""

Pripreme za uvođenje Nitratne direktive počele su prije sedam godina, u svrhu toga je izrađen priručnik Načela dobre poljoprivredne prakse. Cilj  je bio uvesti sanitarno-higijenski red u poljoprivredu, a svrha zaštititi vodotokove od zagađenja izazvanog pretjeranim unošenjem dušika u tlo kroz nekontrolirano odlaganje stajskog gnojiva i gnojenje njiva prirodnim ili mineralnim gnojivom. 

U pripremni proces utrošena je ogromna količina europskog novca, iz programa IPARD-a, nakon ulaska Hrvatske u EU kroz program Ruralnog razvoja EAFRD i Mjera od 1 do 7. Rezultati tog ulaganja bit će vidljivi u drugoj polovici 2017.godine, nakon što Nitratna direktiva i službeno stupi na snagu i počne se primjenjivati u praksi.

Onečišćenje tla i voda

Iako je ukorijenjeno shvaćanje kako je gnojenje tla stajskim gnojivom izuzetno ekološki korisno, isparavanjem iz ostavljenog gnojiva na otvorenom polju ili nezaštićenoj zemljanoj podlozi,  ispuštaju se štetne tvari koje dovode do stvaranja efekta staklenika. Dušik koji se, kao što je poznato, u velikim količinama pojavljuje u zraku, nije toliko štetan koliko su štetni određeni dušikovi spojevi, osobito nitrati koje biljke trebaju za rast. Nitrati koje biljke ne iskoriste za sebe odlaze oslobođeni u prirodu, zagađuju vodu, a zbog činjenice što su topljivi u vodi, kišnicom dopiru u podzemne ili površinske vode. 

Radi poboljšanja i očuvanja okoliša i vodotokova, ali i zdravijeg načina proizvodnje hrane, Europska komisija je donijela Nitratnu direktivu. To je  Direktiva Vijeća 91/676/EEZ o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora. Pristupanjem u EU Hrvatska je postala obveznica provedbe Nitratne direktive u poljoprivrednoj proizvodnji. Posljednje četiri  godine bilo je vrijeme prilagodbe, a od 1. srpnja ove godine kreće i njezina puna primjena.

Ministarstvo poljoprivrede, u suradnji s tadašnjim Hrvatskim zavodom za poljoprivrednu savjetodavnu službu (danas Savjetodavna služba) i Ministarstvom zaštite okoliša, izradilo je priručnik Načela dobre poljoprivredne prakse, koji je od početka 2009. godine dostupan na mnogim internetskim stranicama i u uredima Ministarstva poljoprivrede, okoliša, Savjetodavne  službe, Agencija za poljoprivredne poslove, poljoprivrednim udrugama i slično. U toj se brošuri detaljno opisuju i obrazlažu načini i pravila primjene Nitratne direktive.

Pripremne radnje

Hrvatska je tijekom 2012.godine proglasila svoje zone osjetljive i ranjive nitratima, koje baš i nisu ravnomjerno raspoređene. Područja ranjiva na nitrate nalaze se većim dijelom u Istarskoj, Međimurskoj, Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji, kao i samom gradu Zagrebu, a dijelom  se ubrajaju i općine iz Krapinsko-Zagorske, Primorsko-Goranske, Sisačko-Moslavačke i Vukovarsko-Srijemske županije. Nažalost, radi nepoznatog razloga veliki dio Slavonije i Baranje nije uvršten u područja ranjiva na nitrate. Od ukupnog broja od 552 općine, 75 općina je u zonama ranjivim nitratima, a 235 općina u preliminarno ranjivim zonama. Određene ranjive zone pokrivaju 52,9 % teritorija Hrvatske (to znači gotovo 30.000 km2), od kojih su 9 % ranjive zone i 43,9 % preliminarne ranjive zone. Dakle, Hrvatska se odlučila na zaštitu selektivnih i specifičnih područja za razliku od dijela europskih zemalja, poput Njemačke i Slovenije, koje su zone ranjive na nitrate proglasile na  čitavom njihovom teritoriju.

Ministarstvo poljoprivrede je u veljači 2013.godine na temelju Zakona o vodama donijelo Akcijski program zaštite voda od onečišćenja uzrokovanog  nitratima  poljoprivrednog podrijetla, odredivši obavezna mjerila za one poljoprivrednike koji se nalaze u zonama ranjivim nitratima, te neobavezne preporuke za one koji se nalaze izvan tih zona. Pravila i preporuke se odnose na način i primjenu gnojiva,  mjere  skladištenja  i  zbrinjavanja  stajskog  gnoja, godišnje razdoblje gnojenja, te tablice za izračun količine gnojiva po broju stoke ili peradi.

