U Hrvatskoj se tov pataka uglavnom provodi na obiteljskim gospodarstvima u jedan do dva turnusa godišnje uz korištenje vrlo različitih oblika i vrsta krmnih smjesa. Hrvatska nema niti jednu izvornu pasminu pataka.

Za proizvodnju mesa pataka na obiteljskim gospodarstvima preporučuje se nabava hibridnih pataka (Cherry Valley). One u razdoblju od 49 dana u intenzivnom tovu dostignu masu od 3,4 do 3,7 kg uz konverziju hrane 2,4 – 2,6 kg. Patke se mogu uzgajati na mnogo načina i najčešće govorimo o ekstenzivnom i intenzivnom (zatvorenom) držanju. Bez obzira na način držanja, patke moraju prvih tri do četiri tjedana biti uzgajane u toplim uvjetima u zatvorenom prostoru. Zatim se premještaju na otvoreno ili nekamo drugdje.

Korisno je znati!

Jednodnevne je patke potrebno smjestiti u prethodno pripremljen i dezinficiran objekt. Na betonski je pod potrebno staviti prostirku od hoblovine ili slame koja ne smije biti pljesniva i gnjila, debljine oko 10 cm. Po 1m2 podne površine moguće je naseliti do 20 pataka. Prostor u kojem borave patke treba biti zagrijan na temperaturu od minimalno 32 °C. Vodu je potrebno u objekt staviti nekoliko sati prije dolaska pataka kako bi se zagrijala.

Nakon 3 tjedna potrebno je povećati prostor za držanje pataka tako da na 1 m2 bude do 10 pataka. Nakon tople faze uzgoja pačiće možemo nastaviti uzgajati u istom prostoru ili ih preseliti u druge objekte odnosno pustiti da se koriste ispustom. U slučaju ekstenzivnog uzgoja na otvorenom potrebno je osigurati 10 – 15 m2 zelenog ispusta po jednoj odrasloj patki, odnosno 3-5 m2 po tovnom pačiću do dobi od 7 – 9 tjedana.

Kako su patke vodene ptice, odnosno vole se igrati s vodom u pojilicama i za vrijeme hranjenja često uzimaju vodu, to dovodi do rasipanja iste i stvaranja velikih mokrih površina u peradnjaku. Da bi spriječili nastajanje blata i nehigijenskih uvjeta treba redovito (često i dva puta dnevno) mijenjati stelju oko pojilica. To je neophodan uvjet za siguran uzgoj i brz rast pataka. Rješenje za ovo je uzgoj pataka na rešetkastom podu. On može biti u jednom dijelu objekta (gdje se nalaze pojilice) ili u cijelom objektu.

Meso pataka je delikatesna namirnica

Meso pataka delikatesna je  namirnica, izrazite crvene boje. Kao i ostale vrste mesa, dobar je izvor hranjivih tvari: visokokvalitetnih bjelančevina s odgovarajućim udjelom esencijalnih aminokiselina, oko 21 % (u prsnom mišiću) te oko 1,30 % masti. Meso patke sadrži značajne količine minerala od kojih su najzastupljeniji selen, željezo i bakar. Pačje meso odličan je izvor vitamina B skupine. On, između ostalog, sudjeluje u raznim metaboličkim procesima i pomažu u održavanju integriteta živčanog sustava. Kemijski sastav mesa pataka ovisi o mnogim čimbenicima kao što su dob i spol jedinke, hranidba i stupanj utovljenosti, hibrid, način uzgoja (npr. ekstenzivna proizvodnja) te anatomsko područje koje se promatra.

Patke su vrlo brzo rastuća perad što znači da u intenzivnim uvjetima zahtijevaju kvalitetnu koncentriranu hranu. No, vrlo dobro se snalaze i s zelenom ispašom uz dodatak žitarica nakon tople faze uzgoja, ali uz mnogo sporiji rast odnosno dulji tov. Međutim, uz mnogo sporiji rast, odnosno dulji tov postižu bolju zamašćenost trupova. Time se postiže i bolji okus i senzorsku kvalitetu mesa. U intenzivnom uzgoju i tovu najbolje su se pokazale peletirane krmne smjese starter s 22 % i finišer s 18 % sirovih bjelančevina. Nakon tople faze uzgoja u trajanju od minimalno tri tjedna (ovisno o godišnjem dobu), patke mogu boraviti na zatravnjenim površinama. Tamo se hrane isključivo pašom te im se po volji mogu dati cijele žitarice sljedećih 2 – 3 mjeseca.

Foto: ducksofprovidence.com

Glede klanja utovljenih pataka treba napomenuti da se to klanje mora obaviti u točno određenoj dobi (prvi rok je u dobi od 7 – 10 tjedana, a ostali u razmaku od 45 – 50 dana nakon toga) zbog teškoća u šurenju koje se javlja ako su patke počele sa sezonskim mitarenjem perja.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakAfrička svinjska kuga potvrđena na objektima oko 40 km udaljenosti od hrvatske granice
Sljedeći članakCucamelon – mini meksički krastavac
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.