Danas je česta pojava da stanovnici većih gradova uzgajaju vlastito povrće u posudama na balkonima, terasama i prozorima. Stoga razlikujemo uzgoj lisnatog povrća za vlastite potrebe kućanstva i cjelogodišnji komercijalni uzgoj većih količina od kojih gospodarstva ostvaruju pristojan dohodak, te podmiruju mirovinske, zdravstvene i porezne obveze. Neke procjene govore da u svijetu 75 % proizvođača uzgaja povrće za vlastite potrebe, a 25 % uglavnom proizvodi za tržište (UNDP).

Konzumacija raznolikog i sezonskog povrća bogatog vrijednim sastojcima pozitivno utječe na ljudsko zdravlje. Uzgoj lisnatog povrća je prisutan u gotovo svakom vrtu. Za razliku od drugih povrtnih skupina lisnato povrće predstavlja vrlo heterogenu biljnu grupu od kojih se većina u prehrani koristi sirovo (salata, endivija, radič, riga i matovilac), a neke se vrste kuhaju (špinat, blitva). Prema načinu uzgoja najčešće ih proizvodimo tijekom cijele kalendarske godine na otvorenim gredicama ili zaštićenim prostorima (plastenici, staklenici) (npr. salata, endivija, radič), te značajno manje na hranjivim otopinama (hidroponija) (npr. riga ili rikola, matovilac). Vrlo često ih vidimo na otvorenim i manjim gredicama samo za vlastite potrebe u urbanim vrtovima ili okućnicama ruralnih prostora.

  Kratka vegetacija

Lisnato povrće ima uglavnom kratku vegetaciju (manje od 60 dana), tijekom koje su cilj uzgoja listovi koji formiraju rozetu ili glavicu, a uglavnom su namijenjeni svježoj potrošnji. Iz tih razloga sredstva za zaštitu bilja na lisnatom povrću osim učinkovitosti na najvažnije kategorije neželjenih organizama i selektivnosti za kulturnu biljku, moraju osigurati stroge toksikološke zahtjeve prema maksimalno dopuštenim ostacima (MDK) u vrijeme berbe i stavljanja na tržište (rezidui)! Stoga je broj registriranih kemijskih sredstva za zaštitu bilja za primjenu na lisnatom povrću u našoj zemlji relativno malobrojan.

Osim izravnih mjera suzbijanja neželjenih organizama primjenom kemijskih sredstva za zaštitu bilja, u lisnatom povrću možemo smanjiti štete od uzročnika bolesti, štetnika i korova različitim drugim (ne-kemijskim) mjerama: agrotehničkim, mehaničkim, fizikalnim i biološkim.

Biološke mjere zaštite zadnjih godina u proizvodnji lisnatog povrća postaju redovita praksa, te obuhvaćaju očuvanje i privlačenje  prirodnih neprijatelja u vrtovima (npr. sjetva cvjetnih traka ili pojasa uz rubove povrtnih usjeva, gradnja nastambi za korisne kukce) ili primjenu bioloških pripravaka (biopesticida).

Biološki pripravci (biopesticidi) obuhvaćaju makrobiološke i mikrobiološke agense, derivate nekih organizama (naturalite) i prirodne (botaničke) pripravke. Ovom prilikom navodimo samo najvažnije biološke pripravke za suzbijanje najvažnijih neželjenih organizama životinjskog podrijetla – kukaca!

Biološko suzbijanje štetnih kukaca

Tablica 1. Neke vrste *makrobioloških agensa na našem tržištu za biološko suzbijanje nekih štetnika u povrćarstvu

Tablica 2. Neki bioinsekticidi dopušteni u našoj zemlji za profesionalnu primjenu kod uzgoja nekih vrsta povrća (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/)

Jačanje otpornosti biljaka

Tablica 3. Registrirani botanički (biljni) pripravci insekticidnog učinka na našem tržištu, a mogu se koristiti na svim vrstama lisnatog povrća

Tablica 4. Osnovne prednosti primjene bioloških pripravaka (biopesticida):

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 1/2020

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakGospodin savršeni
Sljedeći članakRane sorte krušaka
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.