Sjetva pokrovnih usjeva

Pod pojmom sjetva pokrovnih usjeva podrazumijeva se više različitih mjera održavanja tla uz prisutnost vegetacije na zemljištu. Mjere su s namjerom održanja ili povećanja organske tvari tla, poboljšanja fizikalnih svojstava tla (struktura tla, vodozračni odnosi u tlu), akumulacije dušika u tlu uzgojem mahunarki (leguminoza), poboljšanja mikrobiološke aktivnosti tla, suzbijanja korova biološkim mjerama, odnosno, općenito – podizanja plodnosti tla.

Pokrovni usjevi imaju dodatnu funkciju “pokrivača tla” s namjerom sprječavanja erozije (vodom i/ili vjetrom) i ispiranja hraniva, prije svega nitrata, a time i sprječavanja onečišćenja podzemnih voda. Usjevi koji se uzgajaju s ciljem sprječavanja ispiranja hraniva nazivaju se “usjevi hvatači”. Vrste iz porodice trava veliki su potrošači dušika pa se uglavnom travne vrste i koriste kao „usjevi hvatači“. Pokrovni usjevi posijani u dijelu godine kad je tlo bez glavnog usjeva, (u veći slučajeva, golo) štite tlo od erozije. Biljke korijenovim sustavom vežu čestice tla, a nadzemnom biomasom sprječavaju ispiranje finih čestica tla s površine vodom ili odnošenje vjetrom. Na površini tla se formira malč koji štiti tlo od erozije.

Pokrovni usjevi pospješuju zadržavanje i upijanje vode u tlo i smanjuju površinsko otjecanje. Poljoprivredni proizvođači koji proizvode na tlima ugroženima erozijom, osim o plodoredu, svakako trebaju razmisliti i o sjetvi pokrovnih usjeva. Na tlima ugroženima erozijom učestalost uzgajanih okopavinskih usjeva ovisi o intenzitetu erozije. U područjima s niskim stupnjem erozije okopavine se mogu uzgajati svake druge godine. Međutim, u ranjivim područjima s intenzivnom erozijom okopavine se preporuča uzgajati jedanput u pet ili čak sedam godina.

Kakvi pokrovni usjevi postoje?

Pokrovni usjevi mogu biti jednogodišnje, dvogodišnje ili višegodišnje zeljaste biljke, često i više vrsta biljaka združenih sjetvom. Razlikuju se zimski pokrovni usjevi, ljetni pokrovni usjevi koji se većinom koriste za zelenu gnojidbu, međuusjevi, naknadni usjevi i usjevi usijani u postojeći usjev. Kao zimski pokrovni usjevi uglavnom se koriste različite leguminoze (djeteline, grahorice). Međutim, to mogu biti i ozime žitarice (raž, pšenica, pšenoraž, ječam, zob), i/ili njihova mješavina. Zimski pokrovni usjevi siju se u kasno ljeto/jesen na oranicama koje bi inače bile bez usjeva (golo tlo) tijekom jeseni i zime. Odabrane vrste moraju biti dovoljno otporne na hladnoću kako bi izdržale zimske temperature. Neki poljoprivredni proizvođači kao pokrovne usjeve siju vrste koje će smrznuti tijekom zimskog razdoblja. Zatim u ostatke pokrovnog usjeva idućeg proljeća siju glavni usjev. Za navedenu praksu potrebno je znanje i opremljenost gospodarstva pogodnom poljoprivrednom mehanizacijom i opremom.

Pokrovni usjevi uzgajani ljeti uglavnom imaju namjenu siderata (zelena gnojidba) i koriste se s ciljem proširenja plodoreda uz obogaćivanje tla hranivima. Posebice na slabo plodnim tlima, ili kao priprema zemljišta za sjetvu višegodišnjeg usjeva ili zasnivanje trajnog nasada (voćnjak ili vinograd).

Koriste se različite leguminoze, ali i druge biljne vrste kao što su proso, krmni sirak, sudanska trava, uljana rotkva, heljda ili druge vrste koje će pomoći u poboljšanju fizikalno-kemijskih svojstava tla i “gušenju” korova. Zelena gnojidba podrazumijeva unos svježe, lakorazgradive organske tvari u tlo (nakon cvatnje biljnih vrsta) s namjerom obogaćivanja tla hranivima.

Tablica 1. Biomasa i sadržaj hraniva (kg/ha) u nekim pokrovnim usjevima (Sullivan, 2003.)

Cilj sjetve pokrovnih usjeva je postići ukupno smanjenje troškova na gospodarstvu. I to kroz povećanje prinosa, smanjenje troškova gnojidbe dušičnim gnojivima, smanjenje troškova proizvodnje radi smanjene potrebe upotrebe sredstava za zaštitu bilja, redukciju upotrebe poljoprivredne mehanizacije.

Koju vrstu odabrati?

Odabir vrsta za sjetvu pokrovnog usjeva ovisi o cilju koji se želi postići. Ako je cilj uzgoja pokrovnih usjeva osigurati određene količine dušika za naredni usjev, tada će pokrovni usjev biti iz porodice mahunarki (grašak, grahorica ili djetelina). Ako je cilj uzgoja pokrovnog usjeva suzbijanje korova, zaštita tla od erozije ili sprječavanje ispiranja dušika iz tla nakon glavnog usjeva, tada se za sjetvu pokrovnog usjeva odabiru vrste koje imaju veliku biomasu i dobri su kompetitori korovnim biljkama. Za tu su namjenu najpogodnije biljke iz porodice trava: raž, sirak, sudanska trava i ostale vrste trava.

Danas se na tržištu mogu naći različite vrste ili već gotove smjese sastavljene od nekoliko različitih biljnih vrsta. Izbor vrste ili smjese ovisi o cilju koji se želi postići sjetvom pokrovnih usjeva. Pokrovni usjevi koji se sastoje od smjese različitih vrsta koje pripadaju različitim botaničkim porodicama optimiziraju pozitivna svojstva svake vrste. Tako se pokrovni usjev koji se dobro ukorjenjuje može kombinirati s usjevom plitkog korijena. Takva kombinacija ima za posljedicu bolje iskorištavanje hraniva i vode iz tla s različite dubine, a može pomoći i probijanju „tabana pluga“. Na taj način se narednom glavnom usjevu olakšava dostupnost zaliha podzemne vode.

Tablica 2. Dubina zakorjenjavanja nekih pokrovnih usjeva (Sullivan, 2003.)

Sjetvom pokrovnih usjeva utječe se i na vlagu tla. Pokrovni usjevi troše vodu, ali nakon uništavanja (usitnjavanja) njihove nadzemne mase, biljnim ostacima sprječavaju isparavanje vode iz tla. I živi i uništeni, pokrovni usjevi sprječavaju površinsko otjecanje vode i pospješuju njeno upijanje u tlo. Pozitivni su učinci izraženi samo ako su biljni ostaci ostavljeni na površini tla kao malč. Uništavanje pokrovnog usjeva treba obaviti dva do tri tjedna prije sjetve glavnog usjeva, valjkom i/ili tarupom. Usitnjavanjem nadzemne mase pokrovnog usjeva formira se sloj biljnih ostataka na površini tla (malč) koji čuva vlagu tla i povećava infiltraciju oborinske vode.

U slučaju da je poljoprivredni proizvođač u Zahtjevu za potporu u poljoprivredi za 2022. godinu na ARKOD parceli sjetvu pokrovnih usjeva označio kao ekološki značajnu površinu,obavezan je zadovoljiti uvjete propisane Pravilnikom o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2022. godinu (NN br. 27/22.) i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2022. godinu (NN br. 53/22.).

Postrni usjevi i zeleni pokrov usjevi moraju biti mješavine koje se sastoje od barem dvije kulture navedene u tablici kultura prihvatljivih za ekološki značajne površine u (Tablica 8. iz Priloga 1. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2022. godinu.

Prihvatljive kulture za postrne i pokrovne usjeve

Raž (Secale cereale), zob (Avena sativa), pšenoraž (Triticale), ječam (Hordeum vulgare), talijanski ljulj (Lolium multiflorum), sudanska trava (Sorghum sudanense), sirak-sudanska trava (Sorghum bicolor X Sorgum sudanense), vlasulje (Festuca spp.), vlasnjače (Poa spp.), gorušice (Sinapis alba, Brassica juncea, Brassica nigra), uljana rotkva (Raphanus sativus), krmna rotkva – Rauola (Raphanus sativus L.,var. oleiformis Pers), kanola (Brassica napus ili B. rapa), ozima repica – Perko (Brassica rapa L., cv. Perko), grahorice (Vicia spp.), djetelina inkarnatka (Trifolium incarnatum), aleksandrijska djetelina (Trifolium alexandrium), crvena djetelina (Trifolium pratense), krmni grašak (Pisum sativum), lupine (Lupinus spp.), perzijska djetelina (Trifolium resupinatum), grahor satrica (Lathyrus sativus), facelija (Phacelia tanacetifolia), heljda (Fagopyrum esculentum) i niger (Guizotia abyssinica, L.F. Cass.).

• Postrni usjevi i zeleni pokrovni usjevi na ekološki značajnim površinama moraju biti prisutni najmanje u razdoblju od 20. kolovoza do 15. listopada 2022. godine i na njima se ne smiju primjenjivati sredstva za zaštitu bilja, osim onih koja su prihvatljiva za primjenu u ekološkoj proizvodnji.
• Postrni usjev ili zeleni pokrov treba se nalaziti na oranici minimalno osam tjedana.
• Kulture koje se siju kao ozimi usjev za žetvu iduće godine ili napasivanje nisu prihvatljive kao postrni usjev ili zeleni pokrovni usjev.