Vrlo aktivno Hrvatsko agroekonomsko društvo, ovaj puta u suradnji s Klubom znanstvenika Udruge Hrvata Bosne i Hercegovine PRSTEN održalo je panel raspravu sredinom lipnja pod nazivom „Budućnost Hrvatske industrije šećera“. Iako je panel održan on-line, aktualna tema te zanimljivi i kompetentni panelisti druženje su učinili ugodnim i korisnim.
Milenko Rakić je današnje stanje u ovom sektoru pokušao prikazati kroz povijest proizvodnje i prerade. Također i kroz ulogu Ministarstva poljoprivrede u tom procesu. Po njemu, Ministarstvo vjerojatno i nije učinilo sve što se od njega očekivalo. Međutim, u bitnim dijelovima i nije moglo. Dio odgovornosti je moguć kod odnosa prema proizvođačima šećerne repe. Iako, na njih je znatan utjecaj bio i od prerađivača zbog kooperantskih odnosa.
Najčešće su se vodile rasprave o visini i obliku potpora za proizvođače kojima bi cilj bio podizanje tehničko-tehnološke razine proizvodnje. To bi dovelo do povećanja priroda korijena te veće digestije. Na drugi dio lanca, a to su prerađivači, šećerane, Ministarstvo i nije imalo prevelik utjecaj. Ipak se radi o privatnom kapitalu. Možda se moglo više učiniti u posredovanju kod pregovora oko spajanja šećerana, ali to je završena priča. Da Republika Hrvatska ne odustaje od ove bitne proizvodnje, dokaz je i novi sustav potpora. Po njemu, nepotrebno se osvrtati u povijest, osim ako se ne mogu izvući korisne pouke.
Dugogodišnji visokopozicionirani član Ministarstva poljoprivrede, a trenutno savjetnik uprave Hrvatske industrije šećera Miroslav Božić, sadašnje stanje u Hrvatskoj pokušao je pojasniti stanjem sektora u cijeloj Europskoj uniji. Po njemu, rijedak je slučaj da je administracija EU tako značajno pogriješila u procjenama kao kod industrije šećera. Posljedica su zatvaranje manjih šećerana širom Unije, a to nije mogla izbjeći niti Hrvatska. Na pitanje moderatora Je li reakcija domaćih prerađivača šećerne repe zakašnjela s obzirom na promjene na EU tržištu?, mišljenje je da se nešto moglo učiniti da ne dođe do smanjenja površina. Međutim, upitno je koliko kod „spajanja“ šećerana jer se radi o privatnom kapitalu i pojedinačnim strateškim odlukama. Opstojnost i budućnost današnje domaće prerade po njemu nije ugrožena ako se bude prihvatio pristup „obujma prerade“. Za to su potrebne dodatne površine pod šećernom repom kao i viša razina priroda i digestije.
Agro-Tovarnik je poznat po proizvodnji šećerne repe i na vlastitim površinama i po razvijenoj kooperaciji s OPG-ovima. O iskustvima Agro-Tovarnika i svojim osobnim viđenjima govorio je direktor Miroslav Knežević. Veće probleme vidi u samoj proizvodnji koje su pod značajnim utjecajem klimatskih ekstremnih promjena, a manje u suradnji sa šećeranom. Po njemu, u narednom razdoblju svoj doprinos trebaju dati proizvođači šećerne repe primjenjujući potrebne agrotehničke mjere, šećerana u korektnoj cijeni i plaćanju te država u području potpora, ali i suzbijanja pojave šećera pod sumnjivim, dampinškim cijenama na policama trgovačkih lanaca.
Milijunske potpore za repu
Uspješni poljoprivrednik, dugogodišnji seljački tribun i zamjenik predsjednika Hrvatske poljoprivredne komore, Mato Brlošić govorio je o novim potporama za proizvođače šećerne repe za razdoblje od 2022. do 2027. godine. Naveo je, pozivajući se na nedavnu izjavu i Ministarstva poljoprivrede da je za proizvođače šećerne repe kroz nacionalni Program potpore proizvođačima osigurano 60 milijuna kuna. Novim izmjenama proizvodno vezanih plaćanja proizvođačima šećerne repe osigurane su potpore od 3.300 kuna po hektaru uz 2.500 kuna po hektaru koliko dobivaju kroz izravna plaćanja. Kroz natječaje iz mjera Programa ruralnog razvoja dodatno je osigurano 80 milijuna kuna. Od toga je u realizaciji više od 70 milijuna kuna kako bi se modernizirala proizvodnja.
Napore Ministarstva poljoprivrede je ocijenio dobrim iako se osjeća strah kod proizvođača šećerne repe od onoga što donosi sutra. Ulogu Hrvatske poljoprivredne komore i procjenu je li mogla više utjecati na položaj proizvođača šećerne repe do sada ostavio je na prosudbu samih proizvođača. Po njemu, i neki neuspjeh Komore kojih je bilo u dosadašnjem radu, ne smije biti prepreka većem budućem angažmanu. Jer budućnost poljoprivrede nije samo problem proizvođača nego i strateško pitanje za Republiku Hrvatsku.
O iskustvima nakon gašenja šećerane u Republici Sloveniji govorio je prof. dr. sc. Črtomir Rozman s Fakultete za kmetijstvo in biosistemske vede, Univerza v Mariboru. Sudionicima je približio stanje prije 15 –ak godina kada je zatvorena šećerana u Ormožu. Taj potez kao i sve ono što mu je prethodilo ocijenio je kriminalnim činom nastalim u suradnji politike i sumnjivog privatnog poduzetništva. Proizvođači šećerne repe ostali su bez prerađivača te su izlaz pronašli u šećerani VIRO. Danas je situacija iznova teška jer šećernu repu prerađuju samo u Županji što je veliki izazov. Na temelju vlastitog iskustva, Rozman je upozorio na sve negativne posljedice eventualnog nestanka i posljednje šećerane u Hrvatskoj. Multiplikativni učinak ovog sektora znatno je veći nego kod drugih proizvodnji.
