Od 2015. godine u okviru Zajedničke poljoprivredne politike EU uvedena su nova pravila za isplatu izravnih plaćanja. Naša država kao članica EU obavezna ih je primjenjivati. Tim novim pravilima uvedena su plaćanja za poljoprivredne prakse prihvatljive za klimu i okoliš, odnosno potpore za očuvanje okoliša (tzv. zelena plaćanja).

Sama zelena plaćanja (ekologizacija), prema Europskoj komisiji, zauzimaju središnji položaj unutar troslojne piramide koja se sastoji od „zelenih instrumenata“ Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP).

Maksimalna zaštita okoliša

Temeljni sloj piramide čine osnovni standardi i zahtjevi višestruke sukladnosti. Oni se odnose na najveći dio poljoprivrednika i područja. Na vrhu se nalaze ambicioznije obveze povezane s okolišem u okviru ruralnog razvoja. One se primjenjuju na manju skupinu poljoprivrednika na dobrovoljnoj osnovi i na manjem području. Zajednička primjena tih instrumenata trebala bi rezultirati maksimalnom zaštitom okoliša na poljoprivrednom području EU.

Piramida instrumenata ZPP-a u području okoliša, Izvor: https://op.europa.eu/webpub/eca/special-reports/greening-21-2017/hr/

EU troši znatan iznos sredstava na plaćanja za poljoprivredne prakse prihvatljive za klimu i okoliš, cca. 12 milijardi eura godišnje. To čini 30 % svih izravnih plaćanja u okviru ZPP-a i gotovo 8 % cijelog proračuna EU-a.

Zeleno plaćanje iznosi 70 % vrijednosti osnovnog plaćanja

Zelena plaćanja se dodjeljuju u obliku godišnjeg plaćanja po prihvatljivom hektaru kao postotak ukupne vrijednosti osnovnog plaćanja. Da bi ih gospodarstvo dobilo dužno je primjenjivati zelene prakse. One površine koje su pod ekološkom proizvodnjom ova plaćanja ostvaruju automatski.

Što sve zelene prakse uključuju?

Zelene prakse uključuju:

  • Raznolikost usjeva

Ovu praksu su dužni provoditi poljoprivrednici koji su korisnici izravnih plaćanja, a posjeduju više od 10 ha obradivog zemljišta. Oni koji su obavezni provoditi ovu mjeru, a imaju 10-30 ha obradivog zemljišta moraju imati najmanje 2 različite vrste usjeva. Isto tako, površina glavne kulture ne smije prelaziti 75 % obradivog zemljišta.

Oni koji posjeduju više od 30 ha obradivog zemljišta moraju imati najmanje 3 različite kulture. Pri tome glavna kultura ne smije zauzimati više od 75 % obradivog zemljišta. Dvije glavne kulture zajedno ne smiju zauzimati više od 95 % obradivog zemljišta.

Postoje i dodatna izuzeća od ove mjere koja je moguće provjeriti kod Agencije za plaćanja u poljoprivredi ili Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i šumarstva (Savjetodavna služba).

Kulture koje su prihvatljive za poštivanje pravila raznolikosti usjeva moraju biti prijavljene na jedinstvenom zahtjevu za potporu, mogu biti bilo kojeg različitog roda prema botaničkoj klasifikaciji usjeva, bilo koje vrste iz porodica: kupusnjače, krumpirovke i tikve, zemljište ostavljeno na ugaru, kultura trava ili druge travolike paše/zeljaste krme i miješani uzgoj. Dakle, ako uzgajate na gospodarstvu luk, poriluk i češnjak on se smatra jednim usjevom – lukom (rod Allium). Istovremeno, jari i ozimi usjevi smatraju se različitim kulturama čak ako pripadaju istome rodu.

  • Ekološki značajne površine (EZP)

Ovu praksu su dužni provoditi poljoprivrednici koji su korisnici izravnih plaćanja, a na svom gospodarstvu imaju više od 15 ha obradivog zemljišta. Tada moraju na najmanje 5 % obradivog zemljišta prijaviti i održavati ekološki značajne površine.

Pod ekološki značajnim površinama se podrazumijevaju:

  • pojedina obilježja krajobraza ovisno o veličini (jarak do 2 m širine, pojedinačno stablo promjera krošnje od najmanje 4 m, jezerce površine 100 do 1000 m², drvoredi, živice i suhozidi čija širina ne prelazi 2 m, šumarci površine 100 – 2000 m²), kulture kratkih ophodnji, pojasevi bez kulture uz rub šume i rubni pojasevi uz vodotoke, širine 3-10 m („stabilni EZP elementi“)
  • ugar, kulture koje fiksiraju dušik, postrni usjevi ili zeleni pokrov („promjenjivi EZP elementi“)

Izuzeci od ove obveze su gospodarstva koja:

  • na više od 75 % obradivog zemljišta imaju privremene travnjake, ugar, oranice s mahunarkama ili kombinacija navedenog; preostale površine ne prelaze 30 ha.
  • na više od 75 % poljoprivrednog zemljišta imaju trajne travnjake, privremene travnjake ili kombinaciju; preostale površine ne prelaze 30 ha.
  • Očuvanje trajnih travnjaka koje se sastoji od dvije obaveze:
  • zabrana prenamijene i obrađivanja okolišno-osjetljivih trajnih travnjaka smještenih na posebnim područjima unutar Natura 2000 područja na razini poljoprivrednog gospodarstva
  • očuvanje trajnih travnjaka na nacionalnoj razini

Za izračun osnovnog plaćanja po površini temelj su prihvatljive poljoprivredne površine u koje spadaju obradivo zemljište (oranice, ugar,  privremeni travnjaci i zemljište u stakleniku, plasteniku ili ispod fiksnog ili pomičnog krova, tj. ARKOD parcele s vrstom uporabe oranice i  staklenici ili plastenici), trajni travnjaci (livade, kontinentalni travnjak i krški pašnjak, tj. travnate površine koje su na istom mjestu 5 ili više godina) i trajni nasadi (višegodišnji nasadi, rasadnici i kulture kratkih ophodnji).

Zelene prakse se provode na poljoprivrednom zemljištu za koje su zatražena izravna plaćanja. Pri određivanju površine obradivog zemljišta treba od ukupne površine svih poljoprivrednih zemljišta koje gospodarstvo koristi oduzeti površine koje zauzimaju trajni travnjaci i trajni nasadi. Površini obradivog zemljišta treba dodati obilježja krajobraza koja su prihvatljiva za plaćanje, a nalaze se na obradivom zemljištu ili neposredno uz poljoprivredno zemljište. Npr. jarak do 2 m širine; pojedinačno stablo promjera krošnje od najmanje 4 m; jezerce površine 100 do 1000 m2; drvoredi, živice i suhozidi čija širina ne prelazi 2 m; šumarci površine 100 – 2000 m². U ukupan zbroj površina na kojima se provode zelene prakse ne ulaze one na kojima se obavlja ekološka proizvodnja.

Primjena zelenih praksi nije obavezna za one poljoprivrednike koji sudjeluju u programu za male poljoprivrednike. Također ni za one koji imaju samo ekološku proizvodnju na gospodarstvu. Poljoprivrednici koji imaju ekološki uzgoj samo na dijelu obradivog zemljišta, oslobođeni su primjene pravila zelene prakse samo za površine pod ekološkim uzgojem.

Plaćanje za provođenje praksi korisnih za klimu i okoliš se isplaćuje za one površine poljoprivrednog gospodarstva koje su prihvatljive i za osnovno plaćanje. Zeleno plaćanje ostvaruju i oni korisnici koji nemaju obaveze za ta plaćanja. To su korisnici koji imaju višegodišnje nasade, korisnici s površinama oranica manjim od 10 ha, mali poljoprivrednici i ekološki proizvođači. Potrebno je znati da pored obveza za zeleno plaćanje, korisnici osnovnog plaćanja su dužni pridržavati se uvjeta višestruke sukladnosti. Svaka neusklađenost s načelima dobre prakse koja se utvrdi na terenu prilikom kontrole dovodi do smanjenja iznosa pripadajućeg zelenog plaćanja.

Zeleno plaćanje iznosi 70 % vrijednosti osnovnog plaćanja. Korisnik može znati koliki mu je iznos zelenog plaćanja, ako prikazanu vrijednost osnovnog prava u AGRONET-u pomnoži s 0,7. Zelenim izravnim plaćanjem podupiru se poljoprivrednici koji uvode ili zadržavaju poljoprivredne prakse kojima se pridonosi ostvarivanju ekoloških i klimatskih ciljeva. Europska unija s pomoću ekologizacije nagrađuje poljoprivrednike za očuvanje prirodnih resursa i pružanje javnih dobara koja su korisna za građane, ali se ne odražavaju u tržišnim cijenama.

U ukupan zbroj površina obradivog zemljišta na kojima se provode zelene prakse ne ulaze površine na kojima se obavlja ekološka proizvodnja

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPotpore u sektoru poljoprivrede u okolnostima pandemije COVID-19
Sljedeći članakDo 150.000 kuna za prelazak u ekološku proizvodnju!
dr. sc. Vesna Očić
Vesna Očić radi na Agronomskom fakultetu u Zagrebu kao znanstveni novak-viši suradnik. Vesna Očić je rođena 1. studenog 1977. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu akademske godine 1996./97. upisuje na Agronomskom fakultetu studij Bilinogojstvo na kojem je diplomirala 12. rujna 2002. Po završetku studija zapošljava se kao znanstveni novak na Sveučilištu u Zagrebu, Agronomski fakultet u Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Akademski stupanj doktora znanosti stječe 29. ožujka 2012. obranom doktorske disertacije pod naslovom „Utjecaj krmnoga slijeda na dohodak proizvodnje kravljega mlijeka”. U suradničko zvanje asistenta izabrana je 01. prosinca 2003, a u zvanje viši asistent 2012. godine. Suradnica je u nastavi na dva modulu na preddiplomskim i četiri modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomski fakultet. Pristupnica se stručno se usavršavala na Montana State University, SAD i Wageningen UR Centre for Development Innovation, Nizozemska. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva.