U ovom broju Gospodarskog lista donosimo još zanimljivog povrća koje, osim zbog svog zanimljivog izgleda i boje, ima i druge povoljne učinke na ljudski organizam.

Ljubičasta blitva – Ova prekrasna vrsta blitve poznata je i pod nazivom „lisnata repa“. Listovi su potpuno ravni, tamnozelene boje, a stabljika je privlačne ljubičaste boje. Vrlo je otporna i može podnijeti vrlo visoke temperature i blaže mrazeve. Može se koristiti kao zamjena za špinat. Vrlo je hranjiva namirnica zbog velikih količina minerala i vitamina te niske kalorijske vrijednosti.

Rabarbara

Rabarbara (Rheum rhabarbarum) je neobična povrtna vrsta jer se uzgaja zbog lisnih peteljki. Ova višegodišnja biljka ima životni vijek do 30 godina, a u uzgoju je obično 7 – 9 godina. Biljka stvara veliku lisnu masu, no plojke lista koje dosežu i do 60 cm dužine nisu za konzumaciju jer sadrže tvar antrakinon koja u većim količinama može biti otrovna i izazvati alergijske reakcije. Cilj uzgoja su isključivo zadebljale lisne peteljke, dužine 30 – 60 cm i širine 2-4 cm, bogate vitaminima, mineralima i organskim kiselinama (jabučnom i limunskom) koje daju karakterističan kiselkasti i osvježavajući okus. Upotrebljavaju se za pripremu juha, umaka, kolača (savijače i pite), sladoleda, kompota, sokova, vina. Rabarbara je biljka umjerene, više prohladne klime vrlo velike otpornosti na niske temperature u fazi mirovanja. U proljeće kad počinje razvoj nove rozete lišća, podnosi kasne mrazeve i temperature do – 4 °C bez oštećenja. Optimalne temperature za rast rabarbare su oko 20 – 25 °C. Ne zahtijeva sunčani položaj, a idealna je za sadnju na rubnim i zasjenjenim dijelovima vrta.

Sorte rabarbare se razlikuju po boji, dužini i debljini lisne peteljke, količini oksalne kiseline te bujnosti rasta. Najbujnije i najprinosnije su sorte bez prisutnosti antocijana (zelenih peteljki). Crveni kultivari su slabije produktivni, no neki od njih imaju blagi okus po jagodama. Većina potrošača preferira dekorativnu rabarbaru crvenih lisnih peteljki s antocijanskim obojenjem i u unutrašnjosti peteljke.

Liker od rabarbare

Sastojci:

800 g stabljike rabarbare

300-400 g bijelog šećera

1 mahuna vanilije

1 stabljika limunske trave (ako nemate koristite koru od jednog limuna ili limete)

750 ml loze (rakije ili vodke)

Priprema: Stabljike rabarbare oprati i narezati na komadiće (2cm) i staviti u jednu veću teglu. Nije potrebno oguliti stablike. Mahunu vanilije prerežite na pola po dužini pa s nožem sastružite sjemenke i stavite u teglu mahunu i sjemenke. Limunsku travu izlupajte tako da se stabljika otvori, također stavite u teglu. Dodajte šećer i rakiju te dobro zatvorite i ostavite 2 – 3 tjedna na hladnom i tamnom mjestu. Teglu povremeno protrestite da se sve dobro pomiješa. Liker procijedite i nalijte u tamne bočice.

Jagodičasti špinat (Chenopodium capitatum) je jednogodišnja biljka, visine do 60 cm. Kao prastaro europsko povrće uzgaja se od 1800. godine, kad ga je zamjenio današnji obični špinat, a jagodičasti je pao u zaborav. Danas se ponovo vraća na europske prostore. Ovo je vrlo neobično povrće koje fascinira izgledom, ali zadovoljava i gurmanske prohtjeve. Lišće je vrlo ukusno i priprema se kao i obični špinat; kuhanjem, dodavanjem u juhe, kao salata, a može se jesti sirovo i zamrzavati. Jagodice nalikuju na bobičasto voće te su vrlo dekorativne i jestive, pomalo bljutavog okusa. Mogu se koristiti za dobivanje prirodne crvene boje. Sije se od ožujka do kolovoza na otvoreno.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je slika-2.-1024x768.jpeg
Jagodičasti špinat

Preporučuje se sjetva vrlo sitnog sjemena u vremenskim razmacima u vrlo fino usitnjeno tlo tako da stalno pristiže svježi mladi špinat. Sije se u redove na razmaku 30 – 40 cm, a u redu 20 – 25 cm. Od sjetve do berbe listova potrebno je 45 dana. Može se uzgajati i u zaštićenim prostorima. U plodoredu bi trebalo izbjegavati uzgoj jagodičastog špinata na istoj površini poslije cikle, blitve i drugih biljaka iz iste porodice. Jagodičasti špinat se može uzgajati i kao neobična atraktivna balkonska lončanica.

