Mahunarke su dio velike obitelji povijuša koje zauzimaju važno mjesto u kulturi i povijesti prehrane većine svjetske populacije. No, mnoge vrste su u našim krajevima manje poznate, iako su vrlo ukusne i bogate hranjivim tvarima. Koje su to neobične vrste i kako se uzgajaju, pročitajte u ovom članku.

Lima grah(Phaseolus lunatus)

Lima grah

Lima grah potječe iz Srednje i Južne Amerike, gdje se uzgaja duže od 2500 godina. U tropskim područjima je višegodišnja biljka, ali većinom se uzgaja kao jednogodišnja kultura. Naraste do 4 m u visinu, a na tržištu se mogu naći determinantni grmoliki tipovi visine od 60-90 cm. Mahuna ima oblik polumjeseca po čemu je vrsta dobila latinsko ime „lunatus“. Duga je 5–15 cm, široka 2–3 cm s po 2–4 sjemenke. Sjemenke su ovalnospljoštene, bijele ili svijetlozelene, ali mogu biti i crvene, ljubičaste, smeđe ili crne. Postoje dva tipa lima graha: krupnozrni i sitnozrni kultivari. Optimalna temperatura za nicanje je 25 ºC, a za rast od 15–25 ºC. Ne podnosi niske temperature i strada pri temperaturi od 0 ºC. Na temperaturama višim od 30 ºC i vlazi zraka manjoj od 60 % cvjetovi se osipaju.

Najbolje uspijeva na dobro propusnim tlima, s pH 6-7. Kultivari niskog rasta sa bijelim i svijetlozelenim zrnom se najviše uzgajaju za preradu. Sije se kad je temperatura tla oko 20 ºC, na razmak između redova 60-90 cm, a u redu 5-10 cm. Zbog duže vegetacije (70-110 dana), potrebno je osigurati navodnjavanje od cvatnje do tehnološke zrelosti. Budući da biljka postupno cvate i razvija mahune, u jednokratnoj mehaniziranoj berbi ne može se ostvariti ukupni kapacitet rodnosti kultivara. Bere se kad prosječni uzorak mladog zrna ima 60-70 % suhe tvari. Za mehaniziranu berbu koristi se adaptirani kombajn za grašak. Prinos mladog zrna može biti 2–3 t/ha. Koriste se u pripremi raznih juha, variva i jela od mesa. Lima grah ima visok sadržaj proteina, vitamina B i C, te minerala (željezo, magnezij, fosfor, kalij). Dobar je izvor dijetalnih vlakana te sadrži topiva vlakna što pomaže regulaciji razine šećera u krvi i snižava kolesterol. Smanjuje rizik od srčanog i moždanog udara.

Mnogocvjetni grah (Phaseolus coccineus)

Mnogocvjetni grah

Ova zanimljiva vrsta potječe iz Srednje Amerike. U Europu je došao u 16. stoljeću, a ponegdje ga zovu i turski grah. Uzgaja se kao jednogodišnja kultura, a u toplijim krajevima kao višegodišnja. Osjetljiv je na niske temperature i brzo strada od slabog mraza. Za cvatnju i zametanje mahuna poželjna je temperatura od 13-15 ºC. Pri visokim temperaturama i suhom zraku odbacuje cvjetove. Otporniji je na bolesti i vjetar te je pogodan za uzgoj na brdskim područjima. Bujnijeg je rasta od graha mahunara te se sije na veći razmak; 1-1,5 m između redova i 60 cm unutar reda. Sije se kad prođe opasnost od proljetnog mraza. Berba je višekratna zbog postupnog sazrijevanja graha. Mahune se beru 60-80 dana od nicanja i to dva puta tjedno jer kasnije dobivaju pergamentni sloj i niti na rubovima mahune. Najviše se cijeni mlado zrno koje je krupno kao kesten i atraktivne je boje. Zbog dekorativnih cvjetova uzgaja kao ukrasna biljka u kućnim vrtovima. Osim mladih mahuna i zrna, konzumiraju se cvjetovi kao salata.

Azuki grah (Phaseolus angularis)

Azuki grah

Azuki grah potječe s Himalaje, a u Kini i Koreji se koristi više od 2000 godina. Kasnije je prenešen u Japan, gdje je danas nakon soje druga najraširenija mahunarka. Suha zrna ovalnog su oblika, tamnocrvene ili smeđe boje, veličine oko 0,5 cm. U Japanu ga kuhaju sa šećerom, čime se dobiva slatka crvena smjesa koja je glavni sastojak mnogih deserata. U azijskoj se kuhinji tradicionalno priprema s rižom, poznato kao crvena riža koja se koristi u posebne prigode. Za poboljšavanje probavljivosti, potrebno ga je prije kuhanja namočiti u vodi oko dva sata. Od zrna se radi brašno. Koristi se za pripremu slatkog tijesta, preljeva za kolače, kolača, slatkih umaka i variva. Zbog velikog udjela bjelančevina koristi se u makrobiotičkoj prehrani. Kuhan sa pšenicom ili ječmom daje obrok s uravnoteženim udjelom bjelančevina i ugljikohidrata. Za razliku od drugih mahunarki sadrži manje masnoća i ulja.

