Zbog rasta potražnje za pjenušcima dolazi do rasta ponude pjenušavih vina na globalnoj razini, te je u 2018. vidljiv rast od 57% u odnosu na 2002. godinu. U 2018. godini svjetska proizvodnja pjenušavih vina dostigla je 20 milijuna hektolitara. Prije ekonomske krize iz 2008. godine, proizvodnja pjenušavih vina obuhvaćala je oko 5% ukupne svjetske proizvodnje vina, dok je u posljednjim godinama taj udio oko 7% i 8%.

Najveći proizvođač pjenušavih vina na svijetu je Italija, s oko 27% od ukupne proizvodnje u 2018. godini, te nakon nje slijede Francuska s 22%, Njemačka s 14%, te Španjolska s 11% (s proizvodnjom većom od dva milijuna hektolitara) i SAD s 6%.

Povijest proizvodnje pjenušca seže u 77. god. pr. Kr. u Rimsko doba kad je pjenušavo vino pod nazivom „Falerna“ posluženo na svečanoj večeri Kleopatre i Cezara, te se upravo i Italija smatra kolijevkom pjenušaca (Staver, 2007).

Graf 1. Svjetska proizvodnja pjenušavih vina u 2018 g. u hl (zemlje obojane tamnijim bojama prikazuju veću proizvodnju pjenušaca od svjetlijih) Izvor: OIV, 2020.

EU čini 70% – 80% svjetske proizvodnje pjenušavih vina još od 2000. godine. Izvan EU, samo SAD se smatra velikim proizvođačem pjenušavih vina. Najveći udio proizvodnje pjenušavih vina na području SAD-a dolazi iz regije Napa Valleya, oko jedan milijun hektolitara. Zemlje koje u posljednjih deset godina (2008.-2018.) povećavaju svoju proizvodnju su Ujedinjeno Kraljevstvo (33% godišnje), Portugal (18%), Brazil (7% ) i Australija (3%). Rast proizvodnje bilježi i rast potrošnje što se ogleda u razdoblju od 2002.-2018., osim u vremenu svjetske krize (2009.-2010.) kad je zabilježena manja proizvodnja.

Nijemci najveći potrošači, a Italija najveći izvoznik

Od pet vodećih zemalja prema potrošnji pjenušavih vina, najvećim potrošačima pjenušavog vina smatraju se Nijemci (17%), Francuzi (14%), Amerikanci (14%), Rusi (9%), a najmanje Talijani (8%). Zajedno navedenih pet zemalja čine svjetsku potrošnju oko 62%. Zemlje koje s druge strane bilježe sve veću potrošnju od 2008. godine na ovamo, su Meksiko (13% godišnji rast), Švedska (11%), Kanada (8%), Brazil, Japan, Australija, Švicarska i Argentina.

Graf 2. Svjetska potrošnja pjenušavih vina u razdoblju od 2002.-2018., u mhl Izvor: OIV, 2020.

U 2018. godini svjetski izvoz pjenušavih vina iznosi oko 8,9 milijuna hektolitara, što čini oko 9% izvoza svih vina, dok je vrijednost izvoza pjenušavih vina 6,2 milijardi eura. Najveći izvoznici u 2018. godini su za očekivati, Italija, Francuska i Španjolska. Samo Italija čini oko 43% svjetskog izvoza pjenušavih vina (iskazano u ukupnom volumenu pjenušavih vina), a najviše izvozi u Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i Njemačku. Najvećim uvoznicima pjenušavih vina smatraju se upravo Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD, Njemačka, ali i Belgija i Rusija. S obzirom na vrijednost uvoza najveću vrijednost bilježe SAD, zatim Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan, Njemačka i Singapur. Pregled proizvodnje pjenušavih vina prikazano je pomoću posljednje dostupne publikacije OIV (2020).

U nastavku je prikazano i sumirano istraživanje Sito i sur. (2016) koji su proveli istraživanje proizvodnje pjenušavog vina, u pogledu potrebne investicije i troškova proizvodnje pjenušca po boci, te konačnog dohotka obzirom na dvije metode proizvodnje, klasične i Charmat metode. Istraživanje je provedeno na proizvođačima kapaciteta 10 tisuća butelja. Primjerice, potrebna investicija s ciljem proizvodnje pjenušavih vina kod klasične metode iznosi oko 160 tisuća kuna, a ukupni trošak po butelji iznosi 16,82 kn. S druge strane, investicija u proizvodnju pjenušavih vina Charmat metodom, raste na nešto više od 221 tisuću kuna, a ukupni trošak po butelji iznosi nešto više, nego u klasičnoj metodi, te ono iznosi 20 kuna po butelji. Vidljiv je veći trošak Charmat metode za nešto više od tri kune po boci u usporedbi s klasičnom metodom. Istraživanje je pokazalo kako je ukupni godišnji dohodak proizvođača pri klasičnoj metodi veći u odnosu proizvodnje Charmat metodom.

Skraćeni prikaz usporedbe godišnjeg dohotka proizvodnje pjenušca klasičnom i Charmat metodom prikazano je u tablici u nastavku.

Tablica 1. Usporedba godišnjeg dohotka proizvodnje pjenušca dviju metoda

(na bazi 10 tisuća boca)Klasična metoda (HRK)Charmat metoda (HRK)
Prihod od prodaje950.000600.000
Trošak proizvodnje168.200200.400
Ukupan dohodak782.000399.600
Izvor: Sito i sur., 2016.

I u Hrvatskoj raste proizvodnja pjenušavih vina!

Za kraj možemo reći kako je potrošnja pjenušavog vina u Hrvatskoj oko 2 dl pjenušavog vina po glavi stanovnika, te je niska u usporedbi s Francuskom i Njemačkom. Prema podacima iz 2010. godine, godišnja potrošnja pjenušaca u ukupnoj potrošnji vina u Hrvatskoj iznosila je oko 1,4% (Peršurić, 2016). Posljednjih godina proizvodnja pjenušavog vina u Hrvatskoj sve više dobiva na značaju, te se kao neki od proizvođača pjenušaca u Hrvatskoj mogu navesti Vivoda (pjenušac imena Lucija), Franc Arman (naziva Perla Bianca), Medea (imena Medea Brut), Tomac, Matošević, itd.

S ciljem promocije pjenušavih vina u Hrvatskoj se održava i Sajam pjenušavih vina kako bi proizvođači izložili svoja vina i upoznali tržište s istima. Upravo ususret blagdanima i blagdanskom okruženju nadajmo se kako će potrošači posegnuti za domaćim pjenušcima proizvedenim u Hrvatskoj od naših vinogradara i vinara i na taj način podržati naše proizvođače.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakObjavljen natječaj za 150 milijuna kuna za proizvođače povrća u plastenicima
Sljedeći članakOstvaren kontakt s 1223 PG-a i zaprimljeno 130 tona stočne hrane
Tajana Čop, mag. ing. agr.
Asistentica na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Rođena je 1992. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2011. godine upisuje smjer Agrarna ekonomika. Nakon završetka preddiplomskog studija, upisuje diplomski studij Agrobiznis i ruralni razvitak te ga završava 2016. godine. Od 2017. godine zaposlena je na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Suradnica je na tri modula na preddiplomskim studijima i na sedam modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Trenutno je upisana na doktorski studij Poljoprivredne znanosti Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Znanstveni interes usmjeren je na menadžment i poduzetništvo u poljoprivredi i upravljanje rizikom u poljoprivredi. Sudjelovala je na nekoliko domaćih i međunarodnih konferencija, te objavila nekoliko znanstvenih radova. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva i Europskog udruženja agrarnih ekonomista.