Aloe vera ili aloja, popularna je zeljasta sukulentna trajnica ili polugrm. Od davnina se koristi za izradu raznih ljekovitih pripravaka. Biljka je tipični kserofit koja ima sposobnost pohranjivanja zaliha vode u listovima i zadebljanim dijelovima stabljike. Tako može uspješno preživjeti duga sušna razdoblja u pustinjama i ostalim suhim područjima.
Aloja je projeklom iz Afrike i prirodno raste samo u mjestima sa suhom i toplom klimom. U nas se uzgaja kao lončanica. Biljna vrsta Aloe vera poznata je tisućama godina i ušla je u povijest najrazličitijih kultura i civilizacija zbog svoje ljepote i ljekovitih svojstava. Naziv potječe od arapske riječi alloeh ili hebrejske halah, što znači „gorka svjetlucava tvar“, gorke tekućine koja se nalazi u listovima te latinske riječi vera što znači „prava“.
Nisu sve Aloe ljekovite
Iako na svijetu postoji oko 300 poznatih vrsta roda Aloe, nisu sve vrste ljekovite. Pripadaju porodici ljiljana (Liliaceae), a najpoznatije su: Aloe vera Linn. (sin. A. barbadensis Miller), A. arborescens, A. ferox Miller, A. chinensis Baker, A. indica Royle te A. perryi Baker. Smatra se da vrsta Aloe vera raste i uspijeva samo u vrućoj i suhoj klimi. Zbog svojih ljekovitih svojstava raste u raznim klimatskim uvjetima uključujući pustinje, travnjake, obalna pa čak i alpska područja.
Biljne vrste roda Aloe se međusobno razlikuju po vrsti stabljike, obliku lista te po dimenzijama; postoje vrlo minijaturne, ali i izrazito velike biljke. Vrsta Aloe vera je višegodišnja biljka s vrlo kratkom stabljikom, 60 -100 cm visoka, široko razgranata. Listovi su suličasti, spiralno raspoređeni, debeli i mesnati, zelene do sivozelene boje s bijelim mrljama na gornjim i donjim površinama stabljike. Listovi su bodljikava ruba, dugi su 40-50 cm na bazi 6 -7 cm široki, a do 25 uspravnih listova je skupljeno u rozetu. Cvat čine viseći žuti cvjetovi s cjevastim vjenčićem duljine 2 -3 cm.
Biljci pogoduje sunčano vrijeme, zahtijeva dobro drenirana tla i može rasti na nutritivno siromašnim tlima. Posađena biljka Aloe vere dostiže svoju zrelost u četvrtoj godini, s visinom od 60 do 90 cm, blijedozelenih listova s trnjem dužine 40 – 50 cm. Njezina širina u glavnom dijelu varira od 6 do 10 cm. Cvjeta od listopada do siječnja, a dugi cvatovi imaju velik broj malih, ružičastih cvjetova.
Ne podnosi previše vlage
Posađena biljka aloja dostiže svoju zrelost u četvrtoj godini, s visinom od 60 do 90 cm, blijedozelenih listova s trnjem dužine 40 – 50 cm. Veličina biljke i količina aloina u biljci ovisit će o količini svjetlosti koju dobije. Optimalna temperatura za uzgoj ove biljke je od 20 do 25 °C tijekom dana i 10 do 15 °C preko noći. S obzirom da biljka ima plitak korijen, sadnja se obavlja u šire i pliće posude.
Preporuča se na dno posude složiti sloj kamenja, sloj pijeska i tek na to dodati odgovarajući supstrat. Ova biljka ne podnosi previše vlage. Tako je za uspješan uzgoj dovoljno zalijevati jednom tjedno, a preko zime smanjiti na jednom mjesečno. Kako ne bi došlo do truljenja korijena, posuda u koju je posađena biljka trebala bi na dnu imati otvore kroz koje može otjecati višak vode. Nepravilno zalijevanje može dovesti do toga da biljka postane naborana, vlažna i mlohava te da proizvodi gel koji je dosta razvodnjen.
Udio vode u lišću biljke iznosi čak 95 % pa se vrsta aloja nikada ne smije držati na mjestu gdje postoji mogućnost da će temperatura pasti ispod 5 °C. Biljka se nakon zime može iznijeti na otvoreno. Zato je u početku treba držati u polusjeni jer će listovi na izravnom suncu požutjeti. Tijekom proljeća se prihranjuje gnojivima s visokim udjelom fosfora kako bi se potaknula cvatnja u lipnju. Najjednostavniji način razmnožavanja je rasađivanjem mladih biljaka i pomoću lisnih reznica.
Koristi se za razne terapeutske značajke
Aloe vera je ljekovita biljka koja se koristi u farmaceutskoj industriji, kozmetici i prehrambenoj industriji. U fitoterapijske svrhe uglavnom se koriste biljke velikih listova, a najčešće korištene vrste su Aloe vera i Aloe arborescens. Razlog uzgoja vrste Aloe vera su dva sloja lišća koja imaju različite terapeutske značajke. Ispod epiderme nalazi se grupa specijaliziranih stanica koje proizvode žuti lateks s laksativnim učinkom, gorkog okusa zbog prisutnosti aloina, aloj – emodina i srodnih spojeva. Nakon toga slijedi parenhimsko tkivo koje tvori unutrašnji dio lišća odnosno gel Aloe vere; čista, bezukusna, želatonozna masa koja sadrži otprilike 99 % vode. Biljka posjeduje mnoga farmakološka svojstva, uključujući antioksidantne, antibakterijske, antifunginalne i imunomodulirajuće učinke. U biljci je identificirano više od 75 bioaktivnih sastavnica, uključujući antrakinone, ugljikohidrate, kromonglukozile, enzime, vitamine, minerale, organske kiseline, sterole, lipide te aminokiseline.
Aloe vera je jedna od biljaka koje pomažu u jačanju imunološkog sustava, smanjenju upala i detoksikaciji organizma. Primjenjuje se i kod problema s kožom pa je tako učinkovita kod akni, svrbeža, alergije, osipa i općenito kod kožnih oboljenja. Pripravci rađeni na bazi ove biljke korisni su u situacijama kad je potrebno ubrzati zacjeljivanje rana ili liječiti opekline na koži. Osim što djeluje umirujuće na kožu, vrsta Aloe vera ima sličan utjecaj i na probavu. Njen najvažniji sastojak je aloin koji ima snažan učinak na crijevne bakterije.
Od listova vrste Aloe vera rade se gelovi, svježi sok i tinktura koja se spravlja od 200 grama usitnjenog lista i jedne litre alkohola.
Služi za unutarnju i vanjsku primjenu, a može se dodati travaricama i vinima. Sok vrste Aloe vera sadrži više od 200 hranjivih i ljekovitih sastojaka te je koristan za uspostavljanje hormonalne ravnoteže, uklanjanje toksina iz organizma, ublažavanje bolova, poticanje rasta kose, održavanje zdravlja kože, ublažavanje simptoma artritisa te za ubrzavanje metabolizma i mršavljenje. Pripravci od vrste Aloe vera koriste se i za izradu prirodne kozmetike. Mogu se dodavati kremama, tonicima, šamponima (njeguje vlasište te djeluje protiv peruti). Sok i gel mogu se umiješati u šampon ili gel za tuširanje te u kupke. Kod umjerenog korištenja pripravaka ne dolazi do nikakvih nuspojava, ali pretjerano korištenje može uzrokovati grčeve i proljev.
Hidratantna i umirujuća maska
Ova maska za lice idealna je za sve tipove kože, a posebice za osjetljivu, dehidriranu i kožu bez sjaja.
Priprema: u zdjelicu pomiješajte dvije čajne žličice aloe vera gela; dodajte 1 žličicu ružine vodice i zatim 1 žličicu bademovog ulja. Pomiješajte sve s pastom od krastavaca (prethodno samljevenih u blenderu) i nanesite na kožu. Ostavite da djeluje 15 minuta, a zatim isperite.
Aloe vera gel za kosu
Vrsta aloja također pruža mnoge dobrobiti za njegu kose i pomaže joj vratiti vlagu. Za prekrasnu i meku kosu, pomiješajte aloe vera gel i hladno prešano ulje u istim omjerima. Preporučljivo je ulje: kokosa, badema, makadamije i avokada. Pripravak ostavite na kosi sat vremena ilipreko noći, a zatim kosu operite kako to i inače činite. Za zdravo vlasište, u pripravak dodajte limunov sok i umasirajte u vlasište pa ostavite da djeluje 20 minuta prije pranja kose.
Aloe vera gel za njegu kože nakon sunca
Uz jogurt i svježe krastavce, vrsta aloja pomoći će vratiti vlagu i dubinski regenerirati kožu nakon izlaganja suncu, posebice ako je došlo do pojave opeklina.
Priprema: pomiješajte list vrste Aloe vera, prirodni jogurt i svježe mljevene krastavce kako biste dobili pastu. Zatim je nanesite na dijelove kože kojima je potrebno umirujuće djelovanje. Ostavite da djeluje do 30 minuta, a zatim isperite i po potrebi nanesite ponovno.
