Jazavci su izrazito društvene životinje koje žive u malim grupama, klanovima, ali u izobilju rado podijele svoje nastambe i hranu s drugim klanovima, čak i drugim različitim vrstama životinja.
Na riječ „jazavac“ prva prispodoba kod ljudi najčešće su njegov neobičan izgled ušiljene glave i lica s crnim i bijelim prugama, sićušnih, gotovo nevidljivih očiju. Zbog svoje lake prepoznatljivosti i izgleda zaista je jedinstvena vrsta u životinjskom svijetu. Oduvijek je jazavac izazivao pozornost ljudi, što zbog svojeg neobičnog izgleda, što zbog toga što su ga ljudi rijetko mogli vidjeti svojim očima jer se nastoji kloniti ljudi i uvijek je na oprezu, plah, sramežljiv i preko dana spavajući u svojoj jazbini. Jazavčev život bio je oduvijek teško dokučiv, prekriven velom tajne. Jednostavno je zanimanje za jazavca proizlazilo iz nepoznavanja njegovog nevidljivog načina života i ponašanja daleko od ljudi.
Tako je ostao nedostižan i valjda zbog toga ljudima zanimljiv. Priče o životu jazavca najviše su poticali među ljudima sljedbenici baruna Muenchhausena, najpoznatijeg svjetskog lažova. Jedna od takvih „minhauzenovskih“ priča je o tome kako se jazavca može vidjeti u krađi kukuruza na najneobičniji način. Obično idu u krađu u paru ili u grupi na način da najprije otkinu klipove sa stabljike i onda ih poslože u obliku jednog naramka na trbuh jednog jazavca koji prethodno legne na leđa. Zatim ga drugi jazavac vuče za rep i tegli prema skrovištu. Nemoguće je ne nasmijati se na tu priču, kao i jazavčevoj dovitljivosti i naravno, autoru priče… Ni autor ovoga teksta u priču nije vjerovao dok se u nju jednog predvečerja nije i sam uvjerio na lovačkoj čeki pokraj jednog polja kukuruza. U svakom slučaju jazavac ima zanimljive strategije lova, posebno ježeva, a vješt je i berač voća i vinograda.
Lukavi noćni štetočina
Jazavac (Meles meles) sisavac koji pripada skupini zvijeri doista je različit od drugih šumskih životinja. Ima zaista posebno lice s crnim i bijelim prugama na maloj šiljastoj glavi s jakim čeljustima. Također su mu male uši i sitne oči. Sivo mu je krzno na leđima, a crno s donje strane tijela koje završava kratkim, oko 20 centimetara dugim krznenim repom. Ima zdepasto, ali snažno građeno tijelo dugačko od 70 do 90 centimetara i prosječne težine od desetak pa čak do 25 kilograma. Kratkih je nogu koje završavaju šapama s oštrim kandžama.
Jeste li znali?
Usprkos svojeg bucmastog tijela jazavac može na kraće udaljenosti potrčati brzinom 25 do 30 kilometara na sat. Najčešće se kreće polako i tromo, a njegov gegajući hod daje dojam trapavosti i umora. Tragovi jazavca su također prepoznatljivi. Otisci imaju jastučiće u obliku bubrega i pet prstiju usmjerenih prema gore s dugim pandžama. Jazavac ne razlikuje boje i predmete u okolini zapaža tek kad su u pokretu.
Ispušta glasove koji podsjećaju na svinjsko roktanje. Jazavac je vrlo agresivan i ima jedan od najsnažnijih i najopasnijih ugriza u životinjskom svijetu i ubojite oštre kandže. Ne plaši se sukobiti s puno većom životinjom, čak i vukom ili medvjedom, a lisice i čagljevi ga izbjegavaju. Posebno je agresivan ako osjeti da mu je ugrožen život ili da je mladunčad u opasnosti. Jazavci su uglavnom mesojedi i štetočine koje love zečeve i veće životinje, a također i male sisavce, vjeverice, ptice, guštere, vodozemce i kukce, ali su zapravo svejedi koji jedu i biljnu hranu praveći štete u vrtovima i okućnicama, a u vinogradima svojim šapama otkidaju grozdove kao pravi berači. Vole razno voće, kruške, jabuke, šljive, bobice bazge posebno i šumsko voće, ali i orašaste plodove, čak i korijenje.
