Stranice u tiskanom izdanju: 72

Merala (Amelanchier ovalis) je listopadni grm ili manje stablo, a pripada porodici ruža (Rosaceae). U narodu je poznata je i pod imenima: jajolika merala, petrovačka hruščica, božja hruščica, rušvica i aronika. Samoniklo raste u zapadnoj, središnjoj i južnoj Europi te u Maloj Aziji i na obali sjeverne Afrike. Plodovi merale sadrže šećere, karotene, antocijanine, tanine i vlakna. Izvor je vitamina C, A, E te vitamine B kompleksa, kao i minerala fosfora, kalcija, magnezija, željeza, i mangana.

Naraste između 0.5 do 3 m visine i 1 do 3 m širine. Sporog je rasta. Listovi su okruglo ovalni, duguljasti do zaobljeni. Bijele cvjetove oprašuju pčele, a nalaze u grozdovima koji se pojavljuju netom prije ili u isto vrijeme listanja. U jesen mijenjaju boju u narančastu što biljci daje atraktivan izgled.

Cvate od travnja do lipnja. Biljka je samooplodna. Okruglasti plodovi su glatki ili pri vrhu dlakavi, u početku crvene, a zatim tamno plavocrne boje. Plodovi dozrijevaju krajem kolovoza. Njihov okus podsjeća na borovnicu, koji je blago opor te blagog, slatkog okusa. Osim za jelo, koristi se i kao ukrasni grm u dvorištima i parkovima. Merala se može saditi kao zasebna biljka, ali i uklopiti uz postojeći nasad živice.

Uvjeti za uspješan uzgoj

Ljekovita svojstva

Pekmez od merale

Pita od merale

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 8/2019


Postavi pitanje autoru klikom ovdje