Cvijeće uljepšava život – ali isplati li se proizvodnja?

Cvjećarstvo kao jedna od poljoprivrednih djelatnosti obuhvaća proizvodnju raznih cvjetnih vrsta. Postoje razne vrste od jednogodišnjih i dvogodišnjih cvjetnih vrsta, do trajnica. S obzirom na namjenu, postoje lončanice (primjerice orhideje, poinsetija ili poznatije „božićna zvijezda“) i cvjetne vrste za rez (primjerice tulipani, ruže, ljiljani i ostali). Cvijeće i ukrasno bilje može se uzgajati na otvorenom, u plastičnim tunelima i u zaštićenim prostorima. U Hrvatskoj se uzgoj cvijeća u zaštićenim prostorima smatra rentabilnom proizvodnjom, ali konkretniji podaci ekonomike proizvodnje cvijeća nedostaju.

Neki podaci iz svijeta pokazuju kako ruže čine najveći dio tržišta rezanog cvijeća, oko 30%. Nakon ruža slijede, krizanteme i tulipani, dok se krizanteme najčešće uzgajaju i u posudama. Zanimljivosti pokazuju kako 30 % cijele godišnje prodaje cvijeća u SAD-u se odnosi na prodaju cvijeća za Valentinovo, a nešto manje oko 26 % godišnje prodaje cvijeća za Majčin dan.

Prije nego proizvođač cvijeća i sadnica u Hrvatskoj plasira svoje proizvode na tržište, on mora ispuniti niz uvjeta određenih raznim propisima. Ovi uvjeti najčešće uključuju: podrijetlo, odnosno provjera izvora i autentičnosti sorte cvijeća i sadnica, zdravstveni nadzor i zdravstveno stanje cvijeća i sadnica, pridržavanje specifičnih standarda tijekom uzgoja i proizvodnje, pravilno pakiranje kako bi se osigurala sigurnost i kvaliteta proizvoda tijekom transporta i skladištenja, jasno označavanje proizvoda kako bi potrošači imali sve potrebne informacije o cvijeću i sadnicama i slično. Takvi propisi su osmišljeni kako bi se osigurala kvaliteta i sigurnost cvjetnih proizvoda na tržištu (Ministarstvo poljoprivrede).

Proizvodnja u svijetu

Podaci Međunarodne udruge hortikulturnih proizvođača (AIPH) pokazuju kako se u svijetu cvijeće i ukrasno bilje uzgaja na 678.500 hektara. Najveći udio površina pod cvijećem je u Aziji (524 tisuća hektara). U Europi su površine pod cvijećem na 55.600 hektara. Južna Amerika je na oko 45 tisuća hektara, a sjeverna na 28 tisuća hektara.

Broj proizvođača koji se bave uzgojem cvijeća i ukrasnog bilja je 300 tisuća u svijetu. Ukupna vrijednost proizvodnje cvijeća je 24,7 milijarde EUR (AIPH, 2024). Europa ima veću vrijednost proizvodnje (9,4 milijarde EUR) u odnosu na Aziju (7,7 milijardi EUR), koja je vodeća s obzirom na proizvodnju. U Europi najveću vrijednost proizvodnje ima Nizozemska (1,3 milijarde EUR). Slijede je Italija (1,3 milijarde EUR) i Njemačka (1,1 milijarde EUR). Prema podacima Međunarodne udruge hortikulturnih proizvođača u Europi je najveći broj proizvođača cvijeća i ukrasnog bilja u Italiji i Nizozemskoj. Nadalje, u Europi, Nizozemska je vodeća prema površinama korištenim za uzgoj lukovičastog cvijeća. U rasadničarstvu, Nizozemska je među vodećima zajedno s Italijom i Njemačkom.

Rast proizvodnje

Podaci za svjetsko tržište rezanog cvijeća pokazuju kako je u 2023. godini tržište vrijedno 30 milijardi dolara. Složena godišnja stopa rasta (CAGR) za razdoblje od 2024. do 2032. projicirana je na oko 6 %. U Europi se očekuje rast složene godišnje stope za 5,8 % (Global Market Insight). Očekuje se da će globalno tržište cvijeća dosegnuti 72,1 milijardu dolara do 2027. godine.

U 2022. svjetski izvoz “rezanog cvijeća i cvjetnih pupoljaka“ premašio je 10,1 milijardi dolara. U 2021. godini izvoz je iznosio skoro 11 milijardi dolara. Vodećih top 5 izvoznika rezanog cvijeća i cvjetnih pupoljaka u 2022. su Nizozemska (46 %), Kolumbija (20 %), Ekvador (9,98 %), Kenija (6,16 %) i Etiopija (2,25 %). S druge strane, najveći uvoznici su SAD (26 %) i Europa, odnosno, Njemačka (14,1 %), Nizozemska (11,6 %), Velika Britanija (9,41 %) i Francuska (4,33 %). Rezano cvijeće obuhvaća najveći udio na tržištu cvijeća i na svjetskoj razini čini oko 31 milijardu dolara u 2022.

Proizvodnja cvijeća i ukrasnog bilja u Hrvatskoj

Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju kako u Hrvatskoj korištene površine pod cvijećem i ukrasnim biljem iznose 152 ha u 2023. U odnosu na 2020. površine su u padu za oko 18 %. Podaci iz 2019. i raniji pokazuju kako je površina korištenog poljoprivrednog zemljišta za cvijeće i ukrasno bilje na otvorenom bila 300 i više hektara. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, najmanje površine (0,02%) od ukupnih korištenih poljoprivrednih površina zauzimaju upravo rasadnici, sjemenski usjevi i presadnice te cvijeće i ukrasno bilje. Zbog niske proizvodnje, Hrvatska uvozi znatne količine cvijeća.

Tablica 1. Površina korištenoga poljoprivrednog zemljišta izabranih kategorija u Hrvatskoj, u ha

Iz istraživanja Očić i sur. (2023) zaključeno je kako je najmanja korištena poljoprivredna površina oko 6 hektara u tipu povrćarstvo i cvjećarstvo u odnosu na ostale tipove proizvodnje kao što su uzgoj žitarica, uljarica i proteinskih usjeva, uzgoj različitih usjeva na oranicama, vinarstvo i vinogradarstvo, voćarstvo, maslinarstvo, kombinirane proizvodnje i sl. U proizvodnji cvijeća, ukrasnog bilja i povrća koristi se najviše sati rada. Isto tako, taj tip proizvodnje ima najviše ukupne troškove po gospodarstvu, ali i najviše ukupne prihode. Zadnje dostupni podaci DZS-a iz 2016. pokazuju kako je ukupan broj poljoprivrednih gospodarstava koji se bave uzgojem cvijeća i ukrasnog bilja na otvorenom ili pod niskim zaštitnim pokrovom, 578, a u stakleniku 826 (DZS, 2024).

Što se tiče cijena, cijene poljoprivrednih proizvoda, točnije cvijeća i sadnica su u porastu od 2018. do 2023. godine. Indeks cijena cvijeća i sadnica je 110,8. Niži je od indeksa cijena svih poljoprivrednih proizvoda koji iznosi 135,1 u 2023. godini. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, proizvodnja cvijeća i ukrasnog bilja u Hrvatskoj čini 0,5 % vrijednosti EU proizvodnje.

Isplati li se proizvodnja cvijeća?

Za samo pokretanje proizvodnje cvijeća potrebno je zemljište i infrastruktura, kao što su primjerice tunel ili staklenik. Također i ulaganje u navodnjavanje doprinosi kvalitetnijoj proizvodnji. Staklenici se koriste za kontrolu uvjeta rasta, pospješujući proizvodnju cvijeća tijekom cijele godine. Genetički inženjering i selektivni uzgoj omogućuje stvaranje otpornijih i dugotrajnijih sorti cvijeća. Kao početni troškovi u proizvodnji cvijeća najčešći su kupnja sjemena, biljaka i lukovica, gnojiva, malča, potrebnog alata, trošak rada, energije, vode i sl.

Razna istraživanja ekonomike uzgoja cvijeća pokazuju isplativost. Na primjeru OPG-a u Hrvatskoj, i podataka iz 2019. i 2020. zaključuje se kako se proizvodnjom krizantema ostvaruje pozitivan financijski rezultat, te je proizvodnja ekonomična i isplativa (Klasić, 2020). To pokazuju i neka dodatna dostupna istraživanja proizvodnje krizantema.

Proizvodnja cvijeća profitabilna je za male uzgajivače

Iz istraživanja Curtis i Stock (2023) zaključuje se kako je proizvodnja rezanog cvijeća u SAD-u profitabilna za male uzgajivače, prvenstveno jer mogu koristiti male površine kako bi pokrenuli profitabilan posao. Na taj način mali proizvođači mogu povećati dohodak obitelji, što utječe na poboljšanje njihove kvalitete života i životnog standarda.

Istraživanje ekonomike proizvodnje raznih vrsta rezanog cvijeća (gerberi, karanfili, zvončići) u Turskoj pokazalo je kako se najveći trošak odnosi na trošak radne snage, gnojivo, sadnice, pesticide i najam zemljišta. Najveći profit je ostvaren u proizvodnji gerbera, koji ujedno ima i najniže troškove, a najveći ukupni trošak ima proizvodnja karanfila (Karli i sur., 2022).

Lewis i sur. (2020) istražili su proizvodnju raznih vrsta cvijeća u SAD-u u tunelima. Kao neki od osnovnih troškova navode se troškovi prije sadnje, odnosno priprema mjesta za uzgoj cvijeća, pokretanje i održavanje same proizvodnje, berba i skladištenje, te trošak rada. Iz kalkulacija se da zaključiti kako je isplativa proizvodnja cvijeća u tunelu. U konačnici, primjena i razvoj inovacija, promicanje održivosti i prilagodba klimatskim promjenama ključni su čimbenici za budući razvoj cvjećarstva, kao i ostalih grana poljoprivrede. Sami proizvođači moraju kontinuirano prilagođavati svoje strategije poslovanja kako bi ostali konkurentni na sve zahtjevnijem tržištu.