Danas je česta pojava da stanovnici većih gradova uzgajaju vlastito povrće u posudama na balkonima, terasama i prozorima. Stoga razlikujemo uzgoj lisnatog povrća za vlastite potrebe kućanstva i cjelogodišnji komercijalni uzgoj većih količina od kojih gospodarstva ostvaruju pristojan dohodak, te podmiruju mirovinske, zdravstvene i porezne obveze. Neke procjene govore da u svijetu 75 % proizvođača uzgaja povrće za vlastite potrebe, a 25 % uglavnom proizvodi za tržište (UNDP).
Konzumacija raznolikog i sezonskog povrća bogatog vrijednim sastojcima pozitivno utječe na ljudsko zdravlje. Uzgoj lisnatog povrća je prisutan u gotovo svakom vrtu. Za razliku od drugih povrtnih skupina lisnato povrće predstavlja vrlo heterogenu biljnu grupu od kojih se većina u prehrani koristi sirovo (salata, endivija, radič, riga i matovilac), a neke se vrste kuhaju (špinat, blitva). Prema načinu uzgoja najčešće ih proizvodimo tijekom cijele kalendarske godine na otvorenim gredicama ili zaštićenim prostorima (plastenici, staklenici) (npr. salata, endivija, radič), te značajno manje na hranjivim otopinama (hidroponija) (npr. riga ili rikola, matovilac). Vrlo često ih vidimo na otvorenim i manjim gredicama samo za vlastite potrebe u urbanim vrtovima ili okućnicama ruralnih prostora.
Kratka vegetacija
Lisnato povrće ima uglavnom kratku vegetaciju (manje od 60 dana), tijekom koje su cilj uzgoja listovi koji formiraju rozetu ili glavicu, a uglavnom su namijenjeni svježoj potrošnji. Iz tih razloga sredstva za zaštitu bilja na lisnatom povrću osim učinkovitosti na najvažnije kategorije neželjenih organizama i selektivnosti za kulturnu biljku, moraju osigurati stroge toksikološke zahtjeve prema maksimalno dopuštenim ostacima (MDK) u vrijeme berbe i stavljanja na tržište (rezidui)! Stoga je broj registriranih kemijskih sredstva za zaštitu bilja za primjenu na lisnatom povrću u našoj zemlji relativno malobrojan.
Osim izravnih mjera suzbijanja neželjenih organizama primjenom kemijskih sredstva za zaštitu bilja, u lisnatom povrću možemo smanjiti štete od uzročnika bolesti, štetnika i korova različitim drugim (“ne-kemijskim“) mjerama: agrotehničkim, mehaničkim, fizikalnim i biološkim.
Biološke mjere zaštite zadnjih godina u proizvodnji lisnatog povrća postaju redovita praksa, te obuhvaćaju očuvanje i privlačenje prirodnih neprijatelja u vrtovima (npr. sjetva cvjetnih traka ili pojasa uz rubove povrtnih usjeva, gradnja nastambi za korisne kukce) ili primjenu bioloških pripravaka (biopesticida).
Biološki pripravci (biopesticidi) obuhvaćaju makrobiološke i mikrobiološke agense, derivate nekih organizama (naturalite) i prirodne (botaničke) pripravke. Ovom prilikom navodimo samo najvažnije biološke pripravke za suzbijanje najvažnijih neželjenih organizama životinjskog podrijetla – kukaca!
Biološko suzbijanje štetnih kukaca
…
Tablica 1. Neke vrste *makrobioloških agensa na našem tržištu za biološko suzbijanje nekih štetnika u povrćarstvu
…
Tablica 2. Neki bioinsekticidi dopušteni u našoj zemlji za profesionalnu primjenu kod uzgoja nekih vrsta povrća (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/)
…
Jačanje otpornosti biljaka
…
Tablica 3. Registrirani botanički (biljni) pripravci insekticidnog učinka na našem tržištu, a mogu se koristiti na svim vrstama lisnatog povrća
…
Tablica 4. Osnovne prednosti primjene bioloških pripravaka (biopesticida):
…
