Sredinom kolovoza u Gradskoj dvorani u Klanjcu održana je radionica ERASMUS+ projekta WiseFarmer koju je organizirala Mreža savjetodavnih službi Jugoistočne Europe(SEASN), jedan od partnera u provedbi ovog međunarodnog projekta koji je namijenjen poljoprivrednicima i poljoprivrednim savjetnicima i ima za cilj potaknuti i dinamizirati primjenu digitalnih tenhologija u poljoprivredi. Kao jednu u nizu završnih aktivnosti u provedbi ovoga projekta, SEASN je organizirao projektnu radionicu s ciljem da zainteresirane aktere procesa digitalizacije poljoprivrede u Hrvatskoj upozna s dosadašnjim rezultatima projekta.
Radionicu je otvorio i vodio dr. vet. med. Milan Husnjak, voditelj Glavnog ureda mreže SEASN. Zahvalio se sudionicima na dolasku na projektnu radionicu koja je bila međunarodna sa sudionicima iz Hrvatske, Slovenije i Srbije. Objasnio je važnost da poljoprivrednici uče jedni od drugih.
–Poljoprivrednicima su glavni i najpouzdaniji izvor informacija upravo drugi poljoprivrednici. Zajedničko stvaranje znanja različitim generacijama pruža priliku da uče u parovima. Vježbe usmjerene na rješavanje problema omogućavaju im da izbjegnu postojeće prepreke na način da jedni drugima budu mentori. To omogućuje uspješan prijenos vještina upotrebe digitalnih alata u lokalni kontekst. One biti povezane sa znanjima lokalnih poljoprivrednika i nadopunjavati ih, naglasio je važnost primjene digitalne tehnologija u poljoprivredi Husnjak.
Povezivanje generacija farme u digitalnom dobu
Izravni cilj projekta je okupljanje mlađih i starijih generacija poljoprivrednika u zajednički program za razmjenu iskustava, pristup kvalitetnim prilikama za učenje, olakšavanja podrške i održivu suradnju za povećanje kompetencija – s jedne strane upotrebom digitalnih alata, a s druge strane primjenom ključnih poljoprivrednih praksi utemeljenih na lokalnom znanju.
Na radionici su održana zanimljiva predavanja. Sudionici su mogli čuti kako su Egon Mudrinić, konzultant iz tvrtke Core Consulting i Vedran Tomić iz beogradskog Instituta za primenu nauke u poljoprivredi – IPN- komparirali stanja i perspektive digitalne transformacije u Hrvatskoj i Srbiji. Domagoj Gorup predstavio je WiseFarmer portret i dosadašnje rezultate projekta koji su postignuti u pet intelektualnih projektnih zadataka:
- provođenje regionalne analize potreba i procjene znanja u svakoj zemlji sudionici ( U Hrvatskoj su provedene dvije ankete u Bedekovčini i Zlataru).
- razvoj metodologije i sadržaja za program učenja i tehniku uspoređivanja za proces odabira mentorskih parova
- stvaranje platforme za suradnju koja pruža sadržaje i funkcije učenja, prikuplja dobre prakse i prikazuje nove digitalne alate (relevantne za regiju); podržava komunikacijske značajke koje omogućuju stalnu razmjenu ideja i znanja, koristeći mobilne i stolne uređaje;
- provedba pilot programa učenja u Srbiji i Mađarskoj,
- opsežno dijeleći rezultate projekata koristeći više kanala i izrada završnog digitalnog priručnika.
Ključni zaključci iz regionalnih anketa
Anketa je provedena na ukupno 265 sudionika u 6 zemalja partnera projekta i dobiveni su sljedeći najzanimljiviji rezultati:
1. 88 % ispitanika su muškarci, a 12 % žene; 44 % ispitanika starije je od 45 godina (11 % je starije od 60 godina), a 56 % je mlađe od 45 godina (18 % je mlađe od 30 godina). Više od polovice gospodarstava u uzorku (54 %) su male, (22 %) srednje i (24 % ) velike farme.
2. Gotovo polovica ispitanika (45%) pruža pomoć ili usluge drugim poljoprivrednicima. Ovo je važan rezultat koji treba uzeti u obzir u vezi sa spremnošću za suradnju.
3. Mobilni telefoni najpopularniji su uređaji među poljoprivrednicima: 85 % ispitanika koristi takve uređaje 17 % njih ima osnovni mobilni telefon bez pristupa internetu, a 83 % posjeduje pametni telefon). To je dalo jasnu naznaku o vrsti uređaja koji će se koristiti u programu učenja WiseFarmer.
4. Poljoprivrednici kažu da im digitalna tehnologija može najviše pomoći u proizvodnji (47%), a manje u pristupu tržištu (25%).
5. Poljoprivrednici s poljoprivrednim obrazovanjem otvoreniji su za nova ICT-rješenja, a koriste i složenija. Međutim,ankete ukazuju na to da je u određenim praktičnim primjenama, iako postoji veći opći interes među poljoprivrednicima s poljoprivrednim obrazovanjem, stvarna stopa korištenja veća među poljoprivrednicima bez takve pozadine. To govori da se aplikacije koje ne zahtijevaju napredne analitičke vještine mogu široko prihvatiti među poljoprivrednicima kojima su one zaista potrebne.
