Jedna od rijetkih i vrlo vrijednih biljnih vrsta iz porodice krstašica (Brassicaceae) koja se uzgaja na oraničnim površinama je uljana repica. U ovu porodicu osim uljane repice pripadaju krmna repica, gorušica, krmna ogrštica – koje se u ratarskoj proizvodnji većinom koriste kao postrni usjevi radi unosa biljne mase u tlo te dosta povrćarskih vrsta (kupus, cvjetača, kelj itd.).
Iako kod proizvodnje uljane repice ostvarena cijena na tržištu ima najmanja odstupanja kroz godine u usporedbi s ostalim ratarskim kulturama (pšenica, kukuruz, suncokret, soja), sjetvene površine u Republici Hrvatskoj se značajno smanjuju od 2018. godine.
TABLICA 1. Površine pod uljanom repicom RH 2015.-2024. (Izvor podataka: Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju)
| Godina | ha |
| 2015. | 21.168,13 |
| 2016. | 36.520,78 |
| 2017. | 50.606,18 |
| 2018. | 55.653,94 |
| 2019. | 45.560,43 |
| 2020. | 39.885,44 |
| 2021. | 30.651,24 |
| 2022. | 22.722,09 |
| 2023. | 15.590,58 |
| 2024. | 17.482,67 |
Koji je razlog smanjenja površina pod ovom izuzetno vrijednom ratarskom kulturom?
Uzgoj uljane repice i visina postignutog prinosa ugrožena je s nekoliko štetnika te je potrebno praćenje njihove pojave i brojnosti tijekom cijele vegetacijske sezone uzgoja kako bi se na vrijeme spriječile moguće ekonomske štete. Najvažniji jesenski štetnici uljane repice su: repičina osa listarica (Athalia rosae) i crvenoglavi repičin buhač (Psylliodes chrysocephala). Nakon 2013. godine kada je Europska komisija zbog zaštite pčela Uredbom zabranila tretiranje sjemena uljane repice insekticidima iz skupine neonikotinoida (imidakloprid, tiametoksam) postoji potreba jesenskog tretmana protiv štetnika.
Štetnike uljane repice koji se pojavljuju u proljeće malu repičinu pipu (Ceutorhynchus pallidactylus) i veliku repičinu pipu (Ceutorhynchus napi) potrebno je suzbijati ukoliko prilikom pregleda usjeva ustanovimo kitični broj od 1 male pipe/40 biljaka ili 1 pipa/m², dok kod velike pipe kritičnim brojem se smatra 1 velika pipa/5 biljaka. Obično se odrasli oblici pipa pronalaze u mjesecu veljači što je ovisno o vremenskim prilikama ( poglavito temperaturama). Nedovoljno su poznate štete koje u nas prave štetnici komuške: repičina pipa komušarica (Ceutorrhynchus obstrictus) i repičina mušica komušarica (Dasyneura brassicae).
Problemi s repičin sjajnikom
Najveći problem u proizvodnji uljane repice predstavlja repičin sjajnik (Brassicogethes aeneus) koji pravi štete bušenjem i izgrizanjem pupova zatvorenih cvjetova. Prag odluke o primjeni sredstava za zaštitu bilja ovisan je o broju odraslih insekata i razvoju cvjetnog pupa. Ukoliko se u vrijeme kada je cvjetni pup pokriven lišćem pronađe 0,8-1 odrasla jedinka repičinog sjajnika po biljci ili terminalnom pupu potrebno je provesti tretman. U kasnijim fazama razvoja pupa kada su cvjetni pupovi vidljivi, ali nediferencirani kritični broj je 1-1,5 sjajnik po terminalnom cvatu. Kod početaka diferencijacije cvjetnih pupova kritični broj je 2-3 sjajnika po terminalnom cvatu.
Međutim, prema iskustvima na terenu i na temelju provedenog projekta „Monitoring rezistentnosti štetnih organizama na sredstva za zaštitu bilja“ koji se provodio od 2018.-2020. godine ustanovljeno je, ovisno o području Republike Hrvatske, da je određeni postotak populacije ovog štetnika rezistentan (otporan) na djelatne tvari iz skupine sintetskih piretroida (esfenvalerat, deltametrin, lambda-cihalotrin, cipermetrin, alfacipermetrin ) odnosno na većinu trenutno registriranih insekticida u Republici Hrvatskoj za suzbijanje repičinog sjajnika. Rezistentnost (otpornost) je smanjena osjetljivost štetnika, uzročnika bolesti i korova na djelovanje sredstva za zaštitu bilja. Do pojave rezistentnosti dovodi ponovljena uporaba sredstava za zaštitu bilja na osnovi aktivnih tvari iz istih skupina ili istog mehanizma djelovanja te primjena neprimjerenih doza ili koncentracija. Gubici uroda uzrokovani repičinim sjajnikom mogu iznositi do 80% što dovodi u pitanje ekonomičnost njezine proizvodnje.
Zbog smanjenja djelotvornosti registriranih sredstava za zaštitu bilja pri uzgoju uljane repice potrebno je provesti neke od preventivnih mjera kojima se mogu smanjiti štete. Potrebno je ukloniti korove na parceli, a na rubnim područjima oko parcele potrebno ih je pokositi. Osiguranjem i pravovremenim provođenjem potrebnih agrotehničkih mjera i uvjeta za brzi prolazak biljke kroz faze razvoja, prvenstveno faze pupa mogu se smanjiti štete uzrokovane repičinim sjajnikom.
Usjevi uljane repice posijani u optimalnim rokovima sjetve, na kojima su provedene pravovremene i adekvatne agrotehničke mjere trenutno su u dobroj kondiciji i nalaze se u fazi pred početak cvatnje. Zbog najave niskih temperatura u narednim danima najvjerojatnije da će i početak cvatnje uljane repice nastupiti nakon povišenja temperatura.
Povećana količina oborina tijekom mjeseca ožujka i najavljene niske temperature mogu uzrokovati pucanje stabljike uljane repice. Uljana repica je kultura koja u takvim uvjetima usvaja velike količine vode. Pri niskim temperaturama voda prelazi u kruto stanje (led) koje zahtijeva veći volumen i dovodi do pucanja stabljike. Slične vremenske uvjete i veće pucanje stabljike bilježimo 2012. i 2020. godine (sporadično i u drugim vegetacijskim sezonama). To u konačnici nije dovelo do smanjenja ostvarenih prinosa uljane repice.
Izvor i foto: savjetodavna.hr (Suzana Pajić, dipl.ing.agr.)