Na razini preporuka i odluka Europske komisije Hrvatska je sredinom 2013.godine uspjela dogovoriti  pripremno razdoblje za konačnu primjenu Nitratne direktive. Ove godine, točnije 1.srpnja to razdoblje će završiti, te će Hrvatska biti ravnopravna obveznica Nitratne direktive, kao što su to i ostale države članice.

Tablica 1.: Najveća dozvoljena količina primjene stajskog gnoja na poljoprivrednoj površini…TABLICU MOŽETE PRONAĆI U TISKANOM IZDANJU GOSPODARSKOG LISTA BROJ 6/17.

Tablica 2.: Količina dušika u stajskom gnoju dobivenom godišnjim uzgojem domaćih životinja, preračunato na UG…TABLICU MOŽETE PRONAĆI U TISKANOM IZDANJU GOSPODARSKOG LISTA BROJ 6/17.

Na što su utrošeni novci ?

U pripremnom razdoblju u posljednjih četiri godine za legalizaciju „divlje“  izgrađenih govedarskih, svinjogojskih i peradarskih farmi, za  kupovinu suvremene opreme za skladištenje, prijevoz i zbrinjavanje stajskog gnojiva, te izgradnju gnojovnica i tvrdih nepropusnih podloga za zbrinjavanje stajskog otpada, Hrvatskoj su bile dostupne pozamašne količine eura, bilo kao bespovratna sredstva ili kao sufinancirajuća uz proračunske novce, kroz IPARD i druge programe za  ruralni razvoj. 

Za primjenu Nitratne direktive održano je mnogo edukativnih skupova u organizaciji različih institucija, domaćih i stranih konzultanskih kuća, udruga i pojedinih neovisnih stručnjaka i stručnjakinja.

Najznačajniji edukacijski program bio je projekt APCP –projekt kontrole oničišćenja u poljoprivredi, koji je trajao tri godine, a sastojao se od edukacije poljoprivrednika kroz radionice, putovanja, izrade pokusnih ploha, obilazaka dana polja, te ostale oblike podizanja javne svijesti. Novce za provedbu APCP programa je osigurala Svjetska Banka odobrivši 2008. godine darovnicu Globalnog fonda za okoliš (GEF), u iznosu od 2,6 milijuna dolara. U sklopu APCP projekta bio je raspisan natječaj namjenjen poljoprivrednicima, a odnosio se na izgradnju platformi za skladištenje gnojiva (betonske podloge). Natjecati su se mogli poljoprivrednici iz Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Varaždinske županije. Najviše potpore iznosile su 450.000 Kn, a ukupno je ugovoreno je 50 projekta za koje je potrošeno 14,5 milijuna kuna. 

U zadnjoj raspisanoj Mjeri 4. – ulaganja u fizičku imovinu, podmjera 4.1. Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva, Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, odobrila je 47 projekata na području cijele Hrvatske i to onim poljoprivrednim proizvođačima koji će novce potrošiti na opremu i poboljšanje kvalitete odlaganja stajskog gnojiva, izgradnju propisanih kategorija gnojovnica i slično u ukupnom iznosu od 116.104.811,42 kuna.

Što danas kažu poljoprivredni proizvođači ?

Magistar agronomije Perica Gazić iz Vuke, vlasnik je farme s 500 bikova, iza kojih svaki dan ostane gomila stajskog gnojiva. Za primjenu Nitratne direktive priprema se već duže vrijeme. Sada moraju početi sa gradnjom betonskog platoa i gnojnice, investicija je teška 1,8 milijuna kuna, a uključuje i kupovinu nove poljoprvredne mehanizacije. Na fond Mjere 4.1 Gazić je prijavio projekt još prije dvije godine, ali je tek nedavno dobio pozitivan odgovor, te će mu investiranje biti pokriveno bespovratnim sredstvima u iznosu od 1, 4 milijuna kuna, odnosno 90% od traženih sredstava.  No, OPG Gazić su u vrlo jakoj vremenskoj stisci, preostaje im svega tri mjeseca da ispune maksimum projekta, pa će, čim vremenski uvjeti budu zadovoljavajući, krenuti u izgradnju potrebne infrastrukture.
Malo poljoprivrednika iz ovog područja Slavonije je bilo sposobno prijaviti svoje projekte za ovu Mjeru. Problem doseže još u vrijeme kad je na snazi bila IPPC direktiva 96/61/EC, koja je definirala način rada ma farmama za uzgoj peradi i svinja. Prvi je postupak bio legalizacija farmi i dobivanje okolišne dozvole, s kojima se moglo prijavljivati projekte za korištenje novaca iz fondova kroz  Mjere 101 unutar IPARD programa. Perica Gazić objašnjava da mnogi poljoprivrednici nisu ozbiljno shvatili preporuke, te su ostali bez novaca, a sad i bez mogućih uvjeta za dalji rad. Sad je taj proces preskup da bi se mogao financirati iz vlastitog novca, a pristup Mjerama 4. do 6. iz Programa za ruralni razvoj  2012-2020  im je  nemoguć.

