Većina OPG-ova misli da posluje s dobiti. Brojke često pokažu nešto sasvim drugo. Poljoprivrednici često znaju koliki im je prinos pšenice, kukuruza, jabuka ili mlijeka. Znaju i po kojoj su cijeni prodali proizvod. Međutim, mnogo rjeđe znaju odgovoriti na jednostavno pitanje:
Koliko vas je koštao svaki kilogram koji ste proizveli?
Na prvi pogled čini se da je odgovor jednostavan. Zbroje se računi za sjeme, gnojivo, zaštitna sredstva i gorivo. Ako je prodajna cijena veća od tih troškova, proizvodnja je uspješna.
Nažalost, upravo tu nastaje najveća pogreška.
U stvarnoj proizvodnji postoje brojni troškovi koje mnogi proizvođači uopće ne evidentiraju. Zbog toga se često događa da gospodarstvo vjeruje kako posluje s dobiti, dok detaljna kalkulacija pokaže sasvim drukčiju sliku.
Izravni troškovi samo su dio priče
Izravni ili varijabilni troškovi lako su uočljivi jer za njih postoji račun.
Najčešće uključuju:
- sjeme ili sadni materijal
- mineralna gnojiva
- sredstva za zaštitu bilja
- gorivo
- rezervne dijelove
- ambalažu
- usluge obrade ili prijevoza.
Ti troškovi čine osnovu svake proizvodnje, ali nikako nisu jedini.
Skriveni troškovi koji “pojedu” zaradu
Najveći problem nastaje kada proizvođač ne uračuna troškove koji nisu odmah vidljivi.
To su primjerice:
- amortizacija traktora i priključaka
- servis i održavanje mehanizacije
- registracija i osiguranje strojeva
- kamate na kredite
- zakup zemljišta
- električna energija
- voda za navodnjavanje
- knjigovodstvo
- telefon, internet i administracija
- skladištenje proizvoda
- prijevoz do kupca.
Svaki od tih troškova možda pojedinačno ne izgleda velik, ali zajedno mogu značajno promijeniti konačan rezultat.
Vlastiti rad nije besplatan
Jedna od najčešćih pogrešaka na obiteljskim gospodarstvima jest pretpostavka da rad članova obitelji nema svoju cijenu.
Ako vlasnik OPG-a tijekom godine provede stotine ili tisuće sati u proizvodnji, taj rad predstavlja stvarni proizvodni trošak, bez obzira na to što nije isplaćen kroz plaću. Upravo FADN/FSDN metodologija prikupljanja ekonomskih podataka o gospodarstvima upozorava na važnost cjelovitog evidentiranja svih proizvodnih čimbenika kako bi se realno procijenio dohodak i uspješnost poslovanja.
Kada se vlastiti rad potpuno zanemari, proizvod često izgleda jeftiniji nego što stvarno jest.
Amortizacija nije račun, ali jest trošak
Kupnja traktora nije trošak samo one godine kada je plaćen.
Njegova se vrijednost postupno troši kroz godine korištenja.
Zato svaki radni sat stroja nosi dio amortizacije, održavanja, osiguranja i kapitala uloženog u kupnju. Upravo zato stručnjaci preporučuju da se sat rada stroja izračuna prije nego što se određuje cijena pojedine proizvodnje.
Jednostavan primjer
Pretpostavimo da je proizvođač prodao robu za 18.000 eura.
Na repromaterijal je potrošio 11.500 eura.
Na prvi pogled ostvario je dobit od 6.500 eura.
Međutim, kada uračunamo:
- amortizaciju
- servis strojeva
- vlastiti rad
- električnu energiju
- transport
- knjigovodstvo
- osiguranje
- kamate
stvarni rezultat može biti znatno manji ili čak negativan.
Takve situacije u praksi nisu rijetkost, osobito kod proizvodnji s visokim ulaganjima i velikim udjelom vlastitog rada.
Dobit nije isto što i novac na računu
Poljoprivrednik može imati dovoljno novca za podmirenje obveza, a da proizvodnja dugoročno nije profitabilna.
Jednako tako, gospodarstvo može ostvariti dobit, ali zbog velikih ulaganja privremeno imati problema s likvidnošću.
Zbog toga uspješno upravljanje OPG-om danas znači pratiti mnogo više od samog stanja na bankovnom računu.
Bez brojki nema dobre odluke
Kupnja novog traktora, podizanje nasada, ulaganje u navodnjavanje ili proširenje proizvodnje ne bi se smjeli temeljiti na osjećaju.
Tek kada proizvođač zna stvarnu cijenu svoje proizvodnje, može odgovoriti na pitanja poput:
- Isplati li se povećati površine?
- Isplati li se kupiti novi stroj?
- Treba li dio poslova prepustiti uslužnim izvođačima?
- Kolika je minimalna prodajna cijena ispod koje proizvodnja postaje neisplativa?
Upravo zato europski sustav FADN/FSDN već desetljećima prikuplja detaljne proizvodne, financijske i troškovne podatke kako bi se objektivno procijenila ekonomska uspješnost poljoprivrednih gospodarstava.
Kakva je to onda dobra proizvodnja?
Dobra proizvodnja nije ona koja ostvaruje najveći prinos, nego ona koja ostvaruje najveću dobit uz prihvatljiv rizik.
A do te spoznaje ne dolazi se procjenom ili iskustvom, nego preciznom kalkulacijom svih troškova.
Tek kada poznajete stvarnu cijenu proizvodnje, možete donositi poslovne odluke koje će vaše gospodarstvo učiniti otpornijim i konkurentnijim.
Foto: Pixel
