Mišjakinja ili crijevac (Stellaria media (L.) Vill.) jednogodišnja je vrsta koja zakorovljuje ozime žitarice, uljanu repicu, šećernu repu, voćnjake i vinograde te ruderalna staništa. Nicanje joj je razvučeno te se odvija tijekom cijele godine, pa u jednoj godini može razviti do četiri generacije (efemera). Ipak, najveći broj poniklih jedinki nalazimo tijekom proljeća i jeseni.

Mišjakinja je dobro prilagođena hladnijim uvjetima, pa podnosi temperature i do -10°C. S cvatnjom započinje u travnju te povezano s razvučenim nicanjem, cvate cijele godine, svaki mjesec. Završetkom cvatnje slijedi osjemenjivanje pa svaki mjesec jedna jedinka može proizvesti od 750 do 30400 sjemenki. Sjemenke su u tlu vijabilne i do 60 godina. S obzirom da je sjeme sitno, obrada tla i premještanje u dublje slojeve smanjit će brojnost poniklih jedinki u polju. Za suzbijanje u ozimim žitaricama, gdje se najčešće može pojaviti u većem broju, dobru učinkovitost postižu uglavnom svi herbicidi namijenjeni suzbijaju širokolisnih korovnih vrsta: 2,4 D, fluroksipir,  tribenuron, amidosulfuron, jodsulfuron, metsufuron-metil, florasulam, klortoluron, bentazon i dr.

Osim što je korovna vrsta, njena ljekovita svojstva primijećena su još u Srednjem vijeku kad se koristila za ublažavanje kožnih oboljenja u obliku masti za liječenje čireva i oteklina. U sastavu listova mišjakinje nalaze se saponini, flavonoidi, glikozidi i razni minerali (kalij, kalcij, bakar, cink, željezo), smola, guma, sluzi, tanine, oksalna i salicilna kiselina, ugljikohidrati, masti, vitamin C i beta-karoten. Stoga se konzumacijom u obliku čajeva, sokova, juha i variva jača imunološki sustav, potiče metabolizam te pospješuje lučenje svih žlijezda.

Također, preporučuje se kod bolesti pluća, protiv katara, kod krvarenja i kašlja, protiv tuberkuloze, hemoroida i sluzi u bubrezima i mjehuru. Osim toga, pogodna je i kao sredstvo protiv povišene temperature.

Cvijet mišjakinje

Koriste se i svježi listovi tijekom cijele godine

Listovi se beru tijekom cijele godine. Za liječenje reuma koriste se svježi listovi mišjakinje koji se uranjaju u rakiju u omjeru 1:2 te ostavljaju tako do četiri tjedna. Svježi listovi preliveni maslinovim uljem u omjeru 1:3 korisni su za liječenje kožnih oboljenja, opeklina i čireva. Ipak, pojedine osobe mogu reagirati osipom na ovakvu vrstu pripravka pa je prije upotrebe potrebno primijeniti ovakvo pripremljenu mast ili ulje na manju površinu tijela.

Za pripremu čaja koriste se dvije do tri čajne žlice potopljene u 2,5 dl prokuhane vode. Ispijanje čaja smanjuje apetit stoga može pomoći i kod mršavljenja. Prevelika konzumacija može dovesti do dehidracije (laksativan i diuretički učinak) i ozbiljnijih neravnoteža u organizmu. Također, trudnice i dojilje bi trebale izbjegavati čaj od mišjakinje kao i kronični srčani bolesnici zbog mogućeg utjecaja na zdravlje krvotoka i mogućih interakcija s lijekovima.

Ljekovitost ove vrste Japanci slave u sklopu „Nanakusa-no-sekku“ (Festival sedam biljaka) koji se održava 7. siječnja  svake godine. Ideja manifestacije jest konzumacijom samoniklih ozimih vrsta kao što su rusomača i mišjakinja, osigurati dugovječnost, zdravlje i „obojenost tanjura“ u hladnim zimskim mjesecima.

Jedan zaista jednostavan, a kreativan recept je pesto s mišjakinjom.

Pesto od mišjakinje

Radi se na način da se u blender stavi otprilike pola šalice oraha, indijskih oraščića ili pinjola, 3 režnja češnjaka, 3 šalice prethodno nasjeckane mišjakinje, 1 žlica limunovog soka, pola šalice ekstra djevičanskog maslinovog ulja, pola žličice soli, prstohvat svježe mljevenog crnog papra te 1/4 šalice svježe naribanog parmezana. Korištenje u sirovom obliku iziskuje ipak određen oprez. Sadržaj saponina u listovima mišjakinje čini je toksičnom pri konzumaciji u većim količinama. Saponini se razgrađuju kuhanjem pa su stoga variva ili juhe sigurnija opcija.

Autori: Katarina Matan, Valentina Šoštarčić, mag. ing. agr., izv. prof. dr. sc.  Maja Šćepanović

Prethodni članakVajgela – rascvjetani ukras vrta
Sljedeći članakObjavljen popis proizvođača vina s utvrđenom kvotom vina za destilaciju
Valentina Šoštarčić, mag. ing. agr.,
Diplomirala na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, smjer Fitomedicina. Stručno se usavršava u Italiji, na Sveučilištu u Padovi. Od 2016. zaposlena je na Sveučilištu u Zagrebu, a od 2017. doktorand je na Zavodu za herbologiju gdje izrađuje doktorsku disertaciju na temu mogućnosti prognoze nicanja korova u usjevu kukuruza. Područje interesa: biologija i ekologija korova, prognozni i bio-ekonomični modeli, primjena smanjenih doza herbicida, adjuvanti, integrirano suzbijanje korova. Valentina Šoštarčić rođena je 1993. u Zagrebu. Srednjoškolsko obrazovanje završava u Općoj gimnaziji u Ivanić Gradu. U rujnu 2014. sjteče titulu sveučilišne prvostupnice inženjerke zaštite bilja obranom završnog rada pod nazivom: “Učinak reduciranih doza topramezona u kombinaciji s adjuvantima na korovne vrste Chenopodium album (L) i Echinochloa crus-galli (L) u usjevu kukuruza”. U sklopu Erasmus programa stručne prakse provodi tri mjeseca (lipanj – rujan 2014.) na Sveučilištu u Padovi, Department of Agronomy, Food, Natural Resources, Animals and Environment (DAFNAE). U lipnju 2015. osvaja Rektorovu nagradu za rad po nazivom „Biološki parametri toplopljubivih korovnih vrsta transfer AlertInf modela iz Italije u Hrvatsku“. Tijekom listopada 2015. godine postaje stipendistica Zaklade Agronomskog fakulteta, a u veljači 2016. godine osvaja nagradu iz Zaklade Milan Maceljski, Hrvatskog društva biljne zaštite na 60. Seminaru biljne zaštite u Opatiji. U veljači 2016. godine završava diplomski studij Fitomedicina obranom diplomskog rada: “Utjecaj razvojnog stadija, doze topramezona i adjuvanata na osjetljivost koštana”. Zaposlena je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu na radnom mjestu asistenta. U siječnju 2017. godine upisuje poslijediplomski doktorski studij Poljoprivredne znanosti. Područje interesa: biologija i ekologija korova, prognozni i bio-ekonomični modeli, primjena smanjenih doza herbicida, adjuvanti, integrirano suzbijanje korova. Članica je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ), Društva za zaštitu bilja Srbije te European Weed Research Society (EWRS).