Uzgoj divljači danas postaje sve zanimljiviji, budući da potrošači postaju svjesniji zdravstvenog rizika zbog konzumacije mesa domaćih životinja koje ima visoku razinu zasićenih masti. S druge strane, zbog svog kemijskog sastava meso divljači ima određene nutricionističke prednosti pred mesom domaćih životinja te ga potrošači doživljavaju kao kulinarski specijalitet.
Prednosti se ponajprije odnose na veću zastupljenost bjelančevina i manju zastupljenost masti, i koje su povoljnijeg masnokiselinskog sastava. U usporedbi s govedinom i konjetinom, sadržaj slobodnih aminokiselina znatno je veći u mesu jelena, divljih svinja i koza. Sadržaj esencijalnih masnih kiselina u mesu zečeva i fazana značajno je viši u usporedbi s govedinom i svinjetinom.
Bogat izvor minerala i vitamina
Srnetina je bogata bjelančevinama, sadrži male količine zasićenih masnih kiselina te sadrži više razine željeza od bilo kojeg crvenog mesa. Meso fazana također sadrže velike količine željeza, bjelančevina, vitamina B6 i selena kojega su dobar izvor gotovo sve vrste mesa divljači. Ovaj element u tragovima sprječava štetno djelovanje slobodnih radikala na organizam, važan je mineral za održavanje normalne funkcije štitne žlijezde i omogućava štitnoj žlijezdi proizvodnju hormona te smanjuje rizik od upala zglobova. Na temelju nutritivnog profila divljačine možemo takvo meso smatrati dobrim izvorom bjelančevina koji se mogu umjereno konzumirati u kombinaciji s prehranom koja se bazira na mesu peradi (bez kože), ribi i nemasnom mesu.
Prema svim navedenim pokazateljima, ali i preferencijama potrošača, može se zaključiti da je potrošnja mesa divljač u svijetu i u Hrvatskoj, relativno niska. Prirodna bogatstva flore i faune te njihova očuvanost, kao i tradicija koja se njeguje, posebice u Hrvatskoj pri obradi mesa domaćih i divljih životinja, prednosti su koje treba isticati pri jačanju marketinške aktivnosti te prezentaciji prepoznatljivih autohtonih mesnih proizvoda, gdje svoju zapaženu ulogu treba imati i meso divljači.
Foto: Shutterstock
