Izgradnja, prirodne pojave i gust promet mogu osiromašiti krajolik, uzrokovati eroziju i gubitak gornjeg sloja tla. Smanjivanje erozije tla važno je za očuvanje tla bogatih hranjivim tvarima i prirodne, ili čovjekovim djelovanjem, oblikovane konfiguracije terena. Korištenje biljaka za suzbijanje erozije izvrsna je biološka metoda za zaštitu krajolika i oblika zemljišta.
Postoje mnoge vrste biljaka za suzbijanje erozije, ali sprečavanje erozije izvornim (autohtonim) biljkama nadopunjuje i naglašava prirodni krajolik. Autohtone biljne vrste bolje su prilagođene okolišu, otpornije pa trebaju manje posebne njege i održavanja. Sprječavanje erozije izvornim biljkama uobičajena je ekološka praksa u gospodarenju tlom.
Od autohtonih drvenastih vrsta nižeg rasta pogodnih za sadnju u kontinentalnom dijelu Hrvatske svakako treba spomenuti glog, svib, bazgu, lijesku. Pomoću ovih vrsta moguće je oblikovati prirodne žive ograde kojima nije potrebna posebna njega i održavanje, a primjenom ukrasnih kultivara može se znatno obogatiti vizura.
Glog
Glog (Crataegus monogyna Jacq.) je grm ili niže drvo podrijetlom iz Europe, Sibira, istočne Azije i sjeverne Afrike. Kod nas se pojavljuje u pojasu hrastovih šuma. Može narasti 5-14 m, guste je krošnje. Kora je mutno smeđa s okomitim narančastim pukotinama. Mlađi izbojci imaju trnove, duge približno 12,5 mm. Listovi dugi 20 do 40 mm, jajoliki su i duboko režnjeviti, ponekad gotovo do sredine, a režnjevi se šire pod širokim kutom. Gornja ploha je odozgo tamnozelena, a odozdo bljeđa. Cvjetovi su dvospolni, pojavljuju se u svibnju do početka lipnja u gronjama od 5-25 zajedno; svaki je cvijet promjera oko 10 mm i ima pet bijelih latica, brojne crvene prašnike i jedan tučak; umjereno su mirisne. Cvjetove oprašuju mušice, pčele i drugi kukci.
Plodovi su mali, ovalni tamnocrveni, dugi oko 10 mm. Zimi su važni za divlje životinje, posebno ptice. Vrlo je dekorativan, naročito u vrijeme cvatnje i plodonošenja. Postoje ukrasni kultivari: ‘Stricta’, ‘Compacta’ – široke, zbijene krošnje s izbojcima bez trnova te ‘Rosea’ – kultivar ružičastih cvjetova. Postoje brojni hibridi, od kojih se neki koriste kao grmlje za sadnju u vrtovima. Najrasprostranjeniji hibrid je C. × media (C. monogyna × C. laevigata), od kojih je poznato nekoliko kultivara, uključujući vrlo popularan ‘Paul’s Scarlet’ s tamno ružičastim dvostrukim cvjetovima.
Svib
Svib (Cornus sanguinea L.) je srednje do velik listopadni grm, naraste 2-6 m, s tamnozelenkasto-smeđim granama i grančicama. Listovi su nasuprotni, dugi 4-8 cm i široki 2-4 cm, jajolikog i duguljastog oblika, i cijelog ruba; zeleni su odozgo, malo blijedi odozdo i hrapavi s kratkim krutim dlačicama. Cvjetovi su dvospolni, mali, promjera 5-10 mm s četiri kremasto bijele latice, nalaze se u grozdovima promjera 5 cm i oprašuju se kukcima. Cvate u svibnju. Plod je kuglasta crna bobica promjera 5-8 mm koja sadrži jednu sjemenku, a dozrijevaju u rujnu. Pretežno raste na svježim tlima.
Kultivar ‘Midwinter Fire’ odlikuje se zlatno žutim jesenjim objojenjem listova, a nakon opadanja listova ostaju goli izbojci koji od baze prema vrhu mijenjaju boju od žute preko narančaste do sjajne crvene do vrha. Orezivanje nije potrebno.
Bazga
Bazga (Sambucus nigra L.) je autohtona europska vrsta. Kod nas se pojavljuje u hrastovom pojasu, uglavnom u ravnici i u brdskim krajevima, na dubljem i svježem tlu. Uspjeva u umjerenoj sjeni. Raste kao grm ili niže stablo do 6 m visine. Kora je duboko izbrazdana, plutasta. Izbojci su sivi, list neparno perast, sastavljen od 5 liski, duljine do 10 cm, tamnozelene, na naličju svjetlije. Cvjetovi su žućkasto bijeli, a pojavljuju se u štitastim cvatovima promjera 10-20 cm. Cvate u svibnju i lipnju. Plodovi su 6-8 mm promjera.
Raste brzo, lako se razmnožava sjemenom, reznicama. Česta je u naseljima, duž prometnica, na šumskim čistinama i uz rub šume. Dekorativna je zbog okruglaste krošnje, složenih tamnozelenih listova i naročito zbog brojnih bijelih širokih štitastih cvatova koji prekrivaju cijelu krošnju. Postoje i ukrasni kultivari kao ‘Aureomarginata’, zlatnožutih rubova liski, ‘Laciniata’, duboko urezanih liski, ‘Black Lace’, duboko urezanih listova tamnijeg obojenja i ružičastih cvjetova, ‘Pyramidalis’ specifičnog habitusa.
Lijeska
Lijeska (Corylus avellana L.) je razgranat grm prirodno rasprostranjen diljem Europe do Male Azije.
U našim krajevima raste u pojasu hrastovih šuma, uglavnom na dubljem i svježem tlu. Kora je glatka, svjetla, izdanci i grane duge i dosta ravne, crvenkastosmeđe, tanke kore. Listovi su okruglasto do široko jajoliki, 6-10 cm dugi, 5-9 cm široki, ušiljena vrha, pri bazi srcoliko urezani, s lica tamnozeleni, bez sjaja, na naličju svjetliji, duž žila dlakavi, sa 6-7 pari bočnih žila, po rubu dvostruko napiljeni. Cvate u veljači i ožujku. Postoji niz kultivara koji se odlikuju dekorativnošću, a za izdvojiti je svakako kultivar ‘Contorta’ uvijenih izbojaka i listova, slabog rasta.
