Cijepljenje na pup ili okuliranje je najrašireniji način cijepljenja u voćarskoj praksi. Kao plemka služi dobro razvijeni zreli vegetativni pup s malim dijelom kore i drva ili samo sa dijelom kore.
Postoji više razloga za veliku primjenu ovog načina cijepljenja u praksi:
• tehnički gledano, to je najlakši način cijepljenja
• primjenjiv je kod svih voćnih vrsta pod određenim uvjetima
• ako se izvodi pravovremeno i pravilno, primitak je više od 90 % (znatno veća učinkovitost od drugih tehnika cijepljenja)
• rana koja se napravi na podlozi je malena i lako zarašćuje
• obzirom da je potreban samo jedan pup, s jednom plemkom može se izvršiti veći broj cijepljenja nego kod neke druge tehnike cijepljenja
• obavlja se u vrijeme kad nema puno drugih poslova (posebno cijepljenje na spavajući pup).
Vrijeme i način cijepljenja
S obzirom na vrijeme kada se okuliranje izvodi razlikuju se dva načina. Okuliranje na budni pup i okuliranje na spavajući pup.
Okuliranje na budni pup obavlja se u proljeće kad krene kolanje sokova u podlozi (tijekom svibnja ili početkom lipnja). Uzimanje i priprema plemki obavlja se u vrijeme mirovanja. Na isti način, kao i u slučaju cijepljenja plemkama nekim drugim tehnikama (cijepljenje na spoj, raskol, sedlo, pod koru i sl.). Kao plemka služe ranije pripremljene jednogodišnje zrele mladice s dobro razvijenim vegetativnim pupovima u stanju mirovanja.
Plemke se moraju adekvatno čuvati kako bi pupovi očuvali svoju aktivnost. Važno je da su pupovi neoštećeni i zdravi, tj. na presjeku zeleni bez ikakvih tamnih mrlja. Nakon pravilno provedenog postupka okuliranja. Ako je došlo do primitka, nacijepljeni pup se odmah aktivira i kreće s vegetacijom (otuda i naziv okuliranje na budni pup).
Okuliranje na spavajući pup obavlja se tijekom kasnog ljeta i jesni (kolovoz/rujan). Kao plemka služi ovogodišnja mladica s dobro razvijenim zrelim vegetativnim pupovima. Priprema plemki obavlja se na sljedeći način. Najbolje je prije samog cijepljenja, s matičnih stabala uzeti mladice promjera većeg od 8 mm, a duljine preko 20 cm. S mladica se mora odstraniti plojka lista (nožem ili škarama) a ostavi se peteljka lista duljine oko 1 cm. Kvaliteta pupova nije ista duž cijele mladice.
U donjem dijelu nalaze se slabo razvijeni pupovi, a u gornjem vršnom još nedozreli pupovi. Zbog toga se nakon skidanja plojki lista odstranjuje baza mladice sa slabim pupovima i vršni dio mladice s nedozrelim pupovima. Tako pripremljene plemke, stavljaju se u čistu navlaženu krpu ili navlaženi papir i polietilensku vrećicu. Ona se s gornje strane zatvori i u kojoj se plemke drže do cijepljenja. Nacijepljeni pup se primi do zime, a aktivira se i ‘kreće’ tek idućeg proljeća prilikom kretanja vegetacije. Odnosno ovaj pup „prespava“ zimu, pa otuda i naziv za ovaj način –okuliranje na spavajući pup.
Između ova 2načina okuliranje, osim u razlici pupova koji služi kao plemka (budni pup – zrele mladice, a spavajući pup – ovogodišnje zelene mladice) postoji i razlika u jačini rasta tih pupova. Rast pupova okuliranih u ljeto i jesen je jači, od rasta pupova okuliranih u proljeće. Zato jer se okuliranjem u proljeće izgubi dio prvog vala rasta mladice. Zbog toga je okuliranje na spavajući pup u voćarskoj praksi u daleko većoj primjeni.
Priprema podloga za cijepljenje na pup
Poželjno je da podloga ne bude starija od dvije godine (debljina podloge u promjeru od 8 do 20 mm). Kod mlađa podloge kora je sočnija i elastičnija, te je okuliranje lakše izvedivo i primitak sigurniji. Na podlozi gdje će se izvršiti okuliranje, u duljini od 10 do 15 cm ne smije biti postranih izbojaka. Voditi računa da je podloga u stanju kretanja sokova, tj. kora se mora lako odvojiti od drveta (kontrola stanja kretanja sokova u podlozi).
Preduvjeti za uspješno okuliranje Važno je raspolagati odgovarajućim fiziološko- srodnim podlogama i plemkama, te se pridržavati sljedećih osnovnih principa:
• sve zahvate na podlozi i plemci treba izvoditi oštrim i čistim cijepljarskim nožem
• prije cijepljenja, podloga i plemka moraju biti čiste od čestica tla i eventualnih drugih nečistoća
• svi rezovi moraju se izvoditi jednim potezom noža i trebaju biti ravni i glatki
• prilikom stavljanja pupova pod koru podloge treba voditi računa o polarnosti (položaju pupa u odnosu na podlogu)
• u cilju što boljeg kontakta kambija, pup se mora čvrsto vezati za podlogu
• rabiti adekvatno vezivo – najčešće su to cijepljarske gumice (zbog pravovremenog popuštanja veza)
• cijepljenje obaviti što brže da se izbjegne sušenje na mjestima reza
• cijepljenje treba pravovremeno provoditi obzirom na način okuliranja i obavljati samo u ranim jutarnjim ili kasnim poslije podnevnim satima, nikada ne po jakom suncu.
Potreban materijal i pribor za cijepljenje na pup:
Plemke, podloge, materijal za vezanje (gumice, trake), cijepljarski nož, voćarski nož, pribor za oštrenje, vrećice, krpe i boca s vodom. Vezivo predstavljaju cijepljarske gumice ili drugi tim trake kojim se pup pričvršćuje uz podlogu vezanjem na mjestu cijepljenja.
Cijepljenje na spavajući pup
• Odabir mjesta s glatkom korom na podlozi
• Urezivanje slova T na podlozi (vodoravni rez 1 cm, a okomiti 2-3 cm)
• Odvajanje kore od drveta na mjestu reza (tupim djelom noža)
• Skidanje pupa s plemke (s korom ili tankim slojem drva)
• Umetanje pupa – ispod kore podloge (gornji dio kore pupa mora biti u ravnini s vodoravnim rezom na podlozi)
• Priljubljivanje kore podloge uz koru pupa i vezanje (voditi računa da se ne ošteti pup)
• Kontrola cijepljenja nakon 10 dana – ako peteljka pupa na lagani dodir padne okuliranje je uspjelom, a kod cijepljenja na budni pup kontrola primanja nije potrebna, jer ako se primilo, pup će odmah i krenuti.
Važno je stvaranje ‘kalusa’ koji se kvalitetno razvija na temperaturi oko 22 oC.
