Zbog rasta potražnje za pjenušcima dolazi do rasta ponude pjenušavih vina na globalnoj razini, te je u 2018. vidljiv rast od 57% u odnosu na 2002. godinu. U 2018. godini svjetska proizvodnja pjenušavih vina dostigla je 20 milijuna hektolitara. Prije ekonomske krize iz 2008. godine, proizvodnja pjenušavih vina obuhvaćala je oko 5% ukupne svjetske proizvodnje vina. Dok je u posljednjim godinama taj udio oko 7% i 8%.

Najveći proizvođač pjenušavih vina na svijetu je Italija, s oko 27% od ukupne proizvodnje u 2018. godini. Nakon nje slijede Francuska s 22%, Njemačka s 14%, te Španjolska s 11% (s proizvodnjom većom od dva milijuna hektolitara) i SAD s 6%.

Povijest proizvodnje pjenušca seže u 77. god. pr. Kr. u Rimsko doba kad je pjenušavo vino pod nazivom „Falerna“ posluženo na svečanoj večeri Kleopatre i Cezara, te se upravo i Italija smatra kolijevkom pjenušaca (Staver, 2007).

 class=
Graf 1. Svjetska proizvodnja pjenušavih vina u 2018 g. u hl (zemlje obojane tamnijim bojama prikazuju veću proizvodnju pjenušaca od svjetlijih) Izvor: OIV, 2020.
EU čini 70% – 80% svjetske proizvodnje pjenušavih vina još od 2000. godine. Izvan EU, samo SAD se smatra velikim proizvođačem pjenušavih vina. Najveći udio proizvodnje pjenušavih vina na području SAD-a dolazi iz regije Napa Valleya, oko jedan milijun hektolitara. Zemlje koje u posljednjih deset godina (2008.-2018.) povećavaju svoju proizvodnju su Ujedinjeno Kraljevstvo (33% godišnje), Portugal (18%), Brazil (7% ) i Australija (3%). Rast proizvodnje bilježi i rast potrošnje što se ogleda u razdoblju od 2002.-2018., osim u vremenu svjetske krize (2009.-2010.) kad je zabilježena manja proizvodnja.

Nijemci najveći potrošači, a Italija najveći izvoznik

Od pet vodećih zemalja prema potrošnji pjenušavih vina, najvećim potrošačima pjenušavog vina smatraju se Nijemci (17%), Francuzi (14%), Amerikanci (14%), Rusi (9%), a najmanje Talijani (8%). Zajedno navedenih pet zemalja čine svjetsku potrošnju oko 62%. Zemlje koje s druge strane bilježe sve veću potrošnju od 2008. godine na ovamo, su Meksiko (13% godišnji rast), Švedska (11%), Kanada (8%), Brazil, Japan, Australija, Švicarska i Argentina.

 class=
Graf 2. Svjetska potrošnja pjenušavih vina u razdoblju od 2002.-2018., u mhl Izvor: OIV, 2020.
U 2018. godini svjetski izvoz pjenušavih vina iznosi oko 8,9 milijuna hektolitara. To čini oko 9% izvoza svih vina, dok je vrijednost izvoza pjenušavih vina 6,2 milijardi eura. Najveći izvoznici u 2018. godini su za očekivati, Italija, Francuska i Španjolska. Samo Italija čini oko 43% svjetskog izvoza pjenušavih vina (iskazano u ukupnom volumenu pjenušavih vina). Najviše izvozi u Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i Njemačku. Najvećim uvoznicima pjenušavih vina smatraju se upravo Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD, Njemačka, ali i Belgija i Rusija. S obzirom na vrijednost uvoza najveću vrijednost bilježe SAD, zatim Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan, Njemačka i Singapur. Pregled proizvodnje pjenušavih vina prikazano je pomoću posljednje dostupne publikacije OIV (2020).