Poznat je kao „čistač organizma“ jer potiče izlučivanje štetnih tvari. Sadrži vitamine A, B, magnezij, natrij, cink i mnoge druge korisne tvari.

Mungo grah (Phaseolus aureus)

Mungo grah

Mungo grah se još naziva zelena soja, iako je po svojim osobinama sličniji azuki grahu nego soji. Podrijetlom je iz jugoistočne Azije, a oko 90 % proizvodnje zastupljeno je u Indiji, Indoneziji i Tajlandu. Jednogodišnja je grmolika biljka kratke vegetacije od 70-140 dana. Može narasti do 80 cm visine. Korijen je razgranat i dopire do 1 m dubine, a redovito ima kvržice simbiotskih bakterija. Mahune su u tehnološkoj zrelosti zelene boje, a u fiziološkoj su crne i dlakave. Osjetljiv je na niske temperature, visoku vlagu zraka i stagnirajuću vodu, a otporan je na visoke temperature i sušu. Uzgaja se na isti način kao niski grah zrnaš, a kod nas se može naći na otocima, gdje se koristi kuhano zrelo zrno u kombinaciji s rižom. Ovaj grah obiluje vitaminima A, B i C. Bjelančevine su u zrnu zastupljene s oko 24 %, lako su probavljive što ga čini pogodnim u prehrani djece i starijih osoba. Škrob iz zrna graha se koristi za izradu posebne prozirne tjestenine u tradicionalnoj kineskoj kuhinji. Zrno se melje u fino brašno od kojeg se rade kruh, deserti i glavna jela. Na tržištu je zastupljen poluproizvod izolirani sojin protein (IMP – Isolated Mung bean Protein) koji je kvalitetan izvor bjelančevina te je dodatak mnogim prehrambenim proizvodima. Klice od mungo graha, najviše se jedu sirove kao dodatak salatama, a mogu se kuhati i pržiti.

Grah metraš (Vigna sesquipedalis)

Grah metraš

Grah metraš potječe iz jugoistočne Azije gdje je najviše raširen. Iako je kod nas još uvijek nedovoljno poznata kultura, može se naći u kućnim vrtovima. U Europi se najviše uzgaja u Nizozemskoj i južnoj Francuskoj.

Grah metraš je bujna penjačica i može narasti do 4 m visine, ovijajući se oko potpore u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Postoje i determinantni tipovi. Mahune su dužine 30-80 cm, okruglog presjeka, svijetlozelene boje s 15-20 smeđih sjemenki. Sjeme graha metraša najbolje klija pri temperaturi od 20-22 ºC. Za vegetativni rast idealne su temperature od 20-30 ºC, a nije osjetljiv na visoke temperature. Mahune se beru se dok su mlade i krhke. Preporuča se brati ih 3 puta tjedno kako bi mahune bile ujednačenije i dale veći prinos.

Dobar je izvor bjelančevina, vitamina A, B i C, željeza, fosfora, kalija, magnezija i mangana. Tipičan je sastojak malezijske i kineske kuhinje, gdje se koristi na razne načine: kuhane, kuhane u pari, u salati i varivima.

Kraljevski tamnocrveni grah – ova vrsta neobičnog graha ima mahunu žute boje s ljubičastim prugama.

Tamnocrveni grah

Vrlo je otporna vrsta i uzgaja se u kućnim vrtovima. Jedinstveni okus čini je popularnom namirnicom u kulinarstvu, a može se jesti u svježem stanju ili kuhana kao varivo.

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakSnaga preciznosti – novi kombajn za stočnu krmu Fendt Katana 650
Sljedeći članakPRILOG BROJA: Kako ubrati i čuvati sjeme povrća i cvijeća?
Gabrijela Vrbetić, mag. ing. agr.
Magistra inženjerka hortikulture, stručna je suradnica Gospodarskog lista i član je Hrvatskog botaničkog društva (HboD). Rođena je 1986. godine. Diplomski studij završava 2011. godine obranom diplomskog rada na temu „Ukorjenjivanje reznica Juniperus squamata 'Blue Star'“,a preddiplomski završnim radom „Plutajući sustav u uzgoju lisnatog povrća“ U periodu od 10.2010. – 01.2011. godine odlazi na stručnu praksu na Agronomski fakultet u Ateni (Grčka), gdje je radila kao tehnolog u hidroponskom uzgoju jagoda na kamenoj vuni. Od 06.2012. – 05.2013. godine radi kao asistent na Zavodu za poljoprivrednu botaniku na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao koautor sudjeluje na simpoziju; 4. Hrvatski botanički kongres (Ljekovite i otrovne biljne vrste Plešivičkog prigorja (SZ Hrvatska), 2013.) Njen tim je 2010. godine osvojio 1. mjesto na natjecanju Case Study Competition za rješavanje poslovnog slučaja „Agregati oko nas“ tvrtke Holcim d.o.o. te nastavlja raditi kod njih na projektu „Holcim Agrocal“ (05. – 09.2011.). Član je Hrvatskog botaničkog društva (HBoD).