Da nemam robota, ne bih imao ni farmu
Na radionici je postignuta interaktivna rasprava na temu potrebe i mogućnosti digitalizacije u poljoprivredi. Posebno je bila aktualna tema i goruće pitanje uvođenje robota za mužnju. Igor Rešetar, proizvođač mlijeka iz Kuršanca okupljenima je govorio o njegovim prvim iskustvima robota za mužnju na njegovoj farmi i prikazao pozitivne i negativne strane robotske mužnje.
–Bavim se proizvodnjom mlijeka od 2000.g. i povećanjem stada javila se potreba za novim objektom. U planovima za novu farmu 2006. g. razmišljao sam o izmuzištu i opremanju s opremom za praćenje hranidbe, zdravlja, estrusa i sl. i kroz posjete raznim sajmovima, poput onog u Hannoveru i tijekom boravka od dva tjedna na jednoj farmi u Nizozemskoj, vidio sam kako robot za mužnju radi i kad sam zaključio da nabava sve opreme koju sam želio staviti na izmuzište gotovo jednako košta kao robot, onda sam se odlučio na kupnju robota, kojeg sam nabavio prije 10 godina i sad mogu reći da nemam robota, sad više ne bih imao farmu, istaknuo je Rešetar.
Njegova iskustva mogu se nadovezati na iskustva Markusa Wagnera, poljoprivrednika iz Bavarske. On doji sa robotom od 2015. godine i dijeleći svoja iskustva naglašava:
- Korisno je na jednoj farmi osposobiti 2 osobe za održavanje robota u funkcionalnom stanju 24 sata dnevno 365 dana u godini.
- Mužnja do 60 krava s jednim robotom znači manje stresa farmera i krave.
- Ugraditi mogućnost razdvajanja krava prije i poslije robota.
- Najveće opterećenje kod mužnje s robotom je da je potrebno višegodišnje iskustvo za uspješnu primjenu robota.
Primjena agrometeoroloških stanica
Zoran Lovrek iz tvrtke Pinova Čakovec, sudionicima radionice objasnio kako se digitalne tehnologije primijenjuju kod agrometeorloških stanica.
Prvu agrometeorološku stanicu proizveli smo još 1995.g.To nije bila digitalna stanica jer prijenos podataka nije išao digitalnim kanalima. 2010.g. tvrtka Pinova ugradila je tad najmoderniju opciju digitalne tehnologije u agrometeostanicu. Kako se tehnologije brzo razvija, a prošlo je već 10 godina, potrebno je mijenjati proizvod i prilagoditi ga zahtjevima današnjeg tržišta. Uspostavili smo suradnju s Fakultetom elektrotehnike i računarstva u Zagrebu i kroz jedan EU projekt razvijamo novu stanicu i radimo novu softversku platformu koja bi mogla biti konkurentna na tržištu u narednih 10 godina.
–Dosad smo postavili oko 450 CDA stanica , dijelom za potrebe Savjetodavne službe i većih tvrtki, a neke i na obiteljska poljoprivredna gospodarstva, uglavnom voćarima i vinogradarima. Pinova meteostanica je postavljeno oko 300. Ako usporedimo veličinu Hrvatske i usporedimo s regijom južnog Tirola, na području veličine Međimurja postavljeno je oko 500-600 stanica. Cijela Hrvatska ukupno nema toliko, naglasio je poznati međimurski stručnjak.
Upitali smo Lovreka za ekonomsku računicu postavljanja takve stanice.
–Jedna stanica mjeri mikroklimatske podatke na mjestu gdje je postavljena. Financijska isplativost je u voćarstvu već od 2-3 ha, a u ratarskim okvirima od 50ha. Proizvođači koji žele biti konkurentni i ići ukorak s vremenom, trebali bi imati agrometeorološku stanicu.
–Cijena jedne stanice je oko 2,5 tisuće eura. To nije razlog zašto naši poljoprivrednici ne uzimaju te stanice, već je osnovni razlog inertnost uvođenja novih tehnologija. Sve se više govori o pametnoj i preciznoj poljoprivredi. Nekako se nadam da će ljudima „sjesti u glavu“da su nove tehnologije, u ovom slučaju agrometerostanice proizvodi koji im dodaju vrijednost. U svakoj poljoprivrednoj proizvodnji događaju se greške. Rijetki su proizvođači koji ne rade greške. Velika prednost ovih stanica je mogućnost određivanja optimalnih rokova suzbijanja štetnika i bolesti. Uz agrometeorološku stanicu proizvođač treba imati i potrebna agronomska znanja.
–Ako se dogodi problem, uz podatke agrometeostanice on se lakše otkrije i kako ga idući put spriječiti. Stoga smatram da je potrebno kroz ovakve projekte kao što je WiseFarmer digitalno opismenjavati poljoprivrednike. Nove tehnologije su i potrebne i korisne, zaključuje Lovrek.
Na kraju su organizatori radionice obavijestili sve sudionike i zainteresirane da je u pripremi i digitalni priručnik „Povezivanje generacija farme u digitalnom dobu“.