Malabarski ili indijski špinat (bijeli i crveni (Basella alba, Basella rubra)) je u našem podneblju sasvim nepoznata vrsta špinata. Iako je subtropska biljka koja raste u Indiji, Africi, Srednjoj i Južnoj Americi gdje je vrlo cijenjena i često uzgajana, s uspjehom se može uzgajati i u našim klimatskim uvjetima do 700 metara nadmorske visine. Malabarski špinat je povrtna kultura vrlo dekorativnog izgleda, mesnatih i sjajnih listova, debele i sočne stabljike, blijedozelene ili crvene boje, za čiji je uzgoj potrebna čvrsta konstrukcija. Ovo je puzajuća vrsta špinata (uvija se suprotno od kretanja kazaljke na satu) koja se osim u kulinarske svrhe uzgaja i zbog svojih vrlo dekorativnih značajki. Uzgoj malabarskog špinata je jednostavan. Siju se po 2 – 3 sjemenke pojedinačno u čašice jogurta napunjene kvalitetnim humusom. Supstrat treba stalno održavati vlažnim, a posude držati na toplom mjestu. Kad biljčice narastu do 10 cm visine i kad prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva (na kontinentu 15.5.), presadnice se sade u dobro nagnojeno tlo, na sunčani i od vjetra zaštićeni položaj.

Malabarski špinat
Plodovi bijelog malabarskog špinata

Prije sadnje na otvoreno, presadnice treba dobro aklimatizirati, tj. postupno privikavati na vanjske uvjete. Osim presadnicama (oštrija klima, veće nadmorske visine), malabarski špinat se u toplijoj klimi (Mediteran) može uzgojiti i izravnom sjetvom sjemena u travnju. Sjetva se obavlja u redove, prorjeđuje se tako da je konačni razmak između biljaka 20 cm, a između redova 30 cm. Najbolje vrijeme za izravnu sjetvu na kontinentu je druga polovica svibnja kad je tlo toplo i prošla je opasnost od mrazeva. Konstrukcija za uzgoj može se izraditi od kolaca visine do 150 cm i razmaka 100-150 cm. Može se uzgajati i na dvije etaže (80 i 150 cm). Stabljika može doseći dužinu od 10 metara. U našim uvjetima, malabarski špinat je pokazao vrlo visoku otpornost na bolesti i štetnike. Zbog krupnih listova, transpiracija je povećana tako da biljke dobro reagiraju na redovito zalijevanje, naročito tijekom toplijih mjeseci. Dok se obični špinat konzumira u proljeće ili u jesen, berba ove vrste špinata moguća je od proljeća do kasne jeseni (prvog mraza), a ubrano lišće se može vrlo dugo čuvati. Svježi listovi se pripremaju kao salata, a prokuhani kao druge vrste špinata. Iz listova se može pripremiti sok i piti kao osvježavajući napitak. Malabarski špinat dobro raste u zajednici s lukom, peršinom, salatom i rotkvicom.

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakStroj za preciznu sjetvu i najsitnijeg sjemena povrća
Sljedeći članakKako do korjenastog povrća bez korova?
Gabrijela Vrbetić, mag. ing. agr.
Magistra inženjerka hortikulture, stručna je suradnica Gospodarskog lista i član je Hrvatskog botaničkog društva (HboD). Rođena je 1986. godine. Diplomski studij završava 2011. godine obranom diplomskog rada na temu „Ukorjenjivanje reznica Juniperus squamata 'Blue Star'“,a preddiplomski završnim radom „Plutajući sustav u uzgoju lisnatog povrća“ U periodu od 10.2010. – 01.2011. godine odlazi na stručnu praksu na Agronomski fakultet u Ateni (Grčka), gdje je radila kao tehnolog u hidroponskom uzgoju jagoda na kamenoj vuni. Od 06.2012. – 05.2013. godine radi kao asistent na Zavodu za poljoprivrednu botaniku na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao koautor sudjeluje na simpoziju; 4. Hrvatski botanički kongres (Ljekovite i otrovne biljne vrste Plešivičkog prigorja (SZ Hrvatska), 2013.) Njen tim je 2010. godine osvojio 1. mjesto na natjecanju Case Study Competition za rješavanje poslovnog slučaja „Agregati oko nas“ tvrtke Holcim d.o.o. te nastavlja raditi kod njih na projektu „Holcim Agrocal“ (05. – 09.2011.). Član je Hrvatskog botaničkog društva (HBoD).