Bez obzira radi li se o presadnicama u polistirenskim kontejnerima, prešanim blokovima, papirnatim lončićima i sl.. Važno je koristiti presadnice sorata koje najbolje odgovaraju ekološkim uvjetima i rokovima proizvodnje. Poznato je da se pravilnom kombinacijom sorte, roka i tehnologije uzgoja može ostvariti raniji i veći prinos te kvaliteta povrća. Neke sorte plodovitog povrća nemaju sposobnost prilagodbe stresnim uvjetima nakon sadnje (presađivanja). Odnosno teže se prilagođavaju ekstremnim temperaturama, salinitetu, suši, stagniranju vode i napadu štetočinja.
Brojna istraživanja su pokazala da cijepljenje povrća može povećati otpornost biljaka prema stresnim uvjetima. Osobito prema gljivičnim, bakterijskim i virusnim bolestima te nematodama koje se javljaju u intenzivnoj proizvodnji plodovitog povrća. Cijepljenje povrća se stotinama godina koristilo za povećanje uniformnosti, vitalnosti (vigora). Također otpornosti na stresne uvjete u uzgoju vegetativno razmnožavanih biljaka. S cijepljenjem povrća započelo se u Japanu i Koreji 1920. godine i to cijepljenjem lubenice na tikvicu kao podlogu.
Tako uzgojene biljke lubenice pokazale su izuzetnu otpornost i tolerantnost na stresne uvjete tijekom uzgoja. Dok je u Japanu više od 90% ukupne proiz vodnje krastavaca, dinje i patlidžana u zaštićenim prostorima iz cijepljenih presadnica, u europskim zemljama cijepljenje povrća je relativno novija tehnika. Cijepljena rajčica i lubenica najčešće se uzgaja u Španjolskoj i Italiji. Udio tako proizvedenog ostalog plodovitog povrća (krastavac, dinja, paprika, patlidžan) je u kontinuiranom porastu.
Prednosti cijepljenja povrća – Otpornost na bolesti i Nematode
Suvremena proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru najčešće podrazumijeva intenzivno korištenje tla i nepoštivanje plodoreda. Uslijed čega dolazi do narušavanja kvalitete i „umornosti“ tla. Uglavnom dolazi do nedostatka biljnih hranjiva i pojave nematoda te uzročnika biljnih bolesti. Problem zemljišnih štetnika ne može se u potpunosti riješiti termičkom sterilizacijom tla, a ponekad niti skupa kemijska sredstva nemaju učinka. Jedno od klasičnih rješenja je plodored (kod lubenice se preporučuje izbjeći ponovljeni uzgoj na istoj parceli najmanje 5 godina),. No malo je proizvođača koji imaju na raspolaganju tolike površine i koji mogu izdvojiti sredstva za dodatne troškove najma proizvodnih površina.
Iz ovih je razloga, u područjima s razvijenom proizvodnjom povrća, cijepljenje postalo neophodna tehnika pri ponovljenom uzgoju plodovitog povrća u zaštićenim prostorima.
Cijepljenjem se uspješno ograničava širenje sljedećih patogena:
– fuzarijsko venuće na tikvenjačama(Fusarium oxysporum f. sp. melonis, Fusarium oxysporum f. sp. niveum, Fusarium oxysporum f. sp. cucumerinum)te rajčici, paprici i patlidžanu(Fusarium oxysporum f. sp. lycopersici, Fusarium oxysporum f. sp. capsici)
– verticilijsko venuće (Verticillium dahliae, V. albo-atrum)
– bakterijsko venuće(Pseudomonass olanacearum)
– plutavost korijena rajčice(Pyrenochaeta lycopersici)
-nematode (Meloidogyne spp.).
Iako je u početku cijepljenje plodovitog povrća imalo za cilj povećati otpornost i ograničiti širenje zaraze navedenih štetočinja, interes za cijepljenjem povećao se i zbog drugih prednosti.
Snažniji rast biljaka
Korijenov sustav biljaka utječe na vegetativni rast i ukupni prinos. Plemke poželjnih svojstava se cijepe na podloge s bujnim korijenovim sustavom uslijed čega dolazi do pojačanog usvajanja vode i hranjiva. Zbog snažnijeg porasta biljaka, potreban je i manji sklop, odnosno, manji broj presadnica po jedinici površine.
