštećeni listovi. Glavice se također mogu pakirati  u vreće za prodaju prema potrebi. Zaključno, u Hrvatskoj postoji velika mogućnost povećanja proizvodnih površina pod kupusom, osobito u sve traženijem segmentu ekoloških proizvoda.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje