Blaženi čkalj (Cnicus benedictus L) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika. Porijeklom je iz područja oko Sredozemnog mora odakle se proširio po cijeloj Europi. Samoniklo raste u nekim dijelovima Južne i Srednje Europe kao i u Zapadnoj Aziji. Kod nas se blaženi čkalj može naći u priobalnom pojasu oko Jadranskog mora. Cvjeta od lipnja do kolovoza, a vrijeme sazrijevanja je od lipnja do kolovoza. Sjeme staro dvije godine se ne preporučuje za sjetvu.

Nadzemni dijelovi blaženog čkalja sadrži oko 0,3% eteričnog ulja,sluzi 5-10%, fitosterole, triterpene, tanine oko 8%, seskviterpenske laktone (knicin), lignane. Aktivna komponenta knicin imaantibakterijsko djelovanje protiv nekoliko vrsta bakterija: Bacillus subtilis, Brucella species, Escherechia coli, Proteus species, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus i Streptococus.

Mladi listovi, cvijet i korijen koriste se kao začin. Biljka se dosta koristi u industriji gorkih alkoholnih desertnih napitaka. Koristi se i za dobijanje tonika. U nekim zemljama blaženi čkalj je popularn i kao ukrasna biljka. Osim toga dobra je i kao pčelinja paša.

Za klijanje zahtjeva najmanje 10°C. Niske temperature slabo podnosi pa se u našim uvjetima sije u proljeće (izuzetno rijetko u ranu jesen).Raste i razvija se isključivo na sunčanim terenima.Zasjenjena mjesta i potpuni hlad ne podnosi. Najviše prinose daje na rastresitim tlima bogatim humusom (napr.černozemi), ali i na zemljištima srednje kvalitete (ilovača) ali sa manje vlage. Na teškom tlima slabo uspijeva i na takvim ga tlima ne treba ni uzgajati.Kada je u pitanju pH vrijednost tla, najbolje uspijeva na umjereno kiselim i neutralnim zemljištima.

Tehnologija proizvodnje

Kao jednogodišnja biljka blaženi čkalj  se lako uklapa u sve plodorede. Najbolji predusjevi su mu širokoredne okopavine i povrtlarski usjevi, kao i svi drugi usjevi poslije kojih tlo ostaje čisto od korova. Monokulturu ne podnosi i na isto tlo može doći tek poslije 2-3 godine.

Plitko oranje obavlja se odmah poslije žetve predusjeva. Na jesen je potrebno tlo duboko preorati i ostaviti da prezimi u otvorenim brazdama. Jesenje oranje opravdano je izostaviti na aluvijalnim tlima koja su podložna plavljenju ili su na jako nagnutim terenima gdje je  moguća erozija u toku kasne jeseni ili u rano proljeće.

Predsjetvena priprema obavlja se u proljeće neposredno pred sjetvu. Pri tome je važno voditi računa da tlo bude u stanju optimalne vlažnosti. Ako se izravno gnoji stajskim gnojivom potrebno je unijeti 20 t/ha  gnojiva tijekom osnovne obrade tla. Gnojidba mineralnim gnojivima obavlja se u proljeće uz predsjetvenu pripremu tla. Dovoljno je tada unijeti 200-300 kg/ha kompleksnog NPK gnojiva.

Uglavnom se koristi populacija koja potječe iz Švicarske. Biljke ove populacije imaju uspravnu stabljiku, rano cvjetaju, daju dobar prinos i kvalitetu.

Preporuča se izravna sjetva sjemena koja može biti ručna ili strojna. Ručna sjetva je pogodna za manje površine i to  na razmak od 60 – 70 cm između redova, a u redu na razmak od 30 cm. Preporuča se da se na svakih 30 cm u redu sije 3 -6 sjemenki, jer će se tek tako postići željeni sklop s obzirom da sjeme blaženog čkalja ima vrlo malu klijavost. Sjetva strojevima obavlja se na većim površinama traktorskim sijaćicama u neprekidne redove na međuredni razmak od 60 – 70 cm. Dubina sjetve u oba slučaja je 3 – 4 cm. Za ručnu sjetvu potrebno je 8 – 10 kg/ha sjemena dok je za strojnu potrebno 10- 12 kg/ha. Optimalno vrijeme sjetve je treća dekada travnja.

