Zašto je dobro uzgajati heljdu?

Heljda je vrlo stara pseudožitarica koja se uzgaja širom svijeta, a potječe iz planinskog područja srednje i sjeveroistočne Azije. U svijetu se uzgajaju obična i tatarska heljda. Tatarska heljda je otpornija na stresove te se uzgaja na većim nadmorskim visinama gdje su temperature niže, a količina oborina manja. Tatarska heljda je bogata hranjivim sastojcima i bioaktivnim spojevima koji imaju pozitivan učinak na zdravlje.

Kod nas se uglavnom uzgaja obična heljda, ali na vrlo malim površinama. Uglavnom se uzgaja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj gdje postoji tradicija uzgoja i korištenja u prehrani. Zbog vrlo povoljnog kemijskog sastava plodova koji imaju pozitivan učinak na zdravlje ljudi heljdu možemo smatrati funkcionalnom hranom.

Za postrni uzgoj i zelenu gnojidbu

Heljda ostvaruje niske prinose pa se najčešće uzgaja kao postrni usjev. Time se uz pokrivenost površine između glavnih usjeva osigurava i dodatni prihod gospodarstva. Heljda brzo formira veliku vegetativnu masu čime se sprječava razvoj korova pa je važna i kao pokrovni usjev i usjev za zelenu gnojidbu.

Heljda nema velikih potreba za hranivima i manje je osjetljiva na bolesti i štetnike pa je pogodna za ekološki uzgoj.

Za hranidbenu i ljekovitu vrijednost

U prehrani ljudi koristi se zrno (plod) koje ima visoku hranidbenu i ljekovitu vrijednost. U usporedbi s drugim žitaricama heljda ima bolju iskoristivost bjelančevina i bolji aminokiselinski sastav. Sadrži više aminokiseline lizin u odnosu na pšenicu i rižu.

Vrijednost heljde za održavanje zdravlja ljudi proizlazi iz vrlo korisnih sastojaka njenih plodova.

Sadrži fitosterole koji imaju važnu ulogu u reguliranju sadržaja kolesterola. Naime, zbog sličnog molekularnog sastava fitosterola i kolesterola, smanjuje se usvajanje kolesterola u crijevima. Heljda sadrži flavonid rutin koji jača kapilare i arterije i održava ih elastičnim. Rutin štiti krvne žile od oštećenja i formiranja ugrušaka te smanjuje visoki krvni tlak, a utječe i na smanjenje kolesterola u krvi. Najveća koncentracija rutina je u cvjetovima i listovima te u cjelovitom brašnu te se mogu koristiti za obogaćivanje funkcionalne hrane. Tatarska heljda sadrži veću količinu rutina u odnosu na običnu heljdu. Uz rutin heljda sadrži i kvercetin koji ima jako antioksidativno djelovanje i pozitivan učinak na zdravlje. Heljda sadrži i vitamine B₁ (tiamin) i B₂ (riboflavin), a heljdino brašno je bogato i brojnim mineralima koji imaju važnu ulogu u sprječavanju visokog tlaka i anemije. Heljda sadrži holin koji olakšava rad jetre.

Zbog sadržaja dijetalnih vlakana, heljda ima pozitivan učinak na prevenciju raka debelog crijeva. Heljda nema lijepka i lagano je probavljiva pa se koristi kao dijetalna hrana, a mogu je koristiti i ljudi koji boluju od celijakije. Međutim, do onečišćenja glutenom može doći ako se za preradu heljde koriste ista postrojenja kao i za pšenicu.

Za med

U prehrani ljudi koristi se heljdino brašno za proizvodnju kruha ili tjestenina. Najpoznatija je heljdina kaša koja se dobiva od oljuštenog zrna, a koristi se za pripremu raznih jela osobito u Međimurju i Hrvatskom zagorju. Prilikom korištenja heljde treba biti oprezan jer plodovi i stabljika heljde sadrže bjelančevinu fagopirin koja može izazvati alergijske reakcije kod ljudi i životinja. Ljuske koje ostaju nakon ljuštenja plodova mogu se nakon sterilizacije koristiti za punjenje jastuka.

Zbog dugotrajne cvatnje (30 i više dana) heljda je jedna od najboljih medonosnih biljaka. Med dobiven od heljde je taman i ima jači okus nego med od drugih biljaka.

Jako je osjetljiva na mrazeve

Heljda je osjetljiva na visoke temperature i nedostatak vode, osobito tijekom cvatnje što dovodi do slabije oplodnje, a time i manjeg prinosa. Velika količina oborina tijekom vegetacije uzrokuje stvaranje velike vegetativne mase na štetu plodova, a time i prinosa. Heljda je jako osjetljiva na mrazeve. Stoga je treba sijati kad prođe opasnost od mraza. Tatarska heljda je otpornija na niske temperature te se može sijati i u hladnijim područjima.

Heljda se obavezno uzgaja u plodoredu. Najbolji predusjevi za heljdu su krumpir, kukuruz, zrnate mahunarke i strne žitarice. S obzirom na kratkoću vegetacije, heljda se može uzgajati kao naknadni usjev iza ozimih krmnih usjeva ili ranog krumpira, a kao postrni iza uljane repice i strnih žitarica, osim zobi koja ima nešto dužu vegetaciju.

Uspješnost proizvodnje heljde u postrnoj sjetvi ovisi o količini oborina u ljetnom razdoblju.

Obrada tla za heljdu obavlja se na dubinu od 20 – 25 cm u jesen ili u proljeće odnosno nakon žetve predusjeva (kod postrne sjetve). S obzirom da se heljda može početi sijati kad prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva, a to je polovica svibnja, do tada tlo treba održavati čistim od korova i treba spriječiti gubitak vlage iz tla. Stoga se obavlja drljanje ili obrada tla kombiniranim oruđima da se unište korovi i prorahli gornji sloj tla radi sprječavanja gubitka vode.

Količina gnojiva za heljdu ovisi o plodnosti tla i predusjevu. Ako ima previše dušika, dolazi do bujnog vegetativnog rasta, oplodnja cvjetova je manja, a veća je opasnost od polijeganja. Da bi ispravno odredili količinu potrebnih hraniva, bilo bi dobro napraviti analizu tla. Uzimajući u obzir plodnost tla, očekivani prinos i potrebe heljde za hranivima najprikladnija gnojidba bi bila: 40 – 50 kg/ha N, 50 kg/ha P₂O₅ i 50 kg/ha K₂O koja se mogu primijeniti i u obliku organskih gnojiva.

Gustoća sjetve heljde kao glavnog usjeva je 170 – 200 klijavih zrna/m² (40 – 50 kg/ha sjemena), a kao postrnog usjeva 250 – 400 klijavih zrna/m² (60 – 100 kg/ha sjemena). Heljda se sije na razmak redova od 12,5 – 15 (25) cm. Sjetva se obavlja žitnim sijaćicama na dubinu 2 – 4 cm. U Hrvatskoj je u tijeku postupak stavljanja autohtone Varaždinske heljde na listu čuvanih sorata. Možda će i to pridonijeti uzgoju heljde na većim površinama. U RWA Hrvatska d.o.o. može se nabaviti sjeme heljde sorata Bamby i Čebelica. Heljda ima jak početni porast pa se zaštita od korova u pravilu ne provodi.

Heljda neravnomjerno sazrijeva, a zrno se lako osipa. Žetva se obavlja žitnim kombajnom kad oko 80 % zrna na gornjoj trećini biljke ima tamnu boju karakterističnu za zrelo zrno.

Ako se heljda uzgaja kao postrni usjev, čeka se da padne prvi mraz jer to znači kraj vegetacije i onda se obavlja žetva.

Nakon žetve zrno heljde treba što prije osušiti na manje od 14 % vlage. Tek nakon toga se može uspješno skladištiti u odgovarajućim skladištima.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje