Preko zime mi se nakupilo dosta pepela jer se grijemo na drva. Da li je korisno pepeo rasipati u vinogradu po tlu kao gnojivo i po čokotu protiv štetnika?


Iako kemijski sastav pepela od drveta dosta varira, možemo reći da je najbogatiji kalcijem (18%) i kalijem (2,27%). Nadalje, sadrži oko 1% magnezija i manju količinu mikroelemenata (mangan, cink, bakar, bor, molibden). Dušik je slabo zastupljen i ne prelazi 0,05%. Naravno, uz navedene korisne makro i mikroelemente, u pepelu se mogu naći i nepoželjni teški metali kao što su arsen, olovo, krom, itd. Međutim, te vrijednosti su u pravilu vrlo niske i ne predstavljaju ograničenje za primjenu pepela od drveta u poljoprivredi.

Pepeo ima izuzetan značaj za smanjenje kiselosti tla, kao i za popravljanje njegovih fizičkih osobina – strukture, čime se postiže rastresitost tla, a samim time i povoljni vodo- zračni odnosi. Osnovni ograničavajući faktor je visoka neutralizacijska vrijednost. Naime, primjenom pepela dolazi do povećanja pH reakcije tla, odnosno povećava se alkalitet. Drugim riječima, primjena pepela kao gnojiva dat će pozitivne rezultate na kiselim tlima, dok će na alkalnim tlima doći do pogoršanja. Naime, u uvjetima visoke pH reakcije dolazi do blokade svih mikroelemenata (osim molibdena) i fosfora, te biljka pati od njihovog nedostatka iako ih u tlu ima dovoljno. Stoga, Vam preporučujemo da prije odluke o primjeni na većim površinama u pedološkom laboratoriju ispitate pH reakciju tla.

Prethodni članakDTS ili TDS smjesa?
Sljedeći članakPrednosti dubinskog rahljenja tla
dr. sc. Tomislav Karažija
Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 2006. godine, smjer Zaštita bilja. Od 2006. do 2008. godine radi kao referent zaštite bilja (Agromais d.o.o.). Od 2008. godine zapošljava se na Agronomskom fakultetu kao znanstveni novak u Zavodu za ishranu bilja. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 2006. godine, smjer Zaštita bilja. Od 2006. do 2008. godine radi kao referent zaštite bilja (Agromais d.o.o.). Od 2008. godine zapošljava se na Agronomskom fakultetu kao znanstveni novak u Zavodu za ishranu bilja. Suradnik je na projektu „Uloga organskih gnojiva u ishrani vinove loze“ u sklopu kojeg i doktorira 2013. godine. Također sudjeluje u projektima „The agricultural pollution control project (APCP)“, te Genetic Basis of Bioactive Nutrient Content in Croatian Common Bean Landraces. Kao suradnik sudjeluje u provođenju nastave na dodiplomskom studiju (Ishrana bilja, Osnove agrikulture) i diplomskom studiju: Gnojiva i gnojidba (Agronomski fakultet), Ishrana bilja (Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu). U sklopu stručno-znanstvenog usavršavanja (CEEPUS I ERASMUS stipendija) višekratno boravi u inozemstvu (Mađarska, Makedonija, Švedska, Litva, Grčka, Francuska). U svrhu postdoc usavršavanja, u razdoblju od 3 mjeseca boravi u Sloveniji (Biotehniška fakulteta v Ljubljani). Objavio je više znanstvenih i stručnih radova, te sudjelovao na više nacionalnih i međunarodnih skupova. Član je Hrvatskog tloznanstvenog društva, Hrvatskog agrometeorološkog društva, te International Society of Trace Element Biogeochemistry (ISTEB).