Prvo prihranjivanje obavlja se u vrijeme kada se pojave prve biljčice dušičnim gnojivom (KAN) u količini od 150 – 200 kg/ha, a drugo sa 150 – 200 kg/ha KAN-a u vrijeme kada su biljke visoke 10- 15 cm.

Kultiviranjem se kao i kod drugih kultura održava tlo u rastresitom stanju. Prvo kultiviranje obavlja se odmah po nicanju biljaka blaženog čkalja. Tek iznikle biljke vrlo su nježne pa bi eventualni korov kao i formirana pokorica omela biljke u porastu i nicanju. Ovo kultiviranje može se kombinirati sa prvim prihranjivanjem. Međuredno kultiviranje treba ponoviti i kad biljke dostignu visinu 10- 15 cm, a ako se pojave korov i  pokorica onda i prije. I ovo kultiviranje može se kombinirati sa prihranjivanjem.

Berbu treba započeti u fazi pojave prvih cvjetova i to prije nego što se otvore po lijepom i sunčanom vremenu u ranim prijepodnevnim satima. Žetva  može biti ručna (kosom ili srpom) na manjim površinama. Strojna berba je za veće površine i obavlja se traktorskom kosilicom. Odmah nakon košnje, nadzemni dijelovi  biljke odvoze se na sušenje, jer na parceli vrlo brzo gube boju što se odražava na kvalitetu herbe blaženog čkalja.                                                                            

Blaženi čkalj može se sušiti prirodno ili u sušarama. Kod prirodnog sušenja pokošene biljke suše se u tankom sloju na čistom i zaštićenom prozračnom prostoru.U sušarama blaženi čkalj suši se na temperaturi do 40°C. Herba blaženog čkalja mora biti prirodne boje i ne smije se drobiti prilikom manipulacije.

Prosječan prinos suhe herbe blaženog čkalja je oko 2.000 kg/ha. Ako su uvjeti proizvodnje izuzetno povoljni, ovaj prinos može biti i veći.

Herba blaženog čkalja pakuje se u jutene ili PVC vreće. Osušena biomasa (Cnici benedicti herba) čuva se u odgovarajućim skladištima na drvenim policama ili na paletama u sloju debljine najviše 2 m. lako poprima mirise od drugih droga pa ga treba skladištiti dalje od izrazito aromatičnih droga (Valeriana radix……). Prilikom skladištenja treba također paziti da ne dođe u kontakt sa štetnim insektima i glodavcima.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakMaslinovo ulje produljuje životni vijek
Sljedeći članakBorač – biljka za srce i mozak
Lidija Vuljanić, dipl. ing. agr.
Vanjska je suradnica za ljekovito bilje i aromaterapiju u tvrtki TISA-art i Aromaterapija. Vanjska je suradnica za ljekovito bilje i aromaterapiju u tvrtki TISA-art i Aromaterapija. 2000. godine diplomirala je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a 2002. završila za aromaterapeuta u prvom hrvatskom učilištu za aromaterapiju „AROMAVITA“ gdje je prakticirala aromaterapiju s klijentima. Po završetku obrazovanja i prakse bila je predavač iz nastavnog predmeta „Uzgoj i prerada ljekovitog bilja“ u programu „Aromaterapeut-specijalist“. Od 2011. – 2013. godine u ustanovi za obrazovanje odraslih „GALBANUM“ voditelj je programa Uzgoj i prerada ljekovitog bilja“. Također je održavala stručna predavanja po knjižnicama grada Zagreba o aromaterapiji i fitoterapiji te pisala za ADIVA PLUS časopis o eteričnim uljima i njihovom utjecaju na ljudsko zdravlje.