Posljednjih petnaestak godina šećerna repa i šećer bili su najčešće tema u vrijeme određenja potpora te više u jesen, u vrijeme kampanje vađenja i prerade šećerne repe. Ponekada bi se stidljivo pojavilo i pitanje broja šećerana u Hrvatsko. Međutim, brzo bi nestalo pod dojmom značajnih izvoznih količina i postignutih vrijednosti.

Nestanak kvota u proizvodnji šećerne repe sve više je vraća u javnost sa sve većim strahom od onog što dolazi. Posebno je to nakon zatvaranja šećerana po Uniji. Pali se alarm i sve češće se spominje potreba reakcije na strani prerađivača, ali i upozorenja o smanjenju površina pod šećernom repom. Istina, u tome razdoblju dolazi do porasta proizvodnje korijena repe po hektaru te još bržeg porasta digestije zahvaljujući primjeni pravodobnih tehničko-tehnoloških rješenja u proizvodnji.

Slatki sektor

Ovaj, popularno zvani slatki sektor, znatno se razlikuje od drugih sektora u poljoprivredi. Šećerna repa se jedino koristi za dobivanje šećera u odnosu npr. na kukuruz koji se može tržiti, čuvati, preraditi od stočne hrane do korištenja u proizvodnji alkohola i drugih prerađevina. Na proizvodnju šećerne repe znatan utjecaj ima i država preko sustava potpora. Istodobno, prerađivački kapaciteti su u privatnom vlasništvu gdje jedino ekonomska logika, odnosno profit uvjetuju njihov opstanak odnosno zadržavanje i proizvođača šećerne repe na životu. Mogućnost da bi oni svoju šećernu repu mogli prodati prerađivačima izvan Hrvatske moguć je, ali i teže ostvariv. U tom slučaju logično je i pitanje čemu potpore za proizvodnju koja odlazi izvan Hrvatske i prelijeva se u ekstra profit nekoga drugog. Zašto ta sredstva ne transferirati u npr. veću potporu stočarstvu. Čak neki upozoravaju da je i sadašnji pokušaj povećanja proizvodnje šećerne repe uludo bačen novac u projekt osuđen na propast.

Proizvodnja šećerne repe u Republici Hrvatskoj

Ulaskom Hrvatske u EU dolazi do smanjenja površina pod šećernom repom. Iako postoje godišnja kolebanja površina, ona su manja posljednjih godina jer dolazi od profesionalizacije proizvodnje. Tj. smanjuje se broj proizvođača uz povećanje prosječne površine po proizvođaču.

Izvor: Izračun autora prema podacima DZS RH

U razdoblju od 2010. do 2020. godine površine su se smanjile s 23.832 na oko 10.400 ha ili za više od 50 %. Proizvodnja se smanjila za oko 43 % zbog porasta priroda korijena po hektaru. Iako proizvodnja u pravilu prati trend površina, utjecaj klimatskih nepogoda je sve izraženiji. Tako bilježimo i godine s povećanjem površina, ali i smanjenjem proizvodnje, ali i obratno. U posljednjem desetljeću došlo je do velikog smanjenja broja proizvođača šećerne repe, ali i njihove strukture s obzirom na zasijane površine. 

šećer šećerna repa
Izvor: Izračun autora prema podacima DZS RH

Unutar proizvođača veliko je raslojavanje na površinski manje i one veće. Tako je u kategoriji do 10 ha površina pod šećernom repom u 2020. godini bilo njih 19,5 % sa samo 3,3 % ukupnih površina. U kategoriji s više od 100 ha je 4,1 % proizvođača koji su imali 60,6 % površina pod šećernom repom. U narednom razdoblju i dalje se očekuje okrupnjavanje površina po proizvođaču. Za očekivati je da će većina proizvođača i površina biti u kategoriji iznad 20 ha po proizvođaču. 

Teritorijalni razmještaj površina pod šećernom repom je logičan. U Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji nalazi se 77 % proizvođača s čak 91,3 % ukupnih površina. To pogoduje šećerani u Županji zbog nižih transportnih troškova šećerne repe. Na području Virovitičko-podravske županije je samo 4 % proizvođača s 2,2 % površina. To ukazuje na manju prosječnu površinu po proizvođaču. 

Izvor: Izračun autora prema podacima DZS RH

Šećer i proizvodi od šećera su bili značajna stavka vanjsko-trgovinske razmjene  Republike Hrvatske. Tako je u 2010. godino ona bila oko 156 miljuna EUR-a, odnosno najveća u 2012. godini s 284 miljuna EUR-a.

šećer statistika
Izvor: Izračun autora prema podacima DZS RH

Nakon 2016. godine dolazi do smanjenja vrijednosti vanjskotrgovinske razmjene kao posljedice promjena u količini, ali  još više u smanjenju cijena na svjetskom tržištu. U 2019. i 2020. godini bilježimo negativnu vanjskotrgovinsku bilancu te dolazi do poznatih problema sa šećeranama.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakUzgoj slatkog pelina
Sljedeći članakOkrugli stol „Budućnost Hrvatske industrije šećera“
prof.dr.sc. Ivo Grgić
Redoviti profesor na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: nepoljoprivredne djelatnosti, ruralni razvoj, zaposlenost, cijene poljoprivrednih proizvoda. Prof. dr. sc. Ivo Grgić je rođen 16. kolovoza 1960. godine u Potočanima, gdje pohađa osnovnu a srednju elektrotehničku školu završava u Odžaku. Na Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (sadašnji Agronomski fakultet) upisuje se 1979. godine i to na agroekonomski smjer. Diplomirao je godine 1983. godine, a 1984. upisuje postdiplomski studij iz Ekonomike poljoprivrede na istom fakultetu. Od godine 1984. uposlen je u Institutu za ekonomiku poljoprivrede Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Magistarski rad naslova "Radna snaga i zaposlenost na seljačkim gospodarstvima SR Hrvatske", obranio je 29. studenog 1989. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom "Promjenjivost proizvođačkih cijena glavnih poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj" brani 19. rujna 2000. godine. Od 14. 07. 2011. profesor je na Agronomskom fakultetu u Zavodu za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj. Član je uređivačkog odbora časopisa Agronomski glasnik (od 2010.), Agroeconomica croatica (od 2012.), Economics of Agriculture (od 2012.), International Journal of Sociology and Anthropology (od 2012.), Sustainable Agriculture Research (od 2012.), E3 Journal of Agricultural Research and Development (od 2013) i Agroekonomika (od 2014). Voditelj je i suradnik na mnogim znanstvenim, stručnim, razvojnim i drugim projektima, a objavio je mnoštvo znanstvenih i stručnih radova više od 120 znanstvenih i stručnih radova/publikacija od toga 8 radova iz skupine a1. Autor je priručnika pod naslovom „Agroekonomski modeli u ekološkoj hortikulturnoj proizvodnji : priručnik za profesore srednjih poljoprivrednih škola“ Također je koautor knjige – monografije „Jalžabet između prošlosti i budućnosti – stotinu četrdeset godina u životu jednog sela“. Koautor je i sveučilišne knjige „Poljoprivreda Hrvatske do 1990. godine“. Koordinator je modula Osnove agroekonomike, Uvod u makroekonomiku i Agroturizam na preddiplomskom studiju Agronomskog fakulteta te Ekonomika agroekompleksa na Doktorskom studiju Ekonomika poljoprivrede. Suradnik je na modulima Ruralni turizam i Poljoprivreda, gospodarski rast i razvitak (diplomski studij) te Suvremeni transportni sustavi i robni tijekovi u poljoprivredi (doktorski studij Poljoprivredne znanosti). Znanstveni interes je zaposlenost na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, cijene i cjenovna politika u poljoprivredi, razvitak ruralnih područja uključivši agroturizam. Predsjednik je i jedan od utemeljitelja Hrvatskog agroekonomskog društva te član Europskog društva agrarnih ekonomista. Oženjen i otac kćeri.