Zapravo nisu baš izbirljivi u hrani i nisu aktivni lovci već jedu na što naiđu. Kao i sve noćne životinje jazavci uglavnom traže hranu tijekom večernjih i noćnih sati. Znaju raskopavati i gnijezda osa i bumbara zbog njihovih ličinki. Ipak, najviše vole gliste. U samo jednu noć znaju ih pojesti na stotine, zatim puževe i druge beskralješnjake… Poseban specijalitet jazavcu su ježevi koje svojim pandžama otvaraju i kad se sklupčaju. Jedna je od rijetkih životinja koje su dovoljno snažne da razmotaju ježa iz njegovog obrambenog skupljanja u kuglu i pojedu ga tako da ga pritisne na tlo s trbuhom gore i nahrani se ne dirajući ježeve bodlje. Jazavci su trenutno jedni od najvećih predatora ježeva iako su jazavci i ježevi stoljećima mirno živjeli zajedno. Međutim, s klimatskim promjenama u životnim staništima, jazavci s počeli loviti ježeve radi hrane.
Stogodišnji šumski gradovi i klanovi
Jazavci žive u šumama, uglavnom uz njihove rubove, a najčešće uz oranice i obrađene poljoprivredne površine, pašnjake i livade, pa čak i u blizini naselja, iako vode skriven život. Marljiv je i stručan graditelj. Istovremeno i projektant te izvođač radova. Jazavci su izvrsni kopači. Izabiru dobro drenirano tlo. Svojim snažnim šapama kopaju podzemne prostorije i prolaze s mnogo izlaza za opasnost ili međusobnu komunikaciju i igru. Riječ je o vrlo složenoj gradnji međusobno umreženih i povezanih tunela. Često su u dva kata kako bi se lakše branili od neprijatelja ili neželjenih posjetitelja kao što su lisice, čagljevi ili psi. Zbog toga na prilazima jazbini označavaju svoj teritorij mokraćom i izmetom. Često kompleks nastambi dijeli i nekoliko obitelji, prenoseći nastambe s generacije na generaciju.
Mladunci najčešće ostaju u matičnom klanu, a nakon što odrastu smrtnost jazavaca je mala jer nemaju mnogo prirodnih neprijatelja i populacija se povećava iz godine u godinu. Kao dobro umrežen šumski klan generacijama žive u istoj jazbini koju preuređuju i dograđuju prema potrebi. Neke jazbine jazavaca stare su i više od 100 godina. Pravi jazavčev grad može se u prirodi pronaći na mjestima gdje se nalazi veći broj malih rupa u zemlji zatvorenih hrpama grančica, lišća ili suhe trave. Društvene su životinje koje žive u malim grupama koje se nazivaju klanovi, a čine ga od dvije do 12 jedinki, u prosjeku oko šest životinja s dominantnim mužjakom i ženkom. Jazavci brane teritorij od drugih grupa koje ne pripadaju njihovoj obitelji.
Foto: homeandroost.co.uk
Čiste i uredne životinje
Jazavci su vrlo uredne i čiste životinje. Redovito čiste jazbine i oblažu svježom steljom od trave, lišća, mahovina itd., a odlažu svoj izmet u zajedničkim prostorima poznatim kao nužnici. Oni se često nalaze na granici između teritorija drugih klanovskih skupina. Na taj način istovremeno označavaju i svoj životni prostor. Označavaju ga također i dobro vidljivim utabanim pristupnim stazama da bi mladi što lakše pronalazili svoju jazbinu. I kad je riječ o čistoći, jazavci vole vodu i rado se kupaju. Jazavci tijekom zimskih dana puno i dugo spavaju, ali ne spavaju zimski san. Za to razdoblje godine jazavci se pripremaju u jesen povećanim obrocima. Više spavaju da ne troše energiju i tjelesne masnoće skupljene u jesen. Kad ulaze u zimsko razdoblje (obamrlosti) prethodno počiste jazbinu i pripreme stelju, a zatvore i ulaze.
Jazbinu dijele s drugim vrstama
Ponašanje jazavaca izrazito je društveno, ali ovisi tome ima li u staništu hrane u izobilju ili se u njoj oskudijeva i kolika je njihova brojnost. U nedostatku hrane jazavci postaju zatvoreniji prema pripadnicima drugih klanova. Nastoje živjeti odvojeno i neovisno. Međutim kada su prirodni resursi dovoljni i dostupni, kada vlada izobilje, jazavci rado podijele svoje nastambe i hranu s drugim klanovima jazavaca, ali i s drugim različitim vrstama životinja. Talijanski su biolozi pronašli da su u jazbinama živjele različite obitelji, odnosno klanovi jazavaca, a u nekima su otkrili da su jazavci dopustili da u njihovim jazbinama sklonište pronađe osam vrsta životinja: lisica, kuna bjelica, kuna zlatica, šumski miševi, štakori i nutrije, čak i zec. Nevjerojatan suživot u podzemnom gradu u kojem jazavac održava odnose sa svojim rođacima, ali i s po njega opasnim podstanarima – sve zbog svoje vlastite koristi.
Izvor: Gospodarski kalendar
