Mnoge bobičasto voćne kulture su nove kod nas, ali u zemljama otkuda potječu uzgajaju se od davnina. Tu je riječ i o voćnim vrstama koje su zaboravljene kod nas, poput borovnice i brusnice. One su autohtone kod nas, ali se nikada prije nisu ozbiljno razmatrale za uzgoj. Selekcijom i križanjem, razvijene su novije sorte većeg i kvalitetnijeg ploda. Bobićasto voće -brusnice i borovnice se odavno uzgajaju u Sjevernoj Americi. Američka borovnica ima veće plodove i od nje potječu novije sorte koje su dostupne kod nas. Slično je i s brusnicom. Aronija također potječe iz Sjeverne Amerike i Kanade.
Goji potječe iz Kine. S druge strane kod nas su već dosta dugo popularne kupine i nešto manje maline. Ribiz pripada također u starije bobičaste kulture, prisutan je u svakom vrtu, ali u ozbiljnom uzgoju u simboličnim proizvodnim količinama. Tek u novije vrijeme, raste zanimanje i za tu kulturu jer je ljekovita, tražena u proizvodnji sokova i moguće ju je ekološki uzgajati. Svim ovim kulturama su zajednička antikancerogena i razna druga ljekovita svojstva, no potrošnja i konzumacija su kod nas i dalje male, ponajviše zbog slabo organiziranog otkupa, nedostatka prehrambenih navika konzumiranja ovog korisnog voća, kao i nedostatak edukacije i nedovoljnog marketinga.
Bobičasto voće – Aronija (Aronia melanocarpa)
Aronija je voćna vrsta porijeklom iz Sjeverne Amerike. Procjenjuje se da su površine pod nasadima aronije oko 20.000 ha na svjetskoj razini, s proizvodnjom od 150.000–200.000 tona godišnje. U Hrvatskoj se procjenjuje da intenzivnih nasada aronije trenutno ima svega oko 20 hektara.
Prednosti i nedostaci:
• izuzetno otporna i prilagodljiva biljka
• može se uzgajati u područjima oštre kontinentalne klime te na tlima koja nisu pogodna za uzgoj drugih voćnih vrsta
• nema posebnih zahtjeva prema tlu pa se može uzgajati na siromašnim, pjeskovitim i vlažnijim tlima na kojima se duže ne zadržava voda
• traži puno svjetla pa je treba saditi na sunčanim terenima, heliofitna je biljka
• natapanje je obavezna mjera, jer su plodovi u sušnim uvjetima manji i još više trpkiji
• ne treba zaštitu protiv bolesti i štetnika, ali treba pripaziti na ptice koje vole bobice
• lako se razmnožava nagrtanjem ili položenicama.
• aronija spada u voće s najbogatijim sadržajem biljnih fenola
Bobičasto voće – Brusnica (Vaccinium vitis-idaea)
Također bobičasto voće – brusnica je bila prije relativno nepoznata, ali posljednjih godina je postala zanimljiva zbog brojnih ljekovitih svojstava koja joj se pripisuju. Rijetko je koja biljka kao brusnica svojim plodovima potvrdila doprinos zdravlju. Nalazimo je uglavnom kao samoniklu u gorskim i planinskim područjima na rubovima šuma, svijetlim šumama, krčevinama i čistinama gdje imaju dovoljno svjetlosti za rast. Europska brusnica je zimzelena pokrovna, 25 cm visoka grmolika biljka. Američka brusnica (Vaccinium macrocarpon ) ima puno veće plodove od europske brusnice, te ima izdanke koji su puzajući (dužine od 1 do 2 m). Na njima izrastaju izdanci dužine 20 cm na kojima su cvatovi i kasnije plodovi. Izdanci se mogu pustiti da idu po zemlji ili se usmjeravaju u red ili na neku potporu kako bi se olakšalo branje plodova.
Prednosti i nedostaci ove voćne kulture:
• traži izuzetno kiselo tlo, odnosno posebno kiseo i prilagođen supstrat, česta greška je sadnja u golu zemlju, ili sadnja s krivim supstratom
• obavezno natapanje, izrazito nepovoljno reagira na nedostatak vode
• izrazito ljekovita biljka
• ne zahtijeva zaštitu
• optimalne temperature za uzgoj su od 16-27 °C
• visoke temperature izazivaju ožegotine na plodovima, dok visoke jesenske temperature sprječavaju razvoj crvenila ploda
• treba postojati sustav hlađenja rasprskivačima
Bobičasto voće – Borovnica (Vaccinium myrtillus)
Borovnica je također bobičasto voće – listopadni grm prosječne visine od 20 – 50 cm. Kod nas je autohtono raširena u borovim, smrekovim i bukovim šumama. Cvjeta u svibnju i lipnju, a sazrijeva od lipnja do kolovoza. Američka borovnica (V. Corymbosum) je korištena za križanje i selekciju najčešćih sorata koje se danas mogu naći u prodaji. Nešto veća biljka te veći i kvalitetniji plod su osobine selekcioniranih sorata. Borovnice kao i brusnice imaju slična ljekovita svojstva i sličan uzgoj.
Sve donedavno, u Europi se smatralo da je uzgoj američkih borovnica moguć bez posebnih mjera zaštite od štetnih organizama. Tome su najviše pridonijela iskustva europskih proizvođača koji ih uzgajaju u područjima s relativno malo ukupnih godišnjih oborina (npr. Portugal, Španjolska, sjeverni dio Poljske), ali kad se intenzivni uzgoj američke borovnice proširio u alpskom području gdje tijekom vegetacije pada veća količina oborina (npr. Švicarska, Austrija, sjeverna Italija, Slovenija) različiti uzročnici bolesti američkih borovnica postaju ograničavajući čimbenik uspješne proizvodnje.
Prednosti i nedostaci:
• zahtijeva još kiselije tlo u odnosu na brusnicu i prilagođen supstrat
• najbolje uspijevaju na humusnim, prozračnim i izrazito kiselim tlima uz ph vrijednost 3,5 do 5,2 (optimalno 4,3 do 4,8).
• plodovi slabo podnose transport za razliku od brusnica
• obavezno je natapanje
• ovo bobičasto voće se bere u nekoliko navrata i to 3 – 7 puta u 5 – 8 dana, jer bobice ne sazrijevaju istodobno, berba traje 6 – 8 tjedana što, naravno, ovisi o sorti i klimatskim uvjetima
• osjetljivija je od brusnice i treba uzeti u obzir možebitnu primjenu sredstava za zaštitu bilja
• zahtijeva više ručnog rada oko rezidbe nego brusnica
Bobičasto voće – Goji (Lycium chinense)
Goji je porijeklom iz Kine. Plodovi su bobičasto voće crvene boje, veličine 1 – 2 cm, te sadržavaju 10-60 sjemenki. Konzumiraju se u svježem i sušenom obliku, a rjeđe kao čajevi i sokovi. Sušene okusom i teksturom podsjećaju na sušene grožđice, dok svježe imaju slatkasti okus, s malo primjesa kiselosti. Može se reći da su kao mješavina između brusnice i višnje.
Goji je također izrazito ljekovita biljka i goji bobice su zbog svojih blagotvornih sastojaka svrstane na vrh svjetskih ljestvica „supervoća“.