Stanko Zdravčević, tajnik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje kaže da se mnogi seljaci sada izgovaraju kako nisu bili dovoljno, ni na vrijeme informirani o novim pravilima koje donosi primjena Nitratne direktive, niti o mogućnostima za dobivanje financijske pomoći kroz Mjere Ruralnog programa. Međutim, tvrdi Zdravčević da se „ne može ni sjetiti koliko je provedeno edukacija, seminara, predavanja, koje su organizirali resorno ministarstvo, savjetodavci, HPA, Hrvatska gospodarska komora i razne udruge, a sve u cilju što boljeg i detaljnijeg informiranja seljaka za budućnost rada u poljoprivredi.

Pomoć stručnjaka je dobrodošla

Prof.dr.sc. Bojan Stipešević s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku naveo je neke od bitnih odredbi koje će morati primjenjivati poljoprivredna gospodarstva unutar ranjivih zona. Dakle, od 1.srpnja ove godine, osim što se mora zbrinjavati stajski otpad po načinu koji osigurava očuvanje okoliša i vodotokova od zagađenja nitratima, poljoprivrednici će morati smanjiti unos dušika u tlo sa 210 kg na 170 kg po hektaru njive. To znači da je najveće dopušteno opterećenje gnojivima od 2 – 2,4 uvjetna grla stoke po hektaru (2 – 2,4 UG/ha), ovisno o vrsti stoke. Poljoprivredno gospodarstvo za potrebe zbrinjavanja gnoja koji nastaje na farmi, mora imati najmanje 0,42 ha poljoprivrednog zemljišta po uvjetnom grlu. Poljoprivrednici koji se nalaze u zonama ranjivim na nitrate moraju poštivati obaveze koje donosi Nitratna direktiva, jer će im u protivnom biti značajno umanjena tražena odnosno odobrena novčana potpora.   

Nadalje, profesor Stipešević naglašava da su novi zadaci za poljoprivrednike da jednom godišnje na ¼ površine njive moraju provesti analizu tla, a obavezno će  morati voditi evidencije korištenja gnojiva. Količine dušika u stajskom gnoju dobivene godišnjim uzgojem životinja, preračunato na uvjetno grlo (UG= masa od 500 kg) moraju se određivati prema tablicama u  I. Akcijskom programu. Ono što se više ne smije raditi je gnojenje gnojnicom i gnojovkom na svim poljoprivrednim površinama bez obzira na njihov pokrov, u razdoblju od 15. studenog do 15. veljače, te  gnojenje samo po površini u periodu od 1. svibnja do 1. rujna.

Nova pravila i za odlaganje stajskog gnojiva

Što se tiče skladištenja stajskog gnojiva, ono se više neće smijeti rasipati po poljima bez reda i kontrole, odlagati na hrpe duž rubnog dijela njive, ili ostavljati na otvorenom prostoru „iza štale“.  Jedini dozvoljeni prostori su novoizgrađeni spremnici i njima pripadajuće gnojovnice. Spremnici   moraju svojom  veličinom   zadovoljiti  prikupljanje  gnoja  za šestomjesečno  razdoblje,  a  za  jedno  uvjetno  grlo  za  šest  mjeseci  skladištenja, potrebno je osigurati za  kruti  stajski  gnoj  najmanje  četiri kvadratna metra površine  spremnika  uz visinu hrpe gnoja od dva metra i osam kubnih metara prostora spremnika za kruti stajski gnoj. Razmjerno tome gradi se i gnojovnica. Za stoku koja veći dio godine boravi na paši (osam mjeseci i više), skladište za gnoj mora imati kapacitet za najmanje za četiri mjeseca skladištenja.

Agronom Darko Znaor, jedan od stručnjaka koji je provodio većinu edukativnih projekata i sudjelovao u provedbi dvogodišnjeg već spomenutog projekta ACPC kroz darovnicu Svjetske banke, objasnio je što se događa ako poljoprivrednik ima „viška“ gnojiva, koje sam ne može zbrinuti jer nema dovoljan broj hektara poljoprivrednog zemljišta.

-Ako poljoprivredno gospodarstvo ne može zadovoljiti kriterije o količini dušika iz stajskog gnoja te skladištenje za šestomjesečno razdoblje, za zbrinjavanje toga viška potrebno je odabrati najpovoljniji način. Jedan od načina je ugovorno gnojenje njive susjeda ili bilo kojeg drugog poljoprivrednika. U slučaju da posjeduje kvalitetno postrojenje, može  prerađivati stajski gnoj u bioplin, ili kompost, poručuje Znaor. Za ova rješenja poljoprivredno gospodarstvo također može dobiti financijsku potporu kroz Mjeru 4.

Podjela nadležnosti nad primjenom Nitratne direktive

Provedba Direktive Vijeća 91/676/EEZ o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora, odnosno Nitratne direktive, u nadležnosti je Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Ministarstvo poljoprivrede s poljoprivrednom inspekcijom kroz I. Akcijski program provodi kontrolu i to na područjima ranjivim na nitrate. Kontrolu odredbi Programa koji su dio uvjeta za ostvarivanje prava na potpore i mjere ruralnog razvoja obavlja Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Kontrola provedbe Nitratne direktive s aspekta utjecaja poljoprivredne proizvodnje na stanje voda u nadležnosti je Hrvatskih voda i vodopravne inspekcije, pa tako i u nadležnosti ministarstva zaštite okoliša.

Primjera radi, u Austriji je za provedbu Nitratne direktive zaduženo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva, okoliša i voda, a u Sloveniji Ministarstvo za okoliš i prostor.

Navodimo i primjer koji je objavljen i na stranicama Europske komisije, slučaj „Europska komisija protiv Francuske Republike“. Inspekcije sastavljene od različitih stručnjaka, utvrdile su da je Francuska u 2011.godini dopustila kršenje Nitratne direktive u nekoliko ključnih točaka, npr., propisana razdoblja upotrebe stajskih gnojiva, skladišni kapacitet spremnika za skladištenje stajskog gnojiva, zabrana upotrebe gnojiva na tlu na strmom terenu ili na zaleđenom tlu ili na tlu prekrivenom snijegom. Sudski postupak je dokazao kršenje propisa i propisao kaznu koja se sastojala od četiri stupnja: ispravke dokazanih grešaka, gubitak poticaja u tekućoj godini, gubitak prava poticaja za sljedeću godinu, te novčane kazne za prekršaje iz uredbe. Ova četiri stupnja nisu međusobno vezana, pa kazna može biti blaža, poput ispravke grešaka i obustavljanje tekućeg poticaja. Također, gubitnik na sudu, u ovom slučaju Francuska, morala je platiti sve sudske troškove, odvjetnike, stručne analize i druge postupke potrebne za pravednu presudu.

Ministarstvo poljoprivrede se u postupku provedbe Nitartne direktive poziva na  Pravilnik o višestrukoj suglasnosti, odnosno sklop  pravila koje poljoprivrednici  moraju  poštivati ako namjeravaju dobiti novac iz EU fondova, ili ga već koriste. Pravila višestruke suglasnosti pozivaju na poštivanje nacionalnih i europskih propisa u poljoprivrednom radu koji osiguravaju očuvanje i zaštitu okoliša i dobro stanje zemljišta(njive), osiguravaju  javno zdravlje, zdravlje životinja i biljaka te  dobrobit životinja. Jedan od propisa unutar Pravilnika je i Nitratna direktiva. Za administrativnu kontrolu i kontrolu ovog Pravilnika na terenu zadužena je  Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

Ukratko i jednostavano, od 1. srpnja 2017. godine „svi korisnici potpora s poljoprivrednim gospodarstvima unutar ranjivih područja dužni su poštivati uvjete i mjere propisane I. Akcijskim programom, odnosno nepoštivanje istih može dovesti do umanjenja potpora. Poljoprivredni proizvođači koji nisu korisnici potpora ili im se poljoprivredna gospodarstva ne nalaze unutar ranjivih zona nisu obvezni poštivati odredbe I. Akcijskog programa,“ smatra Ministarstvo poljoprivrede, za sada.  Naime, u EU se već pripremaju novi dokumenti kojima će se morati prilagođavati poljoprivredni proizvođači unutar stočarskog sektora.  Novi dokument sa zaključkom što se mora mijenjati na više od 20 tisuća farmi svinja i peradi u EU,  objavljen je 21. veljače ove godine. Temelji se na primjeni pravila BAT- Best available techniques  (Najbolje dostupne tehnologije),  a obuhvaća Nitratnu direktivu, direktivu o gornjim granicama emisija (NEC) i Okvirnu direktivu o vodama. 

 


 

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakBronhi kolač
Sljedeći članakInspekcija vratila u Egipat neispravnu pošiljku od gotovo 25 tona krumpira
Avatar
Slobodna novinarka, specijalnost okolišno novinarstvo, urbana permakultura, urbana agrikultura, socijalna ekolologija, ekološka poljoprivreda. Vanjska suradnica i predavačica u institucionalnim i vaninstitucionalnim obrazovnim institucijama i kulturnim ustanovama. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Osijeku te nastavila studij sociologije na Filozofskom univerzitetu u Novom Sadu. Do 1991. godine radila u odgojno obrazovnom sustavu, a od 1996. do danas radi kao slobodna novinarka. Kroz program UN-REREP za Srednju i istočnu Europu specijalizirala je okolišno novinarstvo. Za potrebe razvoja okolišnog novinarstva u Hrvatskoj i regiji osniva Press centar za okoliš Hrvatske (2004.) , kojeg i danas vodi. Istraživačke priče, reportaže i komentare iz područja politike zaštita okoliša pisala je  za društveno-političke i poslovne magazine Nacional, Objektiv, Bankamagazin, Aktual,  te za  Dansku mrežu istraživačkih novinara SCOOP, kao i za mnoge druge domaće i strane medije. Od 2005.godine dopisnica je  stručnih časopisa za okoliš i poljoprivredu Ekorevija, Agroglas –agroturizam, i Gospodarski list. Od 2006. do 2012.godina bila je članica Savjeta za održivi razvoj i zaštitu okoliša Ministarstva zaštite okoliša RH, te članica Radne grupe za pripremu pregovora za ulazak Hrvatske u EU-poglavlje Okoliš. Izvaninstitucionalno cjeloživotno i dopunsko obrazovanje stekla je u Hrvatskoj i inozemstvu: seminari, tečajevi i obuke za provedbu Nitratne direktive, IPPC direktive,  Arhuške konvencije, te usklađivanje domaćih politika zaštite okoliša s direktivama i politikama EU. Aktivno članstvo održava u stručnim organizacijama i udrugama: Hrvatsko bioetičko društvo,Agencija za bioetiku i socijalnu ekologiju,Press centar za okoliš Hrvatske,Greenaccord Italija i dr. Najznačajniji projekti koje je vodila, a koji su pokazali dugogodišnje rezultate su: Zaštita ribnjaka Podunavlje u Kopačkom ritu, (1998),  Promocija Aarhuske Konvencije” (1998.-2003.), Nezavisni magazin za okoliš ALERT (2003.-2012.),. Forumi okolišnih novinara „Požega 2004“ i „Karlovac 2007“ ,”Erdut 2010”, “Dubrovnik 2011”, Radionice permakulture , 2012-2015. te Urbani vrtovi Osijek- Mreža urbanih vrtova Slavonije, 2014. Surađivala je u izradi i donošenju važnijih programa, poput priprema radnih materijala za izradu pregovaračke platforme za pregovore Hrvatska –EU Poglavlje 27 Okoliš, priprema  Strategije održivog razvoja RH-2009-2010., Ministrstvo zaštite okoliša RH, te priprema izvještaja Nacionalnog programa ublažavanja posljedica suša i suzbijanja oštećenja zemljišta (NAP). Sudionica je i predavačica na mnogim međunarodnim i domaćim konferencijama i stručnim skupovima. Suradnica je i koordinatorica na međunarodnim i prekograničnim projektima  za Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju,  Srbiju i dr. Autorica je nekoliko priručnika i publikacija, od kojih su zanimljivi i korisni „Tko je tko u zaštiti okoliša u Hrvatskoj–vodič za novinare“ (izdanje Mediacentar Sarajevo), „Kako istražiti i napisati okolišnu priču, „ Uvod u urbanu permakulturu“, „ Gradski vrtovi“. “(izdanje Press centar za okoliš Hrvatske). Živi i radi u Osijeku.