U nastavku je prikazano i sumirano istraživanje Sito i sur. (2016) koji su proveli istraživanje proizvodnje pjenušavog vina. U pogledu potrebne investicije i troškova proizvodnje pjenušca po boci, te konačnog dohotka obzirom na dvije metode proizvodnje, klasične i Charmat metode. Istraživanje je provedeno na proizvođačima kapaciteta 10 tisuća butelja. Primjerice, potrebna investicija s ciljem proizvodnje pjenušavih vina kod klasične metode iznosi oko 160 tisuća kuna. Ukupni trošak po butelji iznosi 16,82 kn. S druge strane, investicija u proizvodnju pjenušavih vina Charmat metodom, raste na nešto više od 221 tisuću kuna. Ukupni trošak po butelji iznosi nešto više, nego u klasičnoj metodi, te ono iznosi 20 kuna po butelji. Vidljiv je veći trošak Charmat metode za nešto više od tri kune po boci u usporedbi s klasičnom metodom. Istraživanje je pokazalo kako je ukupni godišnji dohodak proizvođača pri klasičnoj metodi veći u odnosu proizvodnje Charmat metodom.

Skraćeni prikaz usporedbe godišnjeg dohotka proizvodnje pjenušca klasičnom i Charmat metodom prikazano je u tablici u nastavku.

Tablica 1. Usporedba godišnjeg dohotka proizvodnje pjenušca dviju metoda

(na bazi 10 tisuća boca)Klasična metoda (HRK)Charmat metoda (HRK)
Prihod od prodaje950.000600.000
Trošak proizvodnje168.200200.400
Ukupan dohodak782.000399.600
Izvor: Sito i sur., 2016.

I u Hrvatskoj raste proizvodnja pjenušavih vina!

Za kraj možemo reći kako je potrošnja pjenušavog vina u Hrvatskoj oko 2 dl pjenušavog vina po glavi stanovnika, te je niska u usporedbi s Francuskom i Njemačkom. Prema podacima iz 2010. godine, godišnja potrošnja pjenušaca u ukupnoj potrošnji vina u Hrvatskoj iznosila je oko 1,4% (Peršurić, 2016). Posljednjih godina proizvodnja pjenušavog vina u Hrvatskoj sve više dobiva na značaju, te se kao neki od proizvođača pjenušaca u Hrvatskoj mogu navesti Vivoda (pjenušac imena Lucija), Franc Arman (naziva Perla Bianca), Medea (imena Medea Brut), Tomac, Matošević, itd.

S ciljem promocije pjenušavih vina u Hrvatskoj se održava i Sajam pjenušavih vina kako bi proizvođači izložili svoja vina i upoznali tržište s istima. Upravo ususret blagdanima i blagdanskom okruženju nadajmo se kako će potrošači posegnuti za domaćim pjenušcima proizvedenim u Hrvatskoj od naših vinogradara i vinara i na taj način podržati naše proizvođače.

 class=

Prethodni članakObjavljen natječaj za 150 milijuna kuna za proizvođače povrća u plastenicima
Sljedeći članakOstvaren kontakt s 1223 PG-a i zaprimljeno 130 tona stočne hrane
Tajana Čop, mag. ing. agr.
Asistentica na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Rođena je 1992. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2011. godine upisuje smjer Agrarna ekonomika. Nakon završetka preddiplomskog studija, upisuje diplomski studij Agrobiznis i ruralni razvitak te ga završava 2016. godine. Od 2017. godine zaposlena je na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Suradnica je na tri modula na preddiplomskim studijima i na sedam modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Trenutno je upisana na doktorski studij Poljoprivredne znanosti Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Znanstveni interes usmjeren je na menadžment i poduzetništvo u poljoprivredi i upravljanje rizikom u poljoprivredi. Sudjelovala je na nekoliko domaćih i međunarodnih konferencija, te objavila nekoliko znanstvenih radova. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva i Europskog udruženja agrarnih ekonomista.