Prije sadnje površinu je potrebno očistiti od korova. Kod sadnje živice, iskopa se jarak nešto veće dubine u odnosu na visinu korijenove bale sadnice i na pravilnu udaljenost sade se biljke.
Obavezna mjera njege još nerazvijenih grmova je plijevljenje nasada dok su grmovi još mali.
Niske formalne živice sade se na razmak 15 do 20 cm biljka od biljke. Kod većih biljaka za formalne živice razmaci su 45 do 75 cm. Kod neformalnih živih ograda razmak sadnje je veći. I sadnju i rezidbu potrebno je provesti na vrijeme. Listopadne vrste potrebno je odmah nakon sadnje prikratiti da se potakne razvoj korijena.
Za sadnju drveća i grmlja mogu se koristiti sadnice golog korijena (bjelogorično drveće), balirane sadnice (listopadno drveće više od 4 m; zimzeleno drveće; crnogorica i palme više od 1.5 m) ili sadnice u kontejnerima.
Kod sadnice bez bale poreže se jedan dio korijenja. Skrati se nadzemni dio, poreže se oštećeno, predugo i tanko korijenje, a deblje se malo skrati. Krošnja se smije proporcionalno prorjediti za najviše 25 – 30 %. Vrste čija se krošnja formira izbojcima iz vršnih pupova se ne režu, kao ni balirane sadnice. Korijenje se mora prije sadnje navlažiti, a prilikom sadnje se dobro rasporedi u jami. Odabir vrsta treba biti u skladu s uzgojnim uvjetima klimom (temperatura, oborine, razina vlage, vjetar, izloženost posolici), tlom (fizikalno-kemijska svojstva, pH, količina vapna, sadržaj humusa u tlu, zaliha hraniva u tlu), uvjeta rasta na mikrolokaciji.
Teškom tlu se dodaje pijesak, humusne tvari, stiromul, iznad korijena i zreli stajski gnoj pomiješan sa steljom. U lagana tla se dodaje zreli stajski gnoj, kompost, higromul. Pripremom tla potrebno je osigurati prostor za rast korijenja, prekopati površinu štihanjem ili rigolanjem, prorahliti tlo na dubinu 40 – 50 cm za sadnju grmlja. Širina jame odgovara dvostrukom promjeru korijenja, a dubina je za ¼ veća.
Najpovoljnije vrijeme za sadnju je u doba mirovanja, osim kad je tlo smrznuto ili prevlažno. Bjelogorične listopadne vrste sade se nakon opadanja listova u jesen u drugoj polovici X. ili od XI., ovisno o vremenskim prilikama u XI. ili XII. mjesecu, te krajem zime od polovine II. do početka IV. Prednosti jesenske sadnje: korijen još ne miruje u potpunosti, bolje je tjeranje u proljeće. Sadnja u proljeće bolja je ako se sadi u jako vjetrovitim i hladnim područjima u mokro tlo.
Bjelogorične zimzelene vrste i crnogorične vrste sade se od kasnog ljeta nakon dozrijevanja izbojaka (VIII. – X.) ili u proljeće prije početka tjeranja u travnju do početka svibnja. Potrebno je da se prije zime dobro ukorijene što je moguće dok je još tlo toplije. Neukorijenjene biljke mogu stradati zbog sušenja uslijed nedostatka vode. Vrste uzgojene u kontejnerima moguće je saditi tijekom cijele godine.
Sadi se u pravilu na istu dubinu kao što je bilo u rasadniku. Za grmove: 40 – 50 cm, dok razmak ovisi o vrsti, načinu rasta, primjeni i prostoru. Vrste za živicu sade se 3 – 4 komada na dužni metar. Nakon sadnje potrebno je redovito kontrolirati posađene sadnice (učvršćenost, tjeranje i rast). Također, potrebno je redovito zalijevati u vrijeme nedostatka oborina, prihranjivati, malčirati ili plijeviti, orezivati te pratiti pojavu bolesti i štetnika.
Pročitajte ostale članke iz priloga:
Neke vrste grmova prikladne za oblikovanje živih ograda
