Zašto je dobro uzgajati heljdu?

Heljda je vrlo stara pseudožitarica koja se uzgaja širom svijeta, a potječe iz planinskog područja srednje i sjeveroistočne Azije. U svijetu se uzgajaju obična i tatarska heljda. Tatarska heljda je otpornija na stresove te se uzgaja na većim nadmorskim visinama gdje su temperature niže, a količina oborina manja. Tatarska heljda je bogata hranjivim sastojcima i bioaktivnim spojevima koji imaju pozitivan učinak na zdravlje.

Kod nas se uglavnom uzgaja obična heljda, ali na vrlo malim površinama. Uglavnom se uzgaja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj gdje postoji tradicija uzgoja i korištenja u prehrani. Zbog vrlo povoljnog kemijskog sastava plodova koji imaju pozitivan učinak na zdravlje ljudi heljdu možemo smatrati funkcionalnom hranom.

Za postrni uzgoj i zelenu gnojidbu

Heljda ostvaruje niske prinose pa se najčešće uzgaja kao postrni usjev. Time se uz pokrivenost površine između glavnih usjeva osigurava i dodatni prihod gospodarstva. Heljda brzo formira veliku vegetativnu masu čime se sprječava razvoj korova pa je važna i kao pokrovni usjev i usjev za zelenu gnojidbu.

Heljda nema velikih potreba za hranivima i manje je osjetljiva na bolesti i štetnike pa je pogodna za ekološki uzgoj.

Za hranidbenu i ljekovitu vrijednost

U prehrani ljudi koristi se zrno (plod) koje ima visoku hranidbenu i ljekovitu vrijednost. U usporedbi s drugim žitaricama heljda ima bolju iskoristivost bjelančevina i bolji aminokiselinski sastav. Sadrži više aminokiseline lizin u odnosu na pšenicu i rižu.

Vrijednost heljde za održavanje zdravlja ljudi proizlazi iz vrlo korisnih sastojaka njenih plodova.

Sadrži fitosterole koji imaju važnu ulogu u reguliranju sadržaja kolesterola. Naime, zbog sličnog molekularnog sastava fitosterola i kolesterola, smanjuje se usvajanje kolesterola u crijevima. Heljda sadrži flavonid rutin koji jača kapilare i arterije i održava ih elastičnim. Rutin štiti krvne žile od oštećenja i formiranja ugrušaka te smanjuje visoki krvni tlak, a utječe i na smanjenje kolesterola u krvi. Najveća koncentracija rutina je u cvjetovima i listovima te u cjelovitom brašnu te se mogu koristiti za obogaćivanje funkcionalne hrane. Tatarska heljda sadrži veću količinu rutina u odnosu na običnu heljdu. Uz rutin heljda sadrži i kvercetin koji ima jako antioksidativno djelovanje i pozitivan učinak na zdravlje. Heljda sadrži i vitamine B₁ (tiamin) i B₂ (riboflavin), a heljdino brašno je bogato i brojnim mineralima koji imaju važnu ulogu u sprječavanju visokog tlaka i anemije. Heljda sadrži holin koji olakšava rad jetre.

Zbog sadržaja dijetalnih vlakana, heljda ima pozitivan učinak na prevenciju raka debelog crijeva. Heljda nema lijepka i lagano je probavljiva pa se koristi kao dijetalna hrana, a mogu je koristiti i ljudi koji boluju od celijakije. Međutim, do onečišćenja glutenom može doći ako se za preradu heljde koriste ista postrojenja kao i za pšenicu.

Za med

U prehrani ljudi koristi se heljdino brašno za proizvodnju kruha ili tjestenina. Najpoznatija je heljdina kaša koja se dobiva od oljuštenog zrna, a koristi se za pripremu raznih jela osobito u Međimurju i Hrvatskom zagorju. Prilikom korištenja heljde treba biti oprezan jer plodovi i stabljika heljde sadrže bjelančevinu fagopirin koja može izazvati alergijske reakcije kod ljudi i životinja. Ljuske koje ostaju nakon ljuštenja plodova mogu se nakon sterilizacije koristiti za punjenje jastuka.

Zbog dugotrajne cvatnje (30 i više dana) heljda je jedna od najboljih medonosnih biljaka. Med dobiven od heljde je taman i ima jači okus nego med od drugih biljaka.

Jako je osjetljiva na mrazeve

Heljda je osjetljiva na visoke temperature i nedostatak vode, osobito tijekom cvatnje što dovodi do slabije oplodnje, a time i manjeg prinosa. Velika količina oborina tijekom vegetacije uzrokuje stvaranje velike vegetativne mase na štetu plodova, a time i prinosa. Heljda je jako osjetljiva na mrazeve. Stoga je treba sijati kad prođe opasnost od mraza. Tatarska heljda je otpornija na niske temperature te se može sijati i u hladnijim područjima.

Heljda se obavezno uzgaja u plodoredu. Najbolji predusjevi za heljdu su krumpir, kukuruz, zrnate mahunarke i strne žitarice. S obzirom na kratkoću vegetacije, heljda se može uzgajati kao naknadni usjev iza ozimih krmnih usjeva ili ranog krumpira, a kao postrni iza uljane repice i strnih žitarica, osim zobi koja ima nešto dužu vegetaciju.

Uspješnost proizvodnje heljde u postrnoj sjetvi ovisi o količini oborina u ljetnom razdoblju.

Obrada tla za heljdu obavlja se na dubinu od 20 – 25 cm u jesen ili u proljeće odnosno nakon žetve predusjeva (kod postrne sjetve). S obzirom da se heljda može početi sijati kad prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva, a to je polovica svibnja, do tada tlo treba održavati čistim od korova i treba spriječiti gubitak vlage iz tla. Stoga se obavlja drljanje ili obrada tla kombiniranim oruđima da se unište korovi i prorahli gornji sloj tla radi sprječavanja gubitka vode.

Količina gnojiva za heljdu ovisi o plodnosti tla i predusjevu. Ako ima previše dušika, dolazi do bujnog vegetativnog rasta, oplodnja cvjetova je manja, a veća je opasnost od polijeganja. Da bi ispravno odredili količinu potrebnih hraniva, bilo bi dobro napraviti analizu tla. Uzimajući u obzir plodnost tla, očekivani prinos i potrebe heljde za hranivima najprikladnija gnojidba bi bila: 40 – 50 kg/ha N, 50 kg/ha P₂O₅ i 50 kg/ha K₂O koja se mogu primijeniti i u obliku organskih gnojiva.

Gustoća sjetve heljde kao glavnog usjeva je 170 – 200 klijavih zrna/m² (40 – 50 kg/ha sjemena), a kao postrnog usjeva 250 – 400 klijavih zrna/m² (60 – 100 kg/ha sjemena). Heljda se sije na razmak redova od 12,5 – 15 (25) cm. Sjetva se obavlja žitnim sijaćicama na dubinu 2 – 4 cm. U Hrvatskoj je u tijeku postupak stavljanja autohtone Varaždinske heljde na listu čuvanih sorata. Možda će i to pridonijeti uzgoju heljde na većim površinama. U RWA Hrvatska d.o.o. može se nabaviti sjeme heljde sorata Bamby i Čebelica. Heljda ima jak početni porast pa se zaštita od korova u pravilu ne provodi.

Heljda neravnomjerno sazrijeva, a zrno se lako osipa. Žetva se obavlja žitnim kombajnom kad oko 80 % zrna na gornjoj trećini biljke ima tamnu boju karakterističnu za zrelo zrno.

Ako se heljda uzgaja kao postrni usjev, čeka se da padne prvi mraz jer to znači kraj vegetacije i onda se obavlja žetva.

Nakon žetve zrno heljde treba što prije osušiti na manje od 14 % vlage. Tek nakon toga se može uspješno skladištiti u odgovarajućim skladištima.