Konji su biljojedi, odnosno, životinje koje se hrane prvenstveno biljkama. Probavni sustav im je vrlo osjetljiv i ne mogu povraćati, pa može biti opasno za konje pojesti nešto što ne mogu probaviti.

Probavilo konja sadrži dobre bakterije stvorene za razgradnju hrane koju jedu svaki dan. Konji imaju osjetljiv probavni sustav i nagle promjene u njihovoj hranidbi mogu dovesti do probavnih smetnji i kolika. Sve promjene u hranidbi trebale bi se provoditi postupno tijekom nekoliko dana kako bi se probavni sustav mogao prilagoditi na novu hranu ili novi oblik obroka.

Stalan pristup svježoj i čistoj vodi ključan je za zdravlje konja. Konji također trebaju puno vlakana iz voluminozne krme, stoga se ne treba ograničavati na sijeno. Postoji pojedina hrana za konje, krmiva, koja sadrže uz osnovne hranjive tvari i neke antinutritivne koje treba izbjegavati jer mogu naštetiti konjima i uzrokovati razne zdravstvene poremećaje.

Korovi i otrovne biljke

Konji ne bi smjeli imati pristup niti ih smijemo hraniti otrovnim biljkama kao što su tisa, oleander, lišće crvenog javora, kostriš, paprat i određene sorte stabala trešnje. Ove biljke ili njihovi dijelovi mogu biti otrovne i uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme ili čak biti smrtonosne ako se progutaju. Osim toga, sijeno prirodnih livada ili s nepoljoprivrednih površina koje smo ponekad primorani kupovati od neprovjerenih proizvođača, nerijetko može sadržavati korove i biljke koje mogu naštetiti konjima. Jedna od najpoznatijih od njih je ambrozija.

Otrovna za konje kojima, ako se pojede, može izazvati oštećenje. Zajedničko svojstvo za većinu otrovnih biljaka je da se konstantnom konzumacijom toksični učinak s vremenom povećava, uzrokujući nepopravljivu štetu. Što znači da će se konj razboljeti jednako ako jede male količine nepoželjne biljke tijekom duljeg vremenskog prazdoblja, kao što bi se razbolio ako pojede veliku količinu odjednom. Osim toga i konzumacijom sijena od navedenih biljaka ne prestaje njihova otrovnost. Neželjeni simptomi mogu biti nešto blaži, no u primjeru spomenute ambrozije, konzumacija sijena koje sadrži ambroziju rezultira simptomima gotovo istovjetnim ljudima alergičnim na tu istu biljku.

Voće i povrće

Dok konji mogu konzumirati neko voće i povrće u umjerenim količinama, postoji nekoliko njih koje treba izbjegavati. Avokado, luk, češnjak, rajčice (osobito zeleni dijelovi) i krumpir (sirovi ili nekuhan) mogu biti otrovni ili uzrokovati probavne smetnje kod konja. Povrće iz porodice kupusnjača, poput kupusa, cvjetače ili prokulica sadrži rafinozu za koju je poznato da uzrokuju crijevne plinove zbog kojih konji mogu patiti od grčeva.

Osim povrća, konji trebaju izbjegavati i koštičavo voće te voće sa sjemenkama jer predstavlja opasnost od gušenja i mogu sadržavati toksine. Zeleni dijelovi biljke rajčice srodne su smrtonosnom velebilju i sadrže atropin koji izazva grčeve jer usporava probavu. Sam plod rajčice sadrži hiosciamin, koji povećava broj otkucaja srca i oštećuje probavni sustav konja. Sirov ili kuhan i krumpir je također otrovan za konje. Budući da krumpir pripada obitelji velebilja (Solanaceae L.) nije siguran u hranidbi konja.

Jako se dobro mora paziti čime se hrane konji  Foto: Shutterstock

Hrana s visokim udjelom šećera ili škroba

Konji imaju ograničenu toleranciju na hranu s visokim udjelom šećera i škroba što može poremetiti njihov osjetljivi probavni sustav i povećati rizik od metaboličkih poremećaja, poput laminitisa. Hranu poput slatkiša, čistih žitarica te prekomjernih količina slatkog voća treba izbjegavati ili davati umjereno.

Hrana i pića namijenjena ljudima

Konjima ne treba davati hranu ili pića namijenjene ljudima. Mnoge namirnice, poput čokolade, kofeina, alkohola i određenih začina, mogu biti otrovne za konje. Iako se prije mislilo da je hranjenje konja kruhom bezopasno, otkriveno je da kruh može izazvati blokadu probavnog sustava konja što dovodi do grčeva. Konji u odrasloj dobi ne podnose laktozu te mliječni proizvodi mogu uzrokovati ozbiljne bolove, nelagodu i proljeve te nisu preporučljivi u hranidbi konja.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakRadionice za potencijalne korisnike intervencije 75.01. Uspostava mladih poljoprivrednika
Sljedeći članakPodnošenje zahtjeva za potporu za konjogojstvo za uzgojnu 2024. godinu do 31. siječnja 2025. godine
izv. prof. dr. sc. Goran Kiš
Predstojnik Zavoda za hrannidbu životinja zaposlen na Agronomskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje kao voditelj ili suradnik na nizu modula vezanih s Hranidbom životinja i hranom. Kao autor ili koautor objavio je više od pedesetak znanstvenih i stručnih radova, te održao desetke predavanja na znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu vezanih s problematikom hranidbe preživača, nepreživača i hranjivosti krmiva. Docent dr. sc. Goran Kiš rođen je u Koprivnici gdje završava osnovnu i srednju školu, nakon koje upisuje Agronomski fakultet u Zagrebu, te se na istom u Zavodu za hranidbu životinja i zapošljava. Od 2013. g. postaje docent, te sudjeluje u nastavi kao nositelj tri, te suradnik na još pet modula, preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U okviru nastavne djelatnosti na Zavodu bio je voditelji i član komisija desetaka diplomskih i završnih radova. Kao autor ili koautor do danas je objavio više od 50 znanstvenih i isto toliko stručnih članaka u časopisima koji se bave problematikom proizvodnje i hranidbe životinja. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, te je svoju stručnu djelatnost zaokružio brojnim predavanja iz područja hranidbe životinja, prenoseći svoja iskustva stručnjacima, ali i neposrednim proizvođačima u HR i inozemstvu. Djelovao je kao suradnik na desetak znanstvenih i stručnih projekata MP i MZOS RH vezanim uz problematiku uzgoja, zaštite okoliša i hranidbe domaćih životinja. Dugogodišnji je član Hrvatske mljekarske udruge i World´s Poultry Science Association, te član uredničkog odbora „Mljekarskog lista“ i glavni urednik međunarodnog znanstvenog časopisa „Animal Review“ (Pak Publishing Group, Singapore). Tijekom 1999. g. boravi na stručnom usavršavanju u Wageningen UR Livestock Research, Lelystad, Nizozemska. U lipnju 2000. g. gostuje na Institute National de la Recherche Agronomique (INRA), Rennes, Francuska kao dio tima u utvrđivanju balansa i potreba u Proteinskih krmiva u hranidbi životinja. Dobitnik je i međunarodne stipendije Cochran Fellowship programa, američkog ministarstva poljoprivrede, te boravi od rujna do listopada 2004. u Washingtonu D.C. i na PennState University, Pennsilvania, SAD. Godine 2012. boravi na Malti, Malta College of Science and Technology (MCAST), gdje uspostavlja i predaje na modulu „Applied Animal Health and Nutrition”.