Prednosti i nedostaci:
• goji bobice su ocijenjene kao voće s najviše antioksidativnih svojstva
• goji se može uzgajati u velikom dijelu naše države
• biljku obavezno treba natapati potrebna je potpora
• zahtijeva alkalnu reakciju tla, ph od 8,2 do 8,6
• nužno je orezivanje
• zasad nije nužna upotreba sredstava za zaštitu bilja
• problem su ptice koje napadaju bobice, te zečevi i voluharice koji mogu oštetiti stablo
• sušene bobice mogu se skladištiti više od godinu dana
• biljka je otporna na niske zimske temperature
Bobičasto voće – Kupina (Rubus fruticosus)
Kupina kao voćna kultura nije pretjerano zahtjevna i dobro uspjeva u umjerenom pojasu, na gotovo svakom zemljištu koje je pogodno za biljnu proizvodnju. Ipak, za uzgoj kupina valja izbjegavati topla, pjeskovita tla, kao i hladna, teška i pretjerano vlažna tla. Odgovaraju joj topli i osunčani položaji. Najbolja područja za uzgoj su blago brdska područja. Manjak svjetlosti uslijed sjene ili pretežno oblačnog vremena nepovoljno će se odraziti na kvalitetu plodova. Relativno je otporna na bolesti i štetnike i moguća je ekološka proizvodnja.
Prednosti i nedostaci:
• većina sorata ne podnosi ekstremne vrućine i suha ljeta
• osjetljivost na niske zimske temperature i mrazeve
• zahtijeva armaturu i natapanje u sušnim godinama
• dugotrajna berba i znatna radna snaga
• plodovi osjetljivi prema transportu i truljenju pa zbog toga prije berbe moramo znati što s plodovima.
• plodovi se moraju hladiti nakon berbe
Bobičasto voće – Malina (Rubus idaeus)
Malina punu rodnost doseže u trećoj godini, rodi jednom ili više puta u godini. Raste u obliku grma visine i do 3,5 m. Za uzgoj maline najbolja su propusna, rastresita, slabo kisela (pH oko 6) tla, bogata humusom iznad 3 %. Za malinu je najbolja sjeverna ekspozicija jer je hladnija, vlažnija i sporo gubi vlagu. Najbolje joj odgovara nadmorska visina od 400-800 metara.
Ono što vrijedi za kupinu dobrim dijelom vrijedi i za malinu, ipak postoje neke razlike:
• malina kasnije cvate i često izbjegne mraz
• tolerantnija je na niske zimske temperature nego kupina šta se tiče izboja
• nužno je natapanje
• osjetljivija je na bolesti, posebno bolesti ploda
• kod berbe plodove treba još opreznije brati, odnosno berači trebaju biti dobro educirani i spretni
Bobičasto voće – Ribiz (Ribes sp.)
Ribiz je bobičasto voće- višegodišnja grmolikih biljka. Postoji crveni, crni i bijeli ribiz. Grm je uspravan, doseže do 2 m visine i može živjeti i roditi 20 godina i dulje. Razvija razmjerno jak korijenov sustav, ali plitko ispod površine. Plodovi dozrijevaju 70-100 dana nakon cvatnje. Uzgojni sustav i tehnologija berbe razlikuju se kod crvenog i crnog ribiza u tome šta se crveni ribiz često uzgaja za ručnu berbu, a crni često na način prilagođen mehaniziranoj berbi. Bez obzira na to, same biljke se uzgajaju na vrlo sličan način. Uspijeva u umjerenoj klimi na slabo kiselom (pH 5,5-6,5), dubokom, srednje teškom tlu koje je bogato organskim tvarima (više od 3 % humusa) i dobro drenirano, ali ipak sposobno zadržati vlagu za prehranu ploda u ljetnim mjesecima.
Prednosti i nedostaci:
• prednost ribiza pred drugim voćem je što kad dozriju, plodovi mogu na grančicama ostati još 4-6 tjedana bez gubitka kakvoće
• radi plitko raspoređenog korijena osjetljiv je na sušu i nužno je natapanje
• ovo bobičasto voće je osjetljivo na visoke temperature
• radi rane vegetacije i cvatnje osjetljiv je na proljetne mrazeve
• nije osjetljiv na niske zimske temperature
• ranog dozrijevanja, već u lipnju, ovisno o sorti
• ovo bobičasto voće ima ljekovitih svojstava, posebno crni ribiz
• napadaju ga brojni štetnici